tag:blogger.com,1999:blog-74824541595679327972024-03-05T11:54:50.989+01:00Mjesto pod suncemHrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.comBlogger37125tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-29030652841259639842012-11-05T06:03:00.000+01:002012-11-05T06:03:42.754+01:00Marijanove kronike 7<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="MsoNormal">
Baš, kad sam već počeo s „neki dan...“, eto, neki dan sam upoznao prekrasnu ženu i od svega što je predstavila, najviše sam mrzio način na koji je razmišljala (baš poput mene). Priznajem, obeshrabrilo me je, bacilo niz ponor, stjeralo u kut i vilama od mesa izbolo gdje sam najmanje očekivao, po savjesti. U vražju mater i ona, pomislih, zašto? Čudnih pogleda na život, činila mi se zanimljivom, više od samog trljanja, stoga sam joj odlučio dati priliku.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znači, gospodine Marijane...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dovoljno je samo Marijan – ispravim ju odmah.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- ...Marijane, nešto me zanima u vezi vas.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Nisi prva. </div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Ali jesam li prva kojoj ćete odgovoriti?</div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Možda, ako mi prestaneš persirat. Majku mu, nisam ti djed.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Tako, Marijane, zašto pišeš? </div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Zašto pišem? – čudno sam ju pogledao, a ona je ostala potpuno hladna, kao da me pitala što ću raditi danas, kao da očekuje neki nebitan odgovor. </div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Da, zašto, kome pišeš te svoje bilješke, knjige? Mora biti neka svrha toga. </div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Pišem sebi – čupao sam se.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">
- Ali ti to već imaš, u glavi.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Dobra je bila.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Draže mi je držat papir dok sam u wcu, a kasnije ga i prigodno iskoristim.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Loš si lažov, Marijane, jako loš.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zato sam u drugim stvarima odličan.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne padam na to, morat ćeš se više potruditi – i dalje mrtva hladna u licu.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Majku joj, kako joj polazi za rukom ostati tako prizemljena? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">
- Pišem radi ljudi.</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">
- Ali ti prezireš ljude, zar ne? </div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">
- Otkud ti to? </div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">
- Marijane, čitala sam tvoje knjige, vidim to iz svake riječi, za kakvom me smatraš?</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">
- Ne razmišljam o tebi, nemam mišljenje. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kažem ti, taj tvoj stil ne prolazi kod mene – zagrizla je na krivi dan, krivo vrijeme i krivo mjesto.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gledaj, ti...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nije bitno... – prekine me.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, ti, ženturačo, zar misliš da na temelju moje dvije knjige i nekoliko tekstova si možeš uzeti za pravo i postaviti mi dijagnozu? Za koga sad ti mene smatraš, budalom? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Možda sam bio pomalo i grub, ali kad je krenula u igru, baš sam htio vidjeti do koje mjere će ići. Donekle, bilo je čak i zabavno, iako je mogla malo smekšati to lijepo lice. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, mislim da si veoma inteligentna osoba.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ja to znam, nije mi potreban netko da mi to govori. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ali ti laska? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dalje.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Osjećaš se važnim?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dalje.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Diže ti ego?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dalje, dalje, dalje...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što, u krivu sam?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nažalost, jesi. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Zamislila se na moj odgovor. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nažalost? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
I točno sam znao da će to reći.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, za početak mi djeluješ zanimljivom, ne samo izvana. To se nije dogodilo već neko vrijeme.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zaista? O, pa...počašćena sam, iskreno – konačno je promijenila hladan izraz lica.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, meni je svejedno.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Gledala me neko vrijeme, a onda uhvatila za ruku. „Hajde, pođi za mnom!“ – kao klinca me uhvatila i krenula u nepoznatom smjeru. Prihvatio sam i krenuo za njom. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- I, rekao si da ti je svejedno? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gledaj, ne mogu ja ovako razgovarat, pobogu, pogledaj gdje se nalazimo!</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Sjedio sam na drvenom konjiću koji je bio pričvršćen na ogromnu oprugu, pa se savijao na sve strane. Ona se njihala u njihaljci. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti nikada nisi bio dijete?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Moje djetinjstvo je bilo puno drugačije od ovoga.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ma daj? Pričaj mi o svom djetinjstvu – stala je i gledala u mene širom otvorenih očiju.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Imala je prekrasne duboke crne oči, pomalo tužne, ali nije to bila obična tuga, ovo je bilo nešto dublje, ozbiljnije, smrtnicima nepoznato. Gledajući u nju, imao sam osjećaj kao da kopamo jedno po drugom, tražimo prljavo rublje i iznosimo ga van, okaljano i smrdljivo, čisto iskreno. Ta prekrasna dva oka savršeno su se uklapala u pravilne crte lica s naglašenim jagodicama, poput kakve filmske dive iz pedesetih godina. Sjedila je ispred mene, na njihaljci i lagano, gotovo neprimjetno, njihala se čvrstim nogama. U kakvu li je gabulu ovo prekrasno djevojče upalo, baš me zanimalo.