TOG dana kišilo je više nego inače, sunca nije bilo niti u mislima. Tek poneki far automobilskih svjetlala noćima bi obasjao ćošak na kojemu sam imao običaj sakriti se od svih. Razvikana i elitna prčija sa svim vrstama pive točila je najjeftiniji viski u gradu. Ne pitajte me kako sam došao do toga. Sjedio sam sam i gledao kako kiša neprestano pada i pada i pada, nikako da joj dosadi. Na trenutak poželjeh izaći van stajati na kiši, udahnuti svježinu zraka i odletjeti daleko iznad ovih cipela što mi već neko vrijeme bijahu tijesne.
Ispio sam čašu do kraja lizajući joj dno i naručio novu rundu. Tih dana imao sam novca kao nikada do sada i uglavnom bih trošio samo na alkohol. Razlika između mene i dotepenaca nije bila velika, ali nikada nisam bio razmetan kad je novac u pitanju, ta trulež od papira. Jedino bih mogao piti u nedogled, što mi nije predstavljalo neki problem, dapače. Nakon što mi je konobar donio novu čašu osvrnuo sam se oko sebe – creme de la creme, u svojim uskim i nategnutim haljinama sa štrudlama sala oko struka izgledale su poput bureka smotanog u krug. Ni muška populacija nije bila nešto bolja, uglavnom karikatura do karikature.
Naslonih se na šank i lijevom rukom pridržah glavu da ne zaspem. Dosadna večer ispunjena prazninom i promašajima činila me nervoznim i napetim. S teškom spoznajom da niti večeras nema trljanja presporo sam se umakao u čašici dozvolivši viskiju da nagriza moje ispucane usne. Digoh glavu i krenuh isipati u preostali sadržaj čaše, a tada se na vratima pojavila nesvakidašnja slika.
Vitka i strukirana, plave poluduge i mokre kose taman do ramena elegantno je zatvorila vrata za sobom i uputila se prema šanku. Duga crvena haljina na bijele točke stajala je na njoj kao salivena. Lagano je hodala prema meni, a ja sam se trudio da budem neopažen, što u slučaju plave endemske ljepotice nije bio problem. Izgledala je pomalo zabrinuto i ljuto u isto vrijeme. Pretpostavljao sam da ju jedu ovozemaljski problemi bez adekvatnog rješenja – ljubav.
Sjela je za ravni dio šanka nekoliko mjesta od mene tako da sam ju mogao gledati nesmetano. Između nas nitko nije sjedio. Spustila je smeđu kožnu torbetinu nalik poštarskoj na stolicu i izvadila cigarete iz nje. Nije imala upaljač. Da se ponudim da joj pripalim, nisam namjeravao. Takve upade imaju samo idioti, kad se budem smatrao kretenom pokušat ću i to. Zatražila je konobara upaljač na što je mladić sav usporen hiperventilirao i po unutrašnjosti šanka preklinjao Rogonju da nađe upaljač. Našao. Pripalio. Nestao.
Promatrao sam ju s nekim odmjerenim tonom i shvatio da joj ništa i nitko ovdje nije zanimljiv. Pila je obojeni alkohol u sličnoj čaši kao što je i moja i pušila jednu za drugom. Mora da je bila u gadnoj frci. U tom trenutku okrenula je glavu u mom smjeru i, ne opazivši me, pogledala kroz prozor puba. Nebesko plave oči, duboke i tajnovite savršeno su se uklapale u nježne crte prekrasnog lica. Bože, kakav pogled – pomislim. Zamišljeno je gledala u mom smjeru, ali me nije doživljavala. Naručih još jedan viski i poslah i njoj isto zamoliši konobara da ne kaže tko je poslao. Kad joj je donio piće gledala ga je čudno. U tom trenutku okrenula se oko sebe. Nitko joj se nije niti obratio. Pogledom je tražila autora ove geste, ali ga nije nalazila. Tada se okrenula prema meni, a ja sam ju pogledao. Gledao sam ju ravno u oči pokušavajući joj time dati do znanja da sam zainteresiran. Dignula je čašu, klimnula glavom i to je bilo sve. Više me nije niti jednom pogledala, a ja sam na kraju ispao slika i prilika barskog jebača koji vreba mlade i nestabilne djevojke. Prekrasno.
Ispila je obje čaše, još jednu ili dvije, ispušila valjda cijelu kutiju cigareta i elegantno napustila pub. Cijelo vrijeme sam ju promatrao i gorio od želje da me ponovno pogleda. Svjestan da sam ispao idiot gestom koju nikada ne radim ispio sam još jedan viski i uputio se u stan.
Mokro govno padalo je i dalje teško udarajući u moju glavu kvareći mi mir i blagostanje. Lagano sam hodao prema stanu i razmišljao o plavuši. Ne bih se bunio kada bismo se opet sreli, negdje daleko gdje ulice i gradovi nemaju tolike zube, sami i prepušteni jedno drugom. Sam njen nastup zaintrigirao me je do te mjere da mi je bilo žao što joj nisam prišao i podijelio tugu s njom. Očito ju je nešto mučilo i k tome, još sam joj se i ja nakačio. Pretpostavljam da je bila oduševljena.
Ušao sam u stan i bacio mokar kaput na krevet, upalio gramofon i pustio Erika Satiea. Lagano zavijanje i tjeskobno glasanje klavira produbljivali su nelagodu koju sam njegovao još dok sam bio u pubu. Sjeo sam uz prozor i mokre kose promatrao kako kiša pada. Mogao bih ovako danima, noćima i satima gledati u nepoznato, a u glavu bi mi navirala sjećanja na vrijeme provedeno u Norveškoj gdje sam bez i jedne kovanice ležao na hladnim i mokrim kolodvorskim klupama, gladan i umoran, a kiša bi potapala sve oko mene i nekolicine beskućnika.