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što da ti pričam, djetinjstvo kao i drugo, ništa posebno.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mislim da nešto kriješ.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Krijem? – iznenadim se – što bih imao skrivati?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kad bih znala, ne bih te pitala – nešto budalasto je bilo u njenom osmijehu, ali opet, izgledalo je nevino i lijepo. Čudan osjećaj.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nemam što skrivati.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da li je to jer ti nisam rekla ime?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ime ništa ne mijenja. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Bojiš se? – kopala je po meni.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Pomalo sam gubio strpljenje, pogotovo što sam svako malo padao s prokletog konjića na opruzi. K vragu, netko bi trebao odgovarati za ovo! </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ovako, nemam nikakvih tajni, nemam se koga ili čega bojati, ako me želiš nešto pitati, pitaj, ne okolišaj – iskreno sam joj zborio.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da li ti se ja sviđam? – lice joj je opet postalo mramorno ozbiljno, a ja sam ostao zatečen, po tko zna koji puta u tako kratkom roku. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U kojem smislu?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čim se preispituješ, tu nešto ima. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zanimljiva si, rekoh ti, što bi sad trebao? Podignut ti spomenik? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ništa, dovoljna mi je činjenica da sam uspjela smotati Marijana Ortinskog, pisca.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nemoj me tako zvati.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što, piscem? Zašto ne voliš kad te nazivaju piscem?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zato jer ja to nisam, još. Otkud ti da si me smotala?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Možda se nisam dobro izrazila, ali kad si pristao ići sa mnom i sjediti ovdje na dječjem konjiću, zar to nije dovoljno?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Je, pripremi se, sad ću izvaditi zaručnički prsten. Moja si.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
Nasmjehnula se i tuga s njenog lica je nestala. Kako da vam objasnim, to je neka druga vrsta tuge bila, prekrasna, graciozna, tuga kojoj bih se cijelog dana mogao diviti, opisivati ju i kititi, uspoređivati, davati joj imena, Eleonora, Brunhilda, tuga pred kojom bi Puškin skrio svoj bunt, Turgenjev pobjegao od majke Rusije, a Miller se odrekao svoje jedine June. Bilo mi je drago što sam joj izmamio osmijeh na lice. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zašto imaš potrebu biti u pravu? – upitao sam ju.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nije stvar u tome, samo te čitam koliko mi dozvoliš. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Onda loše čitaš. Zar si tako čitala i moje knjige? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Daj mi pričaj o svom djetinjstvu – nije se obazirala na moja pitanja. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zašto te toliko zanima to vražje djetinjstvo? Živ sam i zdrav, bilo je kako je bilo. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
Rijetko kad bih pričao o tome, a i kad bi bilo prilike, ljudi bi se jednostavno ustali i bez pozdrava otišli od mene. Loš sam sugovornik bio, govorio sam sve što nisu htjeli čuti. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mislim da je ono jako bitno što si sad ovakav kakav si. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Vrijeđaš? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ni u kojem slučaju, ali me zanima. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Drugi puta draga – ustanem se – nemam ja vremena za ovakve igre.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što, kriza te hvata, moraš u pub? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, imam alkohola u svom stanu.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imaš svoj stan?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zapravo, od žene je, ali živim kod nje. Žena mi je, pa to valjda tako ide. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mogu s tobom?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gdje? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U tvoj stan, kod tvoje žene.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nisam siguran koliko će joj biti drago, malo si ljepša od nje. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- To nije problem.</div>
<div class="MsoNormal">
Uzela je torbicu, izvadila pribor za šminkanje i nabacala hrpu kemije po prekrasnom licu. Nakon toga sve je izmuljala, ustala se, pogledala me i razvukla osmijeh od uha do uha. Priznajem da sam se i ja nasmiješio, imao sam osjećaj kao da sam s klinkom u parku. Doduše, obdarenom klinkom s kojom bih vrlo rado u kasnim satima popričao o utjecaju hrvatske politike na književnu pismenost Dalmatinske Zagore.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Evo – približi mi se svojim krupnim očima – valja ovako? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Suknja – pokažem prema njoj – iznad koljena je. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro – i rukama ju potrga, tako da je sad bila još kraća – valja ovako? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U vražju mater, na što sam ja naletio – rekoh si u bradu – naravno, svejedno je, Ana će svakako biti u svom filmu kad te vidi.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Super, krenimo onda prema tebi – veselo je zborila. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
I krenuli smo. Ja u odijelu, njegovan sa dvije boce viskija, nekoliko neprospavanih noći i par kutija cigareta, ona prekrasna razmrljanog lica, kratke potrgane suknje i uske krem košulje koja je naglašavala njenu besprijekornu liniju.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čime se baviš? – upitam ju.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ničim posebno, svašta po malo, da preživim.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Još gori si lažov od mene, znaš?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nekako smo si slični – pogleda me.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne toliko koliko bi ti to htjela, draga moja, iako se dosta dugo držiš, moram priznat.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Majmune! – nasmiješi se i lupi me po leđima – ozbiljno, nakon tvojih knjiga i ovog kratkog razgovora, nailazim na neke sličnosti, ti ne?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne uspoređuj moje knjige sa mnom, rekoh ti već. Ne znam, mogu se svakoj prilagoditi kako bih dobio što želim. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ja nisam svaka.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- To ti tako misliš. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Nastavili smo dalje u tišini. Došavši pred stan, zvonio sam, ali nitko nije otvarao.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana nije tu.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imaš li ključ? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imam. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Uđimo onda. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro – i ušli smo, nakon napete atmosfere i stiskanja u dizalu. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znači, ovo je Marijanovo skrovište? – gledala je slike po zidovima i unutrašnjost stana.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, upravo smo došli iz mog skrovišta, ovo je Anin stan. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gdje je tvoja soba? Moraš imati sobu za pisanje.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pravo pa lijevo, zadnja vrata. Jesi za kavu? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hm, kasnije... – još je nešto nerazumljivo govorila. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
Stajao sam u kuhinji Aninog stana s djevojkom nepoznatog imena koja je bila duplikat mene, iako joj to nisam htio priznati. Ipak, iskustvo je prevladavalo, odnosno, njeno neiskustvo. Podsjetila me na mene dok sam bio mlađi, buntovan i nadobudan, kad sam mislio da svijet držim u šaci, a zapravo je bilo obrnuto. S tim, mene je svijet sažvakao i bezdušno ispljunuo na milijuntom kilometru od moja dva kompanjona, podsvijesti i savjesti. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijane.. – viknula mi je dok je išla iz sobe – Marijane, crni Marijane – zagonetno se nasmijala.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što je? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti si tako čudan!</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne bih baš rekao, ali znam tako djelovat na ljude.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ti nisi odavde, ne pripadaš ovom svijetu. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Jesi ti lupila glavom u sobi? Rekao bih da sam čuo neki udarac...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Šaljivđijo – opet me udari, ovaj puta u rame – kako ti polazi za rukom?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što – blage veze nisam imao o čemu ona.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znamo se koliko, pola sata?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, iako ti misliš da mene znaš puno duže.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, ali ja mi... </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Nije završila do kraja, a ulazna vrata su se otvorila. Ana, kao i uvijek prekrasno odjevena i pretjerano dotjerana, ušla je u stan ni ne primijetivši nepoznatu djevojku. Tek kad je krenula prema meni, shvatila je kako nisam sam. Zastala je, djevojka se okrenula prema njoj, na što se Ana uplašila. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Tko je ovo? – upitala me, gledajući u nju.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ja sam Marijanova prijateljica i upravo smo pričali o njegovim knjigama – prestigla me je. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ana ju je odmjerila od glave do pete i, naravno, s obzirom na moju ne baš pretjerano skromnu boemsku povijest, nije joj povjerovala ni riječ.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijane, tko je ova mala drolja, ha? Više nemaš stida, sad mi ih i u stan dovodiš? Moj stan?! – izderala se.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nisam imao ništa s njom – hladno joj odgovorim – djevojka je došla jer se htjela upoznati s mojim radom. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Najtužnije od svega je što sam i govorio istinu.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, radom tvojih bokova, smeće jedno muško! – sad me i ona počela lupati, ovaj puta s torbicom – kako mi možeš to učiniti, u mom domu, našem domu?!? – nije prestajala.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana, nemam veze s njom, čak ni ne znam kako se zove! – pokušavao sam ju smiriti, a nepoznata djevojka je zadovoljno promatrala Aninu scenu. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Daj, koja ti je vražja mater, smiri se! – uhvatio sam Anu za ruke i zaustavio ju – nemam ništa s njom, niti ću imati! </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gospođo, vaš muž je u pravu. Ja se također bavim pisanjem i došla sam na kratak razgovor s gospodinom Marijanom. Nemate razloga biti uplašeni, ovdje sam uglavnom zbog posla – kulturno je pokušala smiriti podivljalu neman.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Posla, kažeš? Znaš što? Marš iz mog stana, marš napolje dok ti nisam polomila sve prste, pa ćemo onda vidjeti kamo ćeš ići zbog posla! Marš napolje! – vrištala je na nju.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana, ne pravi mi scene, nemoj dok sam...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti šuti! Tvojih izleta i lova u mutnom mi je više preko glave! Tolerirala sam, ali ovo je prevršilo svaku mjeru! </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana! – viknuo sam – ne pričaj gluposti, ne želim...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Molim?!? Marš i ti, konju jedan muški, marš napolje sa svojom droljom! Neću da te više ikada vidim ovdje! – nastavila je lupati po meni.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Maknuo sam se od luđakinje, otvorio hladnjak i izvukao bocu viskija. Uhvatio sam nepoznatu djevojku pod ruku i zajedno s njom krenuo prema vratima. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što ti to radiš?? – Ana me upitala, sva u čudu.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A što misliš? Ispunjavam ti želju – zalupio sam vratima, iako se ona i dalje derala. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Žena ti nije normalna – rekla mi je – kako možeš živjeti s njom? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Baš i nemam izbora, stan je njen, moramo se susresti, htio ne htio. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nemaš svoj stan? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zar bih onda živio s njom?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Sviđa mi se to. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hm, ovo se neće dobro završiti – rekoh joj. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zar je bitno? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kradeš mi riječi iz glave, ne volim to, prestani. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Rekla sam ti da imamo previše toga sličnog. U redu, ja nemam ludog muža – nasmije se.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zato ja imam ekstra ludu ženu! </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što kažeš da odemo do mene, u moj stan?</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Opet mi je čitala misli.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nekako mi se sviđa tvoja ideja.</div>
<br /></div>
Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-80527961725077143982012-08-19T14:08:00.001+02:002012-08-19T14:08:14.942+02:00Sitnice po ženskom rodu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi19n5E0MaRl8aNJr-Z93AG3x9SFzdN28WYijtJUXxTIAkGPMYnn-ks0zio-t3QlImcOyRcw7zYCwBukuu5yk5Cmdvg6Jmc6QP0h1PcWIOuM7Q7ZV0Aa1cUIoRNJ46qiueJGG2R2HWVx3vs/s1600/3665294801_7c12e53abf.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="265" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi19n5E0MaRl8aNJr-Z93AG3x9SFzdN28WYijtJUXxTIAkGPMYnn-ks0zio-t3QlImcOyRcw7zYCwBukuu5yk5Cmdvg6Jmc6QP0h1PcWIOuM7Q7ZV0Aa1cUIoRNJ46qiueJGG2R2HWVx3vs/s400/3665294801_7c12e53abf.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
Čovjek bi pomislio kako pasji skotovi, bez obzira koliko ružni ili lijepi bili, nikada nemaju sreće, ali ja sam bio jedan od onih koji su se igrom slučaja našli na drugoj strani. Možda nisam ni mogao raspoznati gdje je koja, ali ova mi je odgovarala maksimalno. I takvu sam ju koristio, do krajnjih granica. Baš i ova zadnja, ne sjećam joj se imena, lijepo se uklopila u redoslijed prekrasnih dana u potrazi za malo ljubavi i razonode. Da, slažem se, prekrasna, po samoj definiciji žene idealna, s njegovanom gustom kosom i ukusno popunjenim nakitom na pravim mjestima, ali kad se svjetlo ugasi, zar je to zaista i bitno? Od svega, ono što mi se zapravo i svidjelo na njoj je njen glas, pogotovo kad bi u fazi klinča iz sveg glasa vikala „GLORIA!!!“. Kažem, sitnice…<br /><br />Kad s ljubavlju obrišeš pod na kojem se odigrao pravi rat užitka i strasti, malo tko pita za emocije. Ako i postoje, budućnost se pobrine za to. Emocije se same od sebe pojedu, nestanu poput daleke zvijezde koju proguta crna rupa. Ništavilo. Muk. Tko još želi živjeti zarobljen u vlastitim emocijama? Čak su i mazohisti odustali od ovakvog prenemaganja, bezbolnije je kad fizički boli. U to sam se nekoliko puta uvjerio. Ali ljudi…prije bi konju sjelo, baš kao i što će guska ili patka prestat gutat kišu jer će se ugušit se u kombinaciji vlastite sline i trule kapi. Ženski rod, jel… Na nekoliko stotina metara što su me dijelili od stana gdje spava zmaj bez vatre, imao sam osjećaj da je udaljenost veća od nekoliko stotina tisuća kilometara koje sam prošao skitajući se od grada do grada po cijelom svijetu. Što je tih par stotina metara u odnosu na cijeli svijet?<br /><br />Ništa, ali nije stvar u udaljenosti, koliko je u onome što me čeka tamo, iza zavoja, kad ulazim u krivinu i očekujem cvijet, a dobijem vrisak. Život, koji je sve samo ne život kakav sam htio, leži na mom krevetu, u mojoj postelji, u mojoj radnoj sobi i hrani se mojim stranicama koje mu nikada neće predstavljati ikakvo značenje. Taj truli život, ta maska s kojom spavam svaku noć i nadam se kako me neće pogledati u lice i da ju neću zadaviti golim rukama, uništio je svaku želju i razlog za osmijehom. Trulije od truleži kojom se hrani. A opet sam s njom. Zašto? Eh, kad bih imao odgovor, vjerojatno bi i cijela stvar bila nešto drugačijeg izgleda.</div>
Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-19446802613296389742012-06-24T14:52:00.000+02:002012-06-24T15:19:42.259+02:00Kamo idu ovi ljudi?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: left;">
<br />
Kamo idu ovi ljudi</div>
<div style="text-align: left;">
i zasto vuku kofer za sobom?<br />
Bjeze li?</div>
<div style="text-align: left;">
Traze li nekoga?</div>
<div style="text-align: left;">
Nesto?</div>
<div style="text-align: left;">
Traze li sebe?</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Jesu li u strahu?</div>
<div style="text-align: left;">
Jesu li blizu kraja?</div>
<div style="text-align: left;">
Cilja?</div>
<div style="text-align: left;">
Ili su tek na pocetku?</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Sto im znaci taj kofer,</div>
<div style="text-align: left;">
taj zivot u malom?</div>
<div style="text-align: left;">
Njihov tuzan i izgubljen pogled,</div>
<div style="text-align: left;">
ima li on veze sa javom?</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Kamo idu ovi ljudi </div>
<div style="text-align: left;">
i zasto me vuku za sobom?</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMP33RZNUrw_j_hg1IRuWO3flWKc8-3qv0aodfw-_Sv_sR9cNQ6jIlKRVS1pIesNsrvXeNANWJKjSnLNNRfwSjuvWZZQqxo82hnR1y4Z3Je4R5qXyaaK7ELMKWPovAYUoW3NHvWwPBX6aS/s1600/123.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMP33RZNUrw_j_hg1IRuWO3flWKc8-3qv0aodfw-_Sv_sR9cNQ6jIlKRVS1pIesNsrvXeNANWJKjSnLNNRfwSjuvWZZQqxo82hnR1y4Z3Je4R5qXyaaK7ELMKWPovAYUoW3NHvWwPBX6aS/s320/123.jpg" width="260" /></a></div>
<br />