„Otrgnuti se i bez i malo brige o posljedicama, zabilježiti najstrašnije strahove susjedove žene, prevarenog čovjeka, ubijene majke, sve sam mogao, ali ne uvijek. Zašto nije lagano sjesti i pisati, skinuti blokadu i prepustiti mislima da čine svoje? Zašto mnogi pisci bijahu neshvaćeni od okoline i gotovo sve što im se u životu dogodi pretaču na list papira? Zato jer su usamljeni, izgubljeni u vremenu i prostoru od prevelikog uzdizanja od strane dvoličnih stvorenja čiju drugu stranu lica nije nimalo lako probaviti. Pisati njima i za njih isto je kao i zapaliti svoje bilješke, stranicu po stranicu, knjigu po knjigu. Pisati za one kojima je knjiga od 300 stranica pojam, a jedan iskreni list papira smeće pucanj je u prazno, ali najgore je što pisci upravo od takvih ljudi i ovise.
Da je lagano i jednostavno, ne bi bilo toliko vrijedno. Sva mudrost u pisanju koja se vrlo vjerno može primjeniti na svim životnim područjima iskrena je koliko i sama djevojka kad priznaje momku da je nevina, neokaljana i zašivena.“
Zagrnuh se debelom dekom i zaspah na usamljenoj postelji utonuvši u san i poput malog djeteta bez majke prepustih se sanjarenju o nekom boljem i ljepšem životu ispunjenim sa smijehom i zagrljajima.
-----------
PRVE zrake sunca poluuspješno su se probijale u stan. Okrenuo sam se na drugu stranu i pokrio s svilenim jastukom na kojem je bilo gotovo svega – od krvave sline, alkohola, pa do ostataka hrane. Nekada bih ga samo okrenuo na drugu stranu, kad i ona ne bi bila prljava. Nikako nisam mogao zaspati, soba se okretala u svim smjerovima, a u glavi kao da mi netko istovremeno mahnito udara čekićem, buši pneumatskom bušilicom i struže kredom po ploći. Što sam bio stariji, teže sam podnosio alkohol, a kad se moje godine udruže s propalim pražnjenjem, onda bih sljedeći dan imao migrene toliko jake da bih mogao glavom rušiti zidove. Ovo jutro je očito bilo takvo. Dodatni ugođaj mom blaženom stanju dodao je i zvuk telefona koji valjda nije prestajao zvoniti otkako sam se iz fotelje prebacio u vodoravan položaj. Nikako da se sjetim isključiti ga, mater mu. Pogledah na sat i vidjeh da sam prespavao čitav dan, mala kazaljka bila je zaustavljena na 16 sati.
Ušao sam u kupatilo i zgrozio pogledavši se u ogledalo. Ispucane usne, sad već zeleno-plavi podočnjaci, bore oko očiju koje su svakog dana sve izraženije, neobrijano lice, morao sam nešto poduzeti. Pustio sam vodu neka curi i skupio ruke ispod slavine. Hladnom vodom umio sam svoje izgubljeno lice koje je na dodir s njom zadrhtalo. Napunio sam kadu punu vruće vode, istresao nekoliko kapi šampona i zalegao u nju. Osjećao sam se kao da lebdim iznad svog tijela i novim, čistim očima, prepunim šarenila i boje gledam na svijet. Namakao sam se tako u kadi nekih 30-ak minuta nakon čega sam uzeo laptop u ruke koji je uvijek bio pokraj mene, pa tako i uz kadu. Pročitah 2-3 puta sinoćnji tekst i zaključih kako bi trebao izaći iz vode, suviše sam se smekšao.
Obrisao sam tijelo i ponovno se pogledao u ogledalo, sada nešto blažeg izgleda karikature koja me je krasila nekih pola sata prije. Potpuno nag, s ručnikom oko glave, izašao sam na balkon i gledao ljude kako se šetaju ulicom, trče po travi, bezbrižne majke što djecu njihaju na ljuljačkama, ljubavni par koji sjedi na klupi jedno uz drugo i starca koji priča sam sa sobom. Kamo odlazi ovaj svijet, zapitam se, i okrenem se prema susjedima koji su sjedili na balkonu i ispijali svoju kavu poslije napornog im i radnog dana. Skroz u nevjerici gledali su u mene i moje spolovilo, baš kao i svaki puta kad izađem gol na balkon. Kad joj muž ne bude kod kuće, pozvonit ću joj da se pobliže upozna s njim, vidim joj u očima da je zainteresirana.
Stavio sam vodu u kuhalo s namjerom da si napravim kavu i ostatak dana provedem sam, ali mi to danas očito nije bilo suđeno. Malo bijelo govno opet je zazvonilo, a na iritantan mu zvuk opet sam se sjetio da ga nisam isključio. Nakon poziva ga bacam s balkona, definitivno.
- Molim?
- Gospodin Marijan, da li sam dobio stan gospodina Marijana?
- Da, recite?
- Pričam li s gosp. Marijanom? – uporan je bio nepoznat glas s druge strane.
- Da, recite? – povisih ton.
- Ovdje Miklušek, iz nakladničke kuće „Izvor“.
- A, vi ste. Pretpostavljam da me zovete u vezi knjige.
Miklušek je u nakladničkoj kući „Izvor“ bio nešto kao trgovački putnici za velike trgovačke centre, ali mislim da se spektar njegova djelovanja razlikovao iz dana u dan. Nisam volio toga tipa, nešto trulo i neiskreno se skrivalo duboko u njemu, ali nisam imao izbora. Jedini su uzeli moju knjigu na čitanje s velikom mogućnošću da će ju zaista i izdati.
- Tako je, zanima me da li imate vremena da se navečer nađemo negdje i popričamo o njoj?
- Imam, može za nekih sat vremena u pubu „Central“?
- Može, baš imam nekog posla kasnije u tome dijelu grada.
- Dobro, vidio se onda – poklopim.