<br /></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-75558044703682850252012-03-22T21:29:00.000+01:002012-03-22T21:29:35.399+01:00Povjetarac što dušu hladi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"> <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjlVwyTbKv5c8InAh9Cj20PWPIMf1virbIl0Cle9sQhQjdkcPKqnqcpXfCVTX7CB3Ldg6O-y2HsWkSfislGhUMzVewrEnKUq64wmLqYZvorHqHL85mgdkS4EwbOWSWE9f7tXNLvWeH4QN6b/s1600/psycho-photos11.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjlVwyTbKv5c8InAh9Cj20PWPIMf1virbIl0Cle9sQhQjdkcPKqnqcpXfCVTX7CB3Ldg6O-y2HsWkSfislGhUMzVewrEnKUq64wmLqYZvorHqHL85mgdkS4EwbOWSWE9f7tXNLvWeH4QN6b/s320/psycho-photos11.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Dok smo odlazili, pogledao sam u retrovizor. </div><div class="MsoNormal">Isti prizor kao i jučer. </div><div class="MsoNormal">Par iskrenih suza na tvom tužnom licu. </div><div class="MsoNormal">Uzdahnuo sam i upalio radio. Misli nisu bježale,</div><div class="MsoNormal">Štoviše, gomilale su se u čudnim krugovima,</div><div class="MsoNormal">Nekim nepoznatim prostranstvima. <br />
Nisam te našao, nisam te ljubio, </div><div class="MsoNormal">Nisam ti dar ljubavi poklonio, </div><div class="MsoNormal">Koliko god sam htio. </div><div class="MsoNormal">Nisam mogao, u sebi te nisam vidio. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Isti prizor kao i jučer.</div><div class="MsoNormal">Par tankih nogu iznad zemlje, </div><div class="MsoNormal">Mirno se njišu na povjetarcu što dušu hladi. </div><div class="MsoNormal">I nestaju odnoseći sve pred sobom.</div><div class="MsoNormal">Tako tiho, tako lako, kao da nikada </div><div class="MsoNormal">Bitno bilo nije.</div><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-38874611635996088482012-03-20T22:03:00.000+01:002013-08-28T22:04:17.926+02:00Marijanove kronike<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<u><span style="font-size: 18.0pt;">1</span></u></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
„Nisam sam, slobodno je“ - zvučalo je tako sigurno. U biti, što se loše moglo dogoditi? Par čaša, stan, znoj i laku noć. Neko vrijeme promatrala je moje rupice na licu, možda ih je i brojala, a onda je približila stolicu i sjela. Mirisala je na skupe parfeme, poput onih koji još dugo vremena ostanu kad kakva fina gospođa prođe pokraj mene i okrzne me. Nisam se odmah udostojio pogledati, samo sam namignuo konobaru da joj donese. I meni isto, nekako sam osjećao kako će mi trebati večeras. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imaš li vatre? – upita me. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne pušiš? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A piješ?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što još radiš?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ništa. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Samo sjediš i piješ, a ne pušiš?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što se događa s tobom? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ništa, zar bi trebalo? – i okrenuo sam se prema njoj. Uperio sam oči prema njenim i u tom trenu, taj spoj, doticaj dvije vatre koje su na izmaku, planulo je nešto. Siguran sam u to kao što sam bio siguran da ćemo se večeras spojiti. Ali oduvijek sam znao igrati igru, nikad nisam pokazivao emocije, čak i kad bi se nekim čudom našle u ovoj vreći kostiju. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijan Ortinski, zar ne? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Nikad nisam uživao u slavi, ako bih tako mogao nazvati prašinu koju je podigla moja zadnja knjiga. Svaki put kad bi me netko prepoznao, pokušao sam se na sve načine izvući, jer sam znao što slijedi. Ova puta mi je to išlo u prilog, bio sam siguran. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, recimo da mi je drago, donekle. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A ipak ti je drago? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Recimo, kao što sam naveo.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Po koricama tvoje knjige ne bih rekla.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ljudi se ne sude po koricama, kao što se kurve ne sude po pameti. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro – otpije gutljaj obojenog alkohola – što vas tu dovodi i zašto se se odlučili na moje društvo?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Tu sam stalno, nešto kao domaćin. Večeras mi se ne sjedi samom.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A što ako meni ne odgovara društvo?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Onda ne bi sjela pokraj mene i ispitivala me gluposti. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imala sam prilike pričati s djevojkom koja je provela večer s vama.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Što bi sad to trebalo značiti? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mora da ste se lijepo napričale. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nahvalila vas je.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Onda je sigurno lagala. Loš sam igrač, vjeruj mi. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ona kaže da ste odličan.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Onda je ona loša. Kamo vodi ovo? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Iz torbice boje zlata izvukla je pribor koji je nalikovao na kirurški. Smotala je duhan u papir i pripalila. Nikada nisam podnosio miris, čak i kad bih bio u krizi. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nikamo, samo neobavezno ćaskamo. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nisam baš siguran da sam raspoložen za ovakvu priču.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pa što, ja jesam. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Lijepo, onda uživaj – bacio sam nešto novčanica na šank, obukao kaput i ispio sadržaj iz čaše – ipak mi nije drago – nasmiješio sam se i izašao van.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Zaprepaštena je ostala sjediti i vjerujem da je promatrala kako izlazim van. Ona će meni popovijedati o životu i tome kakav sam ja igrač? Bože, zar nemaš ništa bolje? Ponekad jednostavno ne zaslužuju ni šansu, a kamoli nešto više. Hodao sam prema stanu i usput razmišljao koju vražju mater radim u ovom mjestu. Vrijeme me stišće, već neko vrijeme ne razvijam se u željenom pravcu, manje pijem, manje pišem, više gubim dane. Što se događa s mojim životom? Zar je to kriza srednjih godina?<br />