Pomalo me hvatala nervoza jer ću konačno biti na čisto sa izdavanjem i cijelom sudbinom moga „djeteta“.
Ostavio sam kuhalo iskopčano iz struje, obukao se i uputio se prema pubu. Sunce je i dalje sjalo, za razliku od jučerašnjeg užasnog dana. Zastao sam na trenutak u pekari kako bih barem nešto pojeo prije no što sam nastavio s alkoholom. Sendvič od 3 dana stare kifle progutao sam kroz nekoliko minuta.
U pubu je uvijek bilo isto – standardna ekipa za trećim stolom do zida igrala je belu, vlasnik je vječito slinio nad maloljetnicama koje ga nisu jebale pet posto, a mjesto za kratkim dijelom šanka gdje je bio aparat za kavu oduvijek je bilo moje i samo moje. Nitko nikada tu nije sjedio, možda zbog mene, a možda i zato jer bi aparat izbacivao paru prema gostima. Bilo mi je svejedno. Ušao sam i sjeo za svoje mjesto i naručio kratku kavu s duplim jackom.
Samo što sam izvadio papir i olovku iz kaputa koji je na nekim dijelovima i dalje bio mokar u pub je ušla upravo ona plava djevojka što me je sinoć izignorirala do zla boga i nazad. Gotovo mi je ispala čaša iz drhtave ruke. Imala je na sebi svjetlo-plave rifle i sivu majicu. Tamno-smeđi kajiš okomotala je oko struka, a u lijevoj ruci držala je istu poštarsku torbu od sinoć. Ovako suha, kosa joj je izgledala puno ljepše, kao da je njegovala neki nježan stil. Lijep primjer nogu, morao bih priznati, držala je do sebe. Ponovno sam zinuo prema njoj sa željom da me pogleda, a kamoli da mi se obrati.
Sjela je na isto mjesto kao i sinoć i ponovno smo bili u istoj situaciji. Otpio sam gutljaj viskija i stisnuo očima. Zagrizlo me je, žestoko. U pozadini su svirali Doorsi Been down so long, tako prigodno za moje trenutno stanje. Već neko vrijeme nisam napisao ništa sebi za dušu, sve za druge koji se nisu niti trudili pikriti lažno oduševljenje. Gledao sam ju kako polako izvlači cigarete iz torbetine i ovaj puta sama si pripali. Nisam ni to planirao, jednostavno ću se držati po strani. Moš' si mislit.
Okrenula se prema meni i pozdravila me. A ja sam i dalje gledao kao idiot, izgubljen u vremenu, prostoru i svojoj glavi. Kako ja nisam reagirao čudno je smrknula obrve i nasmiješila mi se. Iz petnih žila izvukao sam valjda zadnji primjerak osmijeha i uzvratio joj.
Okrenula je glavu, a ja sam ispio cijeli jack i zatražio još jedan dupli. Gotovo da sam i njoj zvao rundu, ali se onda sjetih da neću praviti nepotrebne gluposti. Mladi konobar mi je donio čašu i rekao da je ovo na račun gospođice za šankom. Nitko osim nje i mene nije sjedio za šankom. Uzeo sam čašu, duboko udahnuo i odvažio se za napad.
Lagano sam se ustao sa stolice i krenuo prema njoj. Gledala je u suprotnom smjeru od mene i to me je živciralo. Što da napravim, da ju potapšem po ramenu, uštipnem za dupe? Zašto se, pobogu ne okrene? Došao sam do nje i prije no što ću zboriti i jednu riječ okrenula se.
- O, to ste vi?
- Slobodno? – prije no što ću se opet zamrznuti nekako sam izgovorio.
- Probajte – reče i makne torbetinu na drugu stolicu.
- Otkud to da ste se odlučili poslati mi piće? – totalno retardirano započeo sam razgovor.
- Pa, nisam imala priliku odbiti sinoćnje piće, pa sam vam se odlučila odužiti.
- Ja inače ne šaljem piće curama, ali činilo mi se kako ti je bilo prijeko potrebno.
- Možda i je, a možda i nije, tko će znati! – nasmiješi se
Zanimljiv i zarazan osmijeh obasjao joj je ionako prekrasno lice. U vražju mater, zašto tako dobro izgleda?
-Mudro zboriš. Često si tu?
- Kako kad, ali sviđa mi se ovo mjesto, mogla bih češće zalaziti ovamo.
- Mjesto kao mjesto, bitniji su ljudi s kojima si.
- Više – manje, u zadnje vrijeme mi ne paše gotovo ničije društvo.
Ova djevojka je bila potpuno identična kopija mene, samo nježnijeg i ljepšeg izgleda.
-Da se maknem onda? Nije problem, samo reci.
- Ne, u redu je. Ne odgovaraju mi naporni ljudi koji se trude biti zanimljivi.
- Uf, najgora kombinacija.
- A ti si često ovdje?
- Pa, mogao bih reći da jesam, ali smucam se svuda, ovisi od raspoloženja. Ovdje mi je ugodno jer me nitko ne zamjećuje i ne dosađuje mi.
- Da, poprilično je ugodna atmosfera.
Dok smo tako ugodno čavrljali vrijeme je brzo prolazilo, tako da nisam primjetio kako je Miklušek već stigao u pub. Poput spodobe pojavio mi se iza leđa i uplašio me. Trgnuo sam se. Nisam volio njegov smisao za humor.
- Bok Marijane, opet si u društvu lijepih žena?
- Bok Miklušek, bok – popizdio sam na njega.
- Onda, nećeš me upoznati s prijateljicom? – poput manijaka gledao je u nju.
- Nema potrebe, ja upravo odlazim, tako da se vi dečki možete družiti – izleti iz nje prije no što ću išta reći. Sada sam još više pizdio na Miklušeka i gledao sam ga ljutito, dok ja ona pokupila svoje stvari i ustala se – bilo mi je drago, Marijane – izusti, okrene se i napusti pub. Dok je odlazila gledao sam kako je usporeno zabacila kosu preko ramena i lagano išćeznula iz ove jame.