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ubrzo sam došao do stana i popeo se na drugi kat. Bilo je otključano, očito je Ana bila u stanu. Čim sam otvorio vrata začuo sam njen iritantan smijeh koji se isprepleo s također iritantnim smijehom par njenih kokoši kojih sam se jedva riješio na promociji knjige. Ušao sam, izuo se i krenuo prema kuhinji.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hej Marijane – viknula je Ana – jesi to ti? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Jesam – uzeo sam bocu i došao u dnevnu – bok cure, kak' ste? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Opet piješ? – Ana me ukorila prije no što je i jedna od njih išta izgovorila. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imam ju već dva tjedna, smanjio sam.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znaš što ti je doktor rekao, na minimum s alkoholom i cigaretama dok ti se krvna slika ne popravi! – ustala se i poput kakve klinke objesila mi se o vrat. Naravno, njene kokoške gledale su<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nas sa sjajem u očima i pri tome nevješto skrivale svoju zavidnost. <br />
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Taj doktor priča gluposti, osjećam se odlično. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, on je tatin doktor otkad zna za sebe i zaista imamo sreće što je pristao biti i tvoj, trebao bi ga poštovati. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Prilikom jednog, nazovimo, obiteljskog ručka kod njenih roditelja, pozlilo mi je nakon što sam pojeo par zalogaja loše spravljenog lososa. Kako se okupila sva gradska krema, odmah su mi pripisali dijagnozu i gotovo me strpali u bolnicu na par dana. Na svu sreću i moju nesreću, u eliti se nalazio i doktor Anina oca, Antun, ili kako ga svi nazivaju, primarijus. Na samu pomisao da je on sam zatražio da mu nadjenu taj truli prefiks, meni je pozlilo. Sa svojim stručnim okom ispod par centimetara debelog stakla, rekao je kako mi je potrebno liječenje. Svi su se začudili, uzdahnuli, nekima je gotovo i pozlilo, a primarijus je stručno objašnjavao povijest moje bolesti koja je postala popularna kod ljudi mojih godina. Osjećao sam se kao Dorothy među životinjama. Antun, odnosno primarijus, svojim je ekstravertiranim osjetilima i doktorskim stažom zaključio kako bih se trebao ostaviti alkohola i cigareta. Pa mislim, doktore, čijem zdravlju je to pomoglo? Jeste li svjesni da, ako to i učinim, ne znam kako ću živjeti s ludom kučkom pokraj koje sjedite? Naravno, zadržao sam misao za sebe i obećao kako ću se pridržavati dijagnoze koju je čak napisao na papir i potpisao. To mi je puno značilo.<br />
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čuj Ana, nisam već dugo ništa okusio, trebalo bi mi malo.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Primarijus je rekao „no-no“ alkoholu i cigaretama!</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ali to mi je za pisanje, znaš da im treba malo poticaja.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Onda može – zadovoljno je cvrkutala i vratila se svojim kravama.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Volio sam joj s vremena na vrijeme dati na važnosti, pa bi se smirila i ne bi previše bila dosadna sa svojim pitanjima. Ona je jedna od onih koje sve zanima i na sve imaju odgovor i novo pitanje. Zatvorio sam se u spavaću sobu koju sam preuredio u radnu i zatekao nešto što nisam zamišljao ni u najgoroj noćnoj mori. Sve je bilo čisto. Odjeća, cipele, krevet, sve bilješke sa stola i malog stolića pokraj kreveta bile su složene na hrpu. Ormari su bili zatvoreni i u njima su uredno vjesile ispeglane košulje, u ladicama je sve bilo po redu. Oblio me hladan znoj. Brže bolje sam otvorio bocu i nagnuo neka curi duboko u mene i napuni me nekim drugim osjećajima. Još jednom sam pogledao prema bilješkama i još jednom nagnuo. Otvorio sam vrata balkona kako bih uhvatio zraka, ali nikako nisam dolazio do sebe. Strovalio sam nekoliko dugih gutljaja i pokušao se skoncentrirati na pisanje. Sjeo sam za stol, ali bol u stomaku tjerala me na povraćanje. Dozorjentiran sam bio, problijedio, osjetio sam kako mi se boja lica miješa i nestaje, a par hladnih kapi klize niz bradu. Sa zadnjim atomom snage prevalio sam se preko stolice na uredno spremljen krevet. Trebao bih što prije otići odavde, zadnje su riječi koje su pobjegle pred nekim čudnim snom koji me umorio. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<u><span style="font-size: 18.0pt;">2</span></u></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gospodine Marijane – čim me je oslovio s gospodine, znao sam da nešto nije u redu – pročitali smo vaš rukopis i, iskreno, pomalo smo iznenađeni što ste se odvažili na takve riječi. Znate,...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne znam – prekinuo sam ga.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- ...šaljivđija, i mislio sam da ste takvi. Znate – nastavio je – nakon jednog poglavlja otprilike sam pretpostavljao s čim bih mogao imati posla, ali onda sam nastavio čitati, pa sam došao do drugog poglavlja...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Logično.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- ...da...pa sam se zapitao, zašto je sad odjednom promijenjen slijed? Onda sam nastavio čitati...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pa ste došli do trećeg poglavlja?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- ...da...i slijed događanja nikako nije bio kako sam pretpostavio. To me je zaintrigiralo i onda sam pomislio... – ostao je otvorenih usta, raširenih ruku i pogledom prema stropu. Okrenuo sam se i pogledao u isto, ali nisam primjetio ništa osim hladne crte koja je spajala zid i strop. Pogledao sam u munjenog čovjeka i čekao da mi zapečati sudbinu.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- ...to će biti pravi pogodak! – izustio je i pljesnuo rukama, na što sam trznuo očima. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A koga ćemo pogoditi? – ozbiljno sam pitao.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijane – kroz smijeh će – vi ste jedan zaista zanimljiv gospodin! Molim vas, da vam natočim još jedno? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Može, hvala...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Vidite, u izdavanje idemo, to svakako, ali morat ćemo napraviti nekoliko ispravki rukopisa, to je, kako se sad kaže, „pod must!“ – pokušao je biti mlađi nego što je. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Na kakva ispravljanja mislite?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- To je samo s mog stajališta, ali vjerujem da, kad prođe našu korekturu, neki se neće složiti s mnogo toga napisanog.