- Neka nova?
- Tek smo se upoznali – gotovo mu rekoh idiotu, što ne bi bilo daleko od istine.
- Dobar si, svaki puta s nekom drugom te vidim. Kakve su ovako, jel se dade šta nabacit?
- E, ne da mi se o tome, nervozan sam, pričaj mi o knjizi! – pokopao sam ga.
- A da, knjiga. Što reći, šef je oduševljen, čak ju je i osobno pročitao! To je dobar znak.
- Da, to je dobar..što si rekao, znak? – ništa mi nije bilo jasno.
- Pa...još nije sigurno da li ćemo ići u tiskanje.
- Kako nije?
- Vidiš, složen je to proces koji ne ovisi samo o nama, pogot...
- Ajde ne seri, reci mi iskreno, u čemu je problem?
- Znaš, dosta stvari bi trebalo cenzurirati, a ako stavimo 18+ drugačije su procedure oko plaćanja...
Mljeo je i mljeo, a ja ga ništa nisam razumio. Osjetio sam kako me pokušava prevariti i izvući veću proviziju od one što smo dogovorili.
-Gledaj ovako – prekinem ga – u još nekoliko nakladničkih kuća zainteresirani su za izdavanje, pa ako se vi dvoumite oko uvjeta koje smo dogovorili, nije problem, samo recite!
- Ne, nemoj tako, krivo si shvatio...
- Kako krivo – opet ga prekinem – zar mi upravo nisi rekao da je plaćanje drugačije? U Profilu mi uopće ovakve stvari nisu spominjali.
- Ma, još ja budem razgovarao sa šefom, pa ću ti se javiti – izvlačio se.
- A što kažeš da se ja osobno nađem s njim?
- Znaš, on je sad dosta zauzet...
- Dogovori mi sastanak što prije ili odlazim u Profil – zapovijedih mu, iako me nitko osim njih nije čitao. Morao sam igrati prljavo.
- Dobro, vidjet ću što mogu učiniti.
- Učini sve – odgovorih i izgubih se iz puba.
Iako me je Miklušek totalno izbacio iz takta plava djevojka neznanog imena zavladala mi je glavom. Nisam ni o čemu razmišljao, čak niti o knjizi. Ludim. Bitnija mi je nepoznata djeva od surovog egzistencijalnog pitanja. Glupo muško.
Vratih se u stan, skinuh svu odjeću sa sebe i bacih se pod tuš. Topli mlaz vode lagano je čistio nečistoću nakupljenu u svakodnevnom općenju s pizdunima poput Miklušeka. Tuširah se nekih pola sata u vreloj vodi, nakon čega sam standardno izašao potpuno nag na balkon. Na njihovu sreću, susjedi se nisu zatekli na blakonu. Duboko sam uzdahnuo s spoznajom da mi se opet javlja – blokada.
Dok sam pisao knjigu često bi mi se javila, ali tek kad bi me nešto vrlo važno prodrmalo i bezobrazno mi se nastanilo u glavu. Vrlo vjerovatno da će i sami čitatelji to primjetiti dok ju budu čitali, ali tako valjda mora biti. Vratih se u sobu i nastavih i večeras s Erikom na gotovo potrošenoj gramofonskoj igli. Natočih si čašu viskija i zavalih se u fotelju dozvolivši mislima da i danas lelujaju na teškom zraku s kojim se oboje mučimo. Bez i jedne napisane riječi i večeras se sruših u krevet s željom da što prije ponovno ugledam plavu djevojku.
-----------
NEDOSTATAK inspiracije uspješno sam njegovao spavanjem do ranih popodnevnih sati, tako da sam se i danas probudio oko 3 popodne. Pospan i čemerski raspoložen obavih kupatilo, srknem čašicu i u istoj odjeći zaputih se prema pubu. Noćas sam jedva zaspao koliko sam razmišljao o njoj. Poput nepoznate nemani igrala se s ovo malo ionako razapnutog uma što se vinuo na teškom i slabom jedru prkoseći moru i valima što ga bacaju na sve strane. Strašne i oštre hridi prkosile su mi na sve strane dok sam hrabro kroz maglu plovio prema nepoznatoj osobi pokušavajući ju uhvatiti ju za ruku i pogledati duboko u oči.
Hodajući prema pubu pomislih što ja to radim. Nije bilo odgovora. Nakon što sam poslao knjigu nakladniku moj život je postao dosadan. Više mi ništa nije bilo zanimljivo, ostadoh prazan, skamenjen, potpuno iskorišten i ostavljen da trunem. Da li je ovo tek trenutna zanimacija ili slamka spasa za koju se bezobzirno hvatam? Što mi preostaje osim nadati se da će i danas biti u pubu. I sutra. A za dalje ću se osobno pobrinuti.
Ušao sam u pub, ali nje nije bilo za šankom. Tužna pogleda i zbrkanih misli sjedoh na svoje mjesto. Konobar me više niti ne upita što želim, samo donese. Popio sam nekoliko čaša viskija i dvije kratke kave nakon čega sam se osjećao potpuno mlitavo. Glava mi je bila preteška, a kapci su se sami od sebe sklapali. Moram prestati piti kavu, loše utječe na mene. Nastavio sam piti viski, ali nje nije bilo. Već je prošlo 17. Uzeo sam olovku i papir i ostavio joj poruku:
Draga neznana djevojko,
Svratih u pub u nadi da ću te i danas vidjeti, ali od tebe ni traga ni glasa. Često tako djelujem na ljude. Zanimljiv razgovor smo započeli koji bih vrlo rado nastavio. Bit ću opet na istom mjestu u isto vrijeme. Marijan
Napravih malu kovertu i presavih list papira na koji napisah poruku. Ostavih ga kod mladog konobara i rekoh mu za koga je. Priložih i 20 kuna, za svaki slučaj.
Izašao sam na sumorno osječko vrijeme i besciljno šetao ulicama prepunim vode i lišća s drveća. Mislim da se već dugo nisam osjećao ovako izgubljenim, nigdje pripadajućim, s ogromnom željom da me netko zaustavi i zagrli. Makar bio neznanac na cesti, pas ili kurva, bilo tko. Rijetko kad bih se osjećao ovako usamljen, ali nemogućnost gledanja i upijanja prekrasne djeve bacala me je kroz prostranstva instaliranim duboko u mom mračnom umu. Cijelo popodne do kasnog predvečerja šetao sam se bez da sam išta stavio u usta osim alkohola. U jednom trenutku oblili su me hladan znoj i štrepavica. Zaustavih se ispred nekog restorana i odlučih se pogostiti ručkom obilnijim od siromašnog sendviča na kojem sam živio zadnje vrijeme. Čobanac i pohana piletina, svjedno. Može. Izrezano. Progutano. Hvala lijepa. Do viđenja.
Vrzmala mi se cijelo vrijeme po glavi i jedino što mi je preostalo je vratiti se u pub provjeriti je li tamo i da li je možda vidjela poruku. Upitah konobara da li je proteklih par sati za šankom sjedila vitka djevojka plave kose i plavih očiju, na što me samo pogledao i hladno rekao – Ne!. Mater ti, pomslih. Nakon toga okrenu se i upita da li je moje ime Marijan. Da – odgovorim i klinjo mi proslijedi poruku na kojoj je pisalo Iva. Iva, znači, to joj je ime. Pa čak joj i pristaje, složio bih se. Otvorih poruku:
Dragi Marijane,
Danas sam u velikoj strci, pa nisam stigla svratiti do puba. Naravno da bismo trebali nastaviti razgovor, makar te otkantala. Večeras na istom mjestu u 21 h?
Iva
-Koliko je sati? – nervozno upitah klinca.
- 20:19 h, gospodine.
- Kao naručeno – prozborih.
- Molim – čudno me pogleda klinac.
- Mali, daj mi dva dupla jacka i po kocku leda u svaki.
Sjedoh na svoje mjesto, a klinac donese piće. Pijuckao sam viski i nervozno očekivao Ivu da se pojavi. Moglo bi biti vrlo zanimljivo, pomislih. Nakon nekoliko trenutaka ona se i pojavila, puno prije dogovorenog vremena. Potpuno sakrivena u crni kaput ušla je u pub i odmah pogledala prema mjestu gdje sam sjedio. Nasmijehnula se i krenula prema meni. Opet je nosila ogromnu poštarsku torbu, ali ovaj puta zelene boje. Ne razumijem kakav joj je to stil, ali očito je dosljedna u njemu.
- Primio si moju poruku?
- Kao i ti moju.
- Zanimljivo. Znaš, došla sam popodne u pub i ne znam zašto, ali očekivala sam da ćeš sjediti na svom mjestu.
- Ja sam bio u tri sata nacrtan ovdje! – iscerim se.
- Ma, imala sam neke obaveze pa nisam mogla ranije.
Ušli smo u priču kao da smo se već prije dogovorili kako se trebamo naći. Sviđao mi se tok kojim se razgovor odvijao, svakako mi je išao na ruku.
- Eto nas.
- Da, eto nas.
- Ovaj, moje ime je Marijan, kao što znaš, ali mislim da bi bilo u redu da se i službeno upoznamo – pružih joj ruku.
- Naravno, ja sam Iva i drago mi je – nježno mi stisne ruku.
- Pa, Iva, čime se baviš?
- Profesorica sam engleskog na Filozofskom fakultetu, radim već skoro godinu dana.
- A da? Baš lijepo, zanimljivo zanimanje – ne znam otkud je ovo izlazilo, ali „baš lijepo“? Totalno netipično za mene.
- A ti?
- Ja...kod mene ti je malo komplicirano, ne znam kako da se izrazim... – mrzio sam samu pomisao na zanimanje pisac.
- Trenutno si „između poslova“?
- Ne, nikako, baš suprotno. Ja ti trenutno čekam nakladničku kuću da mi jave kada će mi izdati knjigu.
Pogledala me, odmjerila i zamišljeno se zagledala u mene. Odvalih se smijati.
- Sad bi bilo dobro da nešto kažeš – prekinem ju u razmišljanju.
- Oprosti, ali pokušavam te svrstati u koju bi kategoriju išao.
- Kategoriju?
- Da, kakve stvari pišeš.
- Ma, nemoj se zamarati, kad izađe knjiga, vidjet ćeš.
- Zanimljivo, nikada nisam pričala s nekime tko se bavi pisanjem i izdaje knjigu.
- Eto, sad imaš prilike. Pitaj me sve što te zanima – pomalo mi je bilo drago.
- Što me zanima? Da vidimo – nasloni glavu na dlan i probire riječi – da li je istina da ste svi vi pisci boemi? Oprosti, ali to mi je prvo palo na pamet.
- U mom slučaju možda i da – nasmijah se – ali za druge nisam siguran, možda se nekome i posreći.
- Zanimljivo zboriš.
- Imam svojih trenutaka.
Što smo sve više pričali gledala bi me u uči, a ja bih se trudio da uzvratim istom mjerom. Čudno, ne bih ju mogao nigdje svrstati. Ponašala se u nekim situacijama tipično muški, nekako, kao i ja. Zbunjivalo me to, ali sam uživao u razgovoru s njom, a vidim da ni ona nije ostajala ravnodušna. Zanimljiva djevojka.
Već je bilo kasno kada smo odlučili krenuti kući, ali ne bismo još krenuli da nas konobari nisu ljubazno zamolili da napustimo pub. Zadnji smo ostali. Izašli smo van i još neko vrijeme pričali.