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znate, boli me neka stvar što se oni neće složiti. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, ali o tome vam ovisi hoćemo li ići u nakladu ili ne – prozirno se nasmije.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gledajte – zapalio sam i povukao dim.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U mojoj kancelariji se ne puši – odmah me upozori.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro – nastavim – ja svoje riječi ne mijenjam, jer je svaka na svom mjestu, baš ondje gdje treba biti, a ti vaši dupelisci, kokošari i ulizice mogu me povući za ono što nemaju, razumijete? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Nepomično je stajao i slušao što mu govorim. Djelovao je ozbiljno, puno ozbiljnije nego što sam ja govorio.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Osim toga, zbog same radnje i likova, nije baš pametno mijenjati riječi i rečenice. Izgubili bi smisao koji nitko od vaših pizduna ne bi mogao vratiti.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
I dalje me je nepomično gledao, bez ikakve emocije, hladan poput ruske kurve natopljene vodkom. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- To je sve? – upita me.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Više manje. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, gospodine Marijane – uporan je bio s tim trulim prefiksom – mislim da ćemo vam se javiti u vezi vašeg rukopisa. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znate, još nitko mi nije u lice rekao kako neće tiskati moju knjigu, vi ste prvi. I znate što? Zamišljao sam ovu scenu nekoliko puta, ali nikad da će biti ovakva. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hvala vam što ste to podijelili sa mnom, ali javit ćemo vam se, zaista.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Lijepo od vas, zaista. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ustao sam se, ispio čašu do kraja i izašao iz ureda. Pozdravio sam simpatičnu tajnicu i namignuo joj, na što me je pogledala s distancom. Mora da je bilo zbog cigarete u ustima. Vani je bilo sunčano, više nego što bi trebalo biti, pa sam se uputio prema Tvrđi. Kroz par koraka uhvatila me neopisiva želja za spajanjem, pa sam skrenuo prema Radićevoj prema stanu stare prijateljice. Ona bi me uvijek dočekala širom otvorenih ruku i bluze. Imala je nekog svog šalabajzera koji bi ju vodio na skupa mjesta i kupovao joj sve te ljubavne predmete s kojima bih se ismijavao kad bi se našao u njenom stanu. Nije joj bilo drago što to činim, mora da ga je voljela, ali ne dovoljno. Kompletna ljubav, nešto što se teško nalazi, mora biti i u krevetu, i na ulici, dok kupujemo kruh, a ona kaže „Uzmi koji više voliš“ i namigne. Kompletna ljubav mora biti u svim izlučevinama koje proizlaze iz zajednice. Suza, znoja, sjemena. To joj je bilo teško shvatit, pa sam ja s vremena na vrijeme uskakao. Doduše, bilo je i klasično, ali uglavom je voljela skakanje. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Došao sam do njenog stana i pozvonio. Nakon nekoliko trenutaka javio se muški glas. Samo sam produžio dalje i usput psovao u sebi, ovaj dan mi ništa nije bilo naklonjeno. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<u><span style="font-size: 18.0pt;">3</span></u></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Kad sam se probudio, pokriven, nisam čuo nikakav razgovor iz dnevne sobe. Polako sam se ustao, ne bi li vidio jesu li kokoške otišle, ali nikoga nije bilo u stanu, čak ni Ane. Nekoliko puta sam ju viknuo, ali se nije odazvala. Bože, kakvo prekrasno buđenje. Napravio sam si kavu, uzeo čašu, sipao viski i zavalio se pred računalo. <br />
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">„Slavni pisac Dante podijelio je život žena na 9 krugova i s dobrim dijelom bih se složio s njim, ali očito su ga morile neke ljubavne stvari, pa se čovjek, jadan, raspisao, u nadi da će ga voljena čuti. Ja bih to malo skratio, da uštedimo na papiru i vremenu, pa bih <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>život krvopija podijelio na tri dijela. Ne bih im davao nazive, jer nema smisla, recimo, neka budu broj jedan, dva i tri. </i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Broj jedan</i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Čim otkrije svoje glavno sredstvo manipuliranja, žena se svrstava u broj jedan. To su oni počeci u kojima iskustvo nije na razini, oružje s kojim barata još uvijek nije razvijeno do krajnjih granica, ali vide se naznake u kojem smjeru će se razvijati. Naravno, postoje i one koje su preskočile broj jedan, ali te imaju sreće pa broj tri nikada ni ne dožive. Neki ih nazivaju kurvama, ali meni su one baš simpatične. </i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Mlado žensko, odnosno broj jedan, svjesno svojih mogućnosti i zakržljalog mozga još uvijek brdskog muškarca (govorimo o vršnjacima, jel), polako kreće u pohod, lov na divljač kojoj otkida glavu i ostavlja osakaćena tijela da lelujaju po sivim ulicama. No, sad dolazimo do problema - prva nedoumica među brojem jedan – čemu oni sada služe? Mulasti su, nemogući, ništa ne mogu sami, a organ se još nije razvio. Još uvijek nabijanje nije doseglo željeni stadij, napredovanje na broj dva. I, reče broj jedan, vratimo im glave, ali neka ne budu kao prije. Napravimo ih emocionalnijima, neka pate za nama, neka nam poklanjaju dvorce, automobile i svu ljubav svijeta, a mi ćemo njima širiti noge. I broj jedan riješi jednadžbu s dvije nepoznanice – iz šupljeg u prazno. </i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Nakon nekog vremena, uvidi broj jedan kako sve ide po planu, baš kako su i naumile.. Mužjaci su poput dobrih pasa, spremni sve učiniti za njihove sjajne oči, stisak dojke i širenje nogu. Ali, nije baš sve tako sjajno i idealno, prelazak i evoluiranje ka novom broju sporije je nego što su mislile. Zapravo, sporo je u vražju mater, broj jedan više nije siguran hoće li ikada prijeći u broj dva, a kamoli broj tri, koji se činio svjetlosnim godinama daleko. Nešto se treba poduzeti, pod hitno! </i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Uto, dolazi još jedan problem, možda i još veći! Netko od mužjaka drznuo se korisiti više od pola posto mozga, koliko su im kučke i ostavile. Hm, što sad? S novom polovicom bit će duplo ispred njih, pa to se ne smije dozvoliti! Na svu sreću, one kučke koje su automatski upale u broj dva, pomogle su sestrama i zajebale muški rod za vijeke vjekova.</i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Vi, tamo dolje, jedinice - kako su ih dvojke od milja nazivale - samo blatite naš broj!</i></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čuj, mužjaci su se pobunili, što da radimo?? - zavijao je broj jedan.</i></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U potpunosti im se predajte i to dobro naplatite.</i></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ali, to već radimo! - vapio je broj jedan.</i></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, vi im se predajete i čekate čudo. Uzmite im sve, žene, djecu, kuću, auto, psa, mačku, prijatelje, sve što im je vrijedno! </i></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kako, pa mi smo im najvrijedniji!</i></div>