- Eto, Iva, drago mi je da si odgovorila na moju poruku i da si došla. Baš mi je drago.
- I meni isto, iako nisam niti približno razmišljala da bismo se mogli ovako slagati. Si ti svjestan koliko mi u nekim situacijama slično razmišljamo?
- Pa, naravno, mogla si i vidjeti da sam u nekim trenucima ostao potpuno bez riječi.
- Da, i ja isto.
- Mislim da bismo trebali ponoviti ovu večer, ako se slažeš? – upitah ju, iako sam znao kakav me odgovor čeka.
- Naravno, kad god ti bude odgovaralo.
- Sutra? – nasmijem se, ali iskreno pomislih.
- Sutra? Imam neke obaveze, ali bih mogla. U isto vrijeme?
- Može. Vidimo se onda sutra.
- Može, vidimo se. Čuvaj se, bok! – pozdravi me i krene u suprotnom smjeru.
- Hej Iva! – viknuh za njom.
- Reci? – okrenula se.
- Laku noć, ti luda curo!
- Budalo! – nasmije se – noć, pišće zajebani!
Nekoliko dana svake večeri u 21 sat nalazili smo se u pubu i pričali sve dok nas konobari nisu zamolili da napustimo lokal. Čak smo i vani još neko vrijeme pričali, ali ni jedno od nas nije se odvažilo pozvati ovo drugo k sebi. Te večeri sam bio ispunjen nervozom, ali ona pozitivna nervoza, kao kad očekuješ dobru vijest. Sjedili smo u pubu i pričali neobavezno i u jednom trenutku pogledi su nam se susreli i nisam više mogao izdržati.
-Iva, što kažeš da sada odemo do mene? – ispalio sam kao iz topa.
- Sada?
- Da, ovog trenutka. Ja se više ne mogu suzdržati gledajuću u tvoje prelijepo lice i ne misliti bludno.
Gledala me je kao da sam pao s Marsa. Očekivao sam da me ošamari i zauvijek otiđe od mene.
- Mislila sam da nikada nećeš prdložiti. Idemo odmah! – uhvatila me za ruku i brzinom svjetlosti našli smo se ispred puba s kaputima u rukama. Držali smo se za ruke i hodali prema mom stanu. Smiješno smo izgledali, moram priznati. Našli smo se ispred vrata, a ja sam po džepovima kaputa tražio ključ. Privila mi se uz leđa i pružila mi ruke ispod ramena uhvativši me čvrsto za prsa. Zastao sam i duboko uzdahnuo pokušavši se pribrati i konačno naći jebeni ključ. Mater mu, uvijek ga zagubim kad ne bih trebao. Dirala me je toplim rukama i naslonila glavu na moja čvrsta leđa umilujući se o mene. Tako je bila nježna. Konačno otvorih vrata i doslovno sam ju uvukao unutra.
Pobacali smo kapute dolje i zagrlili se naslonivši lice o lice. Jedan milimetar dijelio nam je usne, suhe i meke usne željne ljubavi. Poljubismo se, lagano i nježno, gotovo usporeno. Nastavili smo se ljubiti sve više i više, poput manijaka prožimajući rukama mokra tijela. Rastrgao sam sve dugmadi na košulji i bacio ju iza sebe. Naslonila mi je ruke na prsa i stala me dirati po cijelom torzu.
- Ovo nisi trebao napraviti! – tiho mi šapne.
- Čekaj, još nismo niti počeli – odgovorim.
Svukoh joj majicu, i jednu i drugu i treću. Odvalismo se smijati kao klipani. Nešto dobro i emocijama nabijeno kuhalo se u zraku. Otkopčah remen, svukoh hlače i ostadoh samo u kariranim boksericama. Bacih i njih. Dok je skidala crne tajice privinuh je prema sebi. Sada smo „ravnopravni“, potpuno goli i znojni stojimo jedno uz drugo, pripijeni kožom što se trlja jedna o drugu. Pustih ruke na njenu čvrstu stražnjicu i stisnuh ju jako podigavši ju u zrak. Svinula je noge, obgrlila me njima i uhvatila rukama za vrat. Ljubih ju i nosih prema krevetu. Gotovo da smo pali kada sam zapeo za mali stolić, mater mu.
Lagano sam ju spustio na krevet i poput gladne zvijeri kretao se oko nje. Gledali smo se i milovali pogledima prepunim plamena koji bi mogao vječno gorjeti. Raširih joj noge i lagano se spustih cijelim tijelom na nju, ljubeći ju po vratu i prolazeći rukama po kosi. Tiho je dahtala. Osjetio sam kako joj se tijelo uvija i kako nepravilno diše. Ni ja nisam bio bolji. Već dugo vremena ne osjetih ovakvu strast što me probudila iz neživih, opila i spojila s prekrasnom djevom. Ljubih ju po licu, usnama, nosu, liznuh bradicu, gricnuh uho...cijelu sam ju ljubio...
Malo pomalo spuštao sam glavu dolje, ljubeću ju po grudima, jedna pa druga. Zaslinih ju cijelu, trljajući lice o njih. Nježnjim pokretima usana spuštao sa se sve niže u niže, dok mi je u glavi bila samo jedna želja – što prije ući u nju. Pretpostavljam kako smo dijelili i ovu želju. Ljubeći ju po stomaku osjetih kako joj je koža meka i plaha. Rukama mi je prelazila preko kose i pritiskala ramena, opuštajući me sve više. Koliko se uživih imao sam osjećaj da ću vrlo skoro svršiti. Konačno se pustih dolje.
Gledajući u Nju poželjeh cijeli ući unutra i raditi pizdarije. Uhvatio sam ju rukama za bedra i čvrsto držao, dok sam joj ljubio noge, prvo jednu pa drugu, pa okolo, pa preko Nje. Stresla se, osjetih kako joj trnci vladaju tijelom, potpuno prepuštena trenutku. Sviđalo mi se. Ustadoh se naglo, unesem joj se u lice i divlje ju poljubim nekoliko puta. Uzvraća, Ponovno se vratih dolje. Ostala je izvan sebe.
Polako sam se sve više približavao središtu njenog vrela ljubeći i slineći svuda oko nje. Vidjeh kako se polako sokovi spuštaju niz ovu prekrasnu padinu vabeći me mirisima. Bože, imam osjećaj da ću popizditi i eksplodirati. Više se nisam mogao suzdržati. Primaknuo sam Joj se skroz i laganim potezima jezikom gore—dolje liznuo ju. Tiho i snažno je uzdahnula, kao da je jedva čekala da to napravim. Liznuh opet, gore – dolje i pogledah prema njoj. Otvorila je usta i zabacila glavu uhvativši me čvrsto za kosu. Volio sam barem malo žestine u ovakvim trenucima.
-Pričekaj – rekoh i ustadoh se. Čudno me je gledala, a ja sam iz dnevne sobe donio gramofom i uključio ga u struju.
- Sjajno, odlična ideja – kaže.
Pustih Claptonovu Have you ever loved a woman neka lagano probija ovaj debeli zrak. Vratih se na nju i poljubih ju nekoliko puta u usta. Mazila me je rukama po leđima. Spustih se dolje i bez i malo milosti napadnem svim raspoloživim sredstvima na Nju. Lizah ju gore – dolje, lijevo – desno, preko usana, unutar nje, poljubih ju punim usnama, trljah lice o nju, sve što mi je moglo pasti na ovu perverznu pamet učinih. Nije krila oduševljenje. Uvijala se sve više, do te mjere da sam ju morao rukama zadržati. Prošao sam joj gustom bradom preko samog otvora, na što je glasno uzdahnula i zatražila još. Prođoh opet. I još jednom. Uzdiše glasno. Sad se trljah bradom o Nju, dok su mi se sokovi lagano natapali po licu. Claptonova režanja blues gitare pridonosila su ovoj prekrasnoj atmosferi.
Ustadoh se u potpuno mokrog lica poljubih ju. Nije se bunila, štoviše, ljubila me je kao da sutra cijeli svijet nestaje, kao da nam je svaki trenutak dragocijen i posljednji. Okrenuh se na leđa, a ona se privije uz mene ljubeći me po licu i prolazeći mi prstima kroz kosu. Odahnuh, sklopih oči i prepustih se milosti i nemilosti prekrasne djevojke. Svirala je Double trouble. Tijelo mi je obuzimala čudna sila, nekakav isprekidani osjećaj zadovoljstva koji ne osjetih neko vrijeme. Trljala je svoje golo tijelo o moje i ljubila me pohotno. Prekrasno, potpuno se opustih. Dah mi postade usporen prepun vlage što je kolala u zraku iznad nas. Disao sam nepravilno, nekako u skladu s njenim trljanjem. Rukama sam joj obgrlio leđa i lagano masirao išavši rukama gore – golje. Hmm, meka i čista, prekrasna je bila. Maknula je kosu na stranu spustivši se na moja prsa i ljubeći ih tu i tamo zagrizla. Ženo božja, što to radiš – pomislih – ja sam gotov. Osjetih kako mi se tvrdi kurac trljao o njen stomak dopustivši jednoj kapljici da izađe na vidjelo. Neumorljiva bijaše, potpuno luda i nestašna. Ljubila me sve više i kako se puštala dolje grebala noktima po prsima. Ostale su crte.
Lagano je podigla glavu i prstima nježno prolazila kroz sitne dlačice na stomaku i prsima. Zavalih se u jastuk i osjećah blaženo. Spustila je glavu dolje i gledala Ga, kružila oko njega i u jednom trenutku uhvatila u ruke. Čvrsto ga je stisnula i osjetih kako mi se srce spustilo dolje kucajući u njenim rukama. Gore – dolje, polako je išla rukom. Meškoljio sam se i lagano vrzmao nogama što joj je izmamilo prekrasan osmijeh na lice. U tom trenutku spustila se dolje i nježno ga poljubila. Spoj vlažnih usana i mog Gospodina gotovo me izbacilo iz kreveta od količine zadovoljstva koja me toga trena opila. Ljubila ga je, sa jedne strane, pa druge, pa gore...i malo pomalo stavila u usta. Bože dragi, osjećao sam se prejebeno dok je sve više nestajao u njenim ustima. Fino je znala posao, ne bih mogao prigovoriti niti riječi. Dok je spuštala glavu skroz se naguzila tako da sam mogao vidjeti bijelo dupe kako se zaoblilo poput srca. Poželjeh joj istog trena doći po zadi i snažno nabijati. Uhvatih joj kosu i u ritmu njenog pomicanja prelazih prstima preko glave. Kako dobar osjećaj. Nastavila je sisajući ga bez i trenutka odmora. Bijah vrlo blizu. Podigao sam joj glavu i povukao ju snažno prema sebi poljubivši ju. Clapton je i dalje svirao. Sjela je na moj stomak i lagano se primicala Njemu. Pokušao sam Ga uzeti u ruku i naciljati, ali mi nije dozvolila.Lagano je vrtjela stražnjicom i „tražila“ ga. Našavši Ga trljala je svoju mokru picu o Njega. Trljala se o njega neko vrijeme mičući dupe u svim smjerovima. Uhvatih ju nježno za struk i podignem na što Ga je uhvatila i naciljala. Lagano ju spustih na Njega i polako prodirem u Nju. Vidjeh joj na licu zadovoljstvo, baš kao i na mom. Lagano je klizila gore – golje pridržavajući se rukama o moja prsa. Ubrzamo. Oboje smo teško disali i glasno uzdisali. Fino sam ju nasadio. Kako se ne bi umorila prebrzo rekoh joj sa čučne na Njega i prepusti se. Nakon što je skupila noge i malo se podignula stadoh ju udarati kao spojen na stroj. Jedva se suzdržavala glasno uzdisati. Gledao sam joj u lice, a ona je sklopila oči i prepustila se mom štemanju. Bome sam ju stvarno dobro nasadio. Lupao sam i udaranje čvrstih nogu o njeno dupe davalo je glasan zvuk. Uhvatih ju za noge kako bi bar donekle bila stabilnija. Naslonila je ruke na mojei pogledala me. Udarao sam, štemao, držao ju i gledao. Potpuno mokri. Zario sam ga nekoliko puta do samog kraja, na što je glasno uzdahnula. Usporih i raširih joj noge. Još neko vrijeme sjedla je na meni i trljala se.
- Ovo je baš dobro – prizna mi.
- O da, osjećam se odlično – rekoh.
- I ja.
Sišla je s mene i legla pokraj naslonivši se na moja prsa. Poljubili smo se nekoliko puta, a onda je rukom zabacila svoju prekrasnu kosu i nastavila me gledati.
- Čekaj – rekoh.
Ustao sam se i donio laprop. Smijala se.
-Pa ti ćeš donijeti svu tehniku. Nadam se da ovo ne koristiš za snimanje.
- Ne, imam nekoliko glazbenih.
- Glazbenih? Može, sviđa mi se.
Pustih Lennya i I belong to you.
-Odgovara, svakako – nasmiješi se, potpuno naga i prekrasna.
- Znaš, lijepo ti stoji ovo što trenutno nosiš na sebi – nabacih kompliment.
- A da? Ajde, hvala..ni tvoje odijelo nije loše.
Vratih se na krevet i legnem na nju. Obgrli me oko vrata i nježno poljubi. Ljubili smo se neko vrijeme, a onda sam opet ušao u Nju. Nisam se mogao suzdržati od žestokog nabijanja ne obazirući se da li joj je prebrzo. Nie ništa rekla, samo je glasno uzdisala i čvrsto me držala objema rukama za vrat. Obgrlih joj leđa rukama i stadoh nabijati i nabijati. Glasno mi je uzdisala na uho, što me još više napalilo. Nisam stajao, samo sam nabijao i udarao, a ona me noktima uhvatila za guzu pritiskajući ju u nemirnom ritmu kojim sam štemao.
Pogledah ju u oči i poljubim u usta. Svirao je Erik Satie. Nastavismo se stravstveno jebati dok je cijela plahta na krevetu bila mokra od naših znojnih tijela. Podignuh se i okrenuh joj lijevu nogu preko ramena spojivši ju s desnom. Bila je bočno okrenuta, a ja sam stao udarati i dalje. Teško je uzdisala. Osjetih kako joj se tijelo izvitoperilo pod mojim ulaženjem. Udarao sam još dugo, možda i predugo, a u jednom trenutku samo je glasno uzdahnula i naslonila ruku na moj stomak. Nisam stao. Osjetih kako je svršila i bilo mi je drago. Okrenuh ju i naredih za doggy style.
Prodirao sam lagano u nju držeći ju za čvrstu stražnjicu. Tiho je uzdisala. Malo pomalo sve jače sam nabijao prolazeći joj rukama preko potpuno mokrih leđa. Uhvatih ju za ramena i nastavih udarati svom snagom. Spustila je glavu i mrmljala. Kosa joj je potpuno bila mokra. Nastavih udarati sve brže i brže. Zadignula je glavu, a ja sam ju uhvatio za vrat i približio k sebi. Stavih joj prst u usta na što ga je gotovo odgrizla. Uhvatih ju drugom rukom za kosu i lagano držah, kao na uzdi. Nabijajući ju odostraga, s jednom rukom na vratu a drugom u kosi osjećao sam se kao da vladam njenim nježnim i lijepim tijelom. Pretpostavljam da je i ona to osjećala. Približih ju sebi još bliže i nastavih lupati pokušavajući ju poljubiti. Slinio sam joj po uhu i obrazu, ali nisam mogao dohvatiti usta. Prebrzo sam lupao, osjećao sam kako mi se tijelo grči i sva krv mi se slijeva dolje. To je to, gotov sam uskoro. Naslonih glavu na njenu uhvatih ju rukama za grudi. Osjetio sam kako mi blažena tekučina prolazi kroz kurac i pod ogromnom erupcijom eruptira izravno u Nju. Nabio sam do kraja s glasnim uzdahom. Curilo je iz mene. Čvrsto sam ju uhvatio rukama i privukao uza se, imao sam osjećaj da ću ju polomiti. Stresao sam se cijeli i sav mokar naslonio na njeno tijelo. Ovo je bilo intenzivno.
Legla je na stomak, a time i ja na nju. Još neko vrijeme sam bio u njoj. Nježno sam joj dahtao na uho što je izmamilo prekrasan osmijeh na umornom licu.
- Ovo je bilo jebeno – kroz jastuk mi kaže.
- Definitivno – zadnjim atomom snage odgovorim.
- Moram na wc.
- Čekaj, samo sekundu – teškom voljom maknuo sam se iz finog i toplog mjesta.
Otrčala je u wc i ostala neko vrijeme tamo. Ja sam na leđima ostao ležati na krevetu potpuno mokar i premoren. Vratila se i nježno prstima prešla preko mog stomaka. Naslonila se na mene i pokrila nas oboje.
- Znaš, već dugo vremena ne iskusih ovako nešto –rekoh joj.
- Potpisujem u cijelosti tvoju izjavu.
- Mogu li ti nešto reći, ali da me ne shvatiš krivo?
- Naravno – podigne svoju plavu glavicu i pogleda me nebesko plavim očima od kojih mi je zastao dah. Da li da budem iskren ili da povučem sve što sam mislio reći? Nakon ovoga više neće biti povratka, barem na stare stvari. Odlučih se, pa što bude.
- Iva, mislim da mi se sviđaš, ali još nisam siguran.