<div class="MsoNormal">
<i><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kako si zelen, jedinico! Idemo cure, ne isplati se ovima davati besplatne poduke! - i broj dva pokupio je svoje haljine i odlepršao šireći noge nekim putem koji broj jedan nije shvaćao. </i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i>Zamisli se jedinica “Pa kako, mi smo im najbolji, najslavniji, najsvjetliji, nas slave, mi...čekaj...kakvi prijatelji, kakvi psi?? Što, otkud im pravo?!?” Skoči par jedinica, našamara mužjaka, lupi glavom o pod, zid i strop, kida ruke, uvrće prste, nogom u međunožje, ali mužjak, blentav po prirodi i majci koja ga stvori, trpi i muli. “Ovo neće biti lako, trebamo drugu metodu” reće jedna jedinica i, kako to i u svijetu ima, najsjajnija jedinica, ona kojoj se svi klanjaju i koja sve zna, reče: “STOJ!”.</i></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<i>Muk. Sve jedinice gledaše sa strahom prema vrhovnoj jedinici, sve čekajući što će majka reći. “Trebamo poslušati savjet sestara dvojki!” Aplauz. “Moramo mužjacima pokazati tko je muško!” Aplauz. “Širit ćemo noge više i bolje, davat ćemo se u roblje, ponižavat, ali...” Aplauz. “...pokazat ćemo mužjacima tko je muško!” Aplauz. “I vrlo brzo, sestre jedinice, vrlo brzo ćemo doći u BROJ DVA!” - krikne vrhovna jedinica, a par jedinica oko nje polomiše se od aplauza. Mužjak gleda i ne razumije, sve si misli “</i><span style="mso-bidi-font-style: italic;">ove su skrenule<i>”. Otprilike, u očima neiskvarenog mužjaka to je tako i izgledalo, samo...sjećate se onih mužjaka koji su počeli razmišljati sa cijelim postotokom mozga? E, tu je kvaka. </i></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Čitajući tekst koji sam upravo napisao, zamislio sam se i pokušao shvatiti u koje zgubidane bih mogao sebe strpati. Imao sam sve predispozicije za pametnijeg mužjaka s jednim postotkom mozga za razmišljanje, ali i uteg zvan Ana koji me vukao daleko od onog iskrenog i jedinog što sam imao - mog uma. Baš kad sam pomislio na nju, začuo sam kako su se ulazna vrata otvorila.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijane! – viknula je, po običaju – gdje si? </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Ulazila je u sobu s punim vrećicama namirnica. Nešto loše će se dogoditi.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Moj Marijane, kako sam ja sretna što tebe imam! – baci vrećice na pod i zagrli me. Ostao sam u čudu i nevjerici.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znaš, bila sam u trgovini po namirnice za večeru i neuredna prodavačica me upitala jesam li ja žena Marijana Ortinskog! Zamisli! Rekla je kako joj se sviđaju tvoje knjige, na što sam joj odgovorila kako sam ti ja jedna od bitnijih inpiracija. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana... – pokušao sam ju skinuti s vrata, ali neuspješno. <br />
<br />
Jedna od bitnijih inspiracija? Bila je u pravu, luda žena bez i malo osjećaja za realnost, koja zahvaljujući svojim roditeljima oduvijek živi snobovskim načinom života, prepuna je jama trule inspiracije. Takve riječi obično se bacaju u vjetar, zajedno s izgubljenim dušama koje se lome prema meni. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Rekla sam ti da te svi čitaju, pa i neatraktivne prodavačice. Trebaš malo više vjerovati u svoje pisanje, a manje provodit vremena uz bocu. Danas sam ti dozvolila jer su cure bile kod mene, inače bih teško popustila. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Još uvijek sam ostao kod onog o inspiraciji. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pravim dimljenog lososa za večeru, doći će i moji, pa ćemo svi zajedno večerati. Mogao bi se istuširat i sredit. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana, već imam dogovoreno za večeras, gost sam na promociji Lovrinčićeve knjige, ne mogu ostati na večeri. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Joj, ja sam na to zaboravila! U koliko je promocija? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U 19 sati.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U 19...19...super, onda idemo svi zajedno! To će biti prilika da majka i otac vide koliko si omiljen u društvu.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana, mislim da to nije dobra ideja. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zašto? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zato jer tvoji roditelji čitaju gluposti i svete knjige, a ova to sigurno nije. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pa kakva je ova knjiga? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kao i moja, zanimljivo štivo nama iz trećeg staleža. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Daj Marijane, prekini s tim glupostima! Ti si svoje odradio i s pravom si sad iznad njih! Tko im je kriv što su siromašni!</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Svaki odgovor na ovu hrpu gluposti guralo bi me upravo prema istom. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, napravi kako hoćeš. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Super! – pljesne rukama – idem javit majci, sigurna sam da će se obradovati!</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, vjerujem u to. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Odlepršala je s vrećicama u kuhinju i ostavila me zbrkanog uma. Nekad bi se ponašala skoro normalno, a nekad bi bila ovakva, naporna i teška za shvatit. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
</div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<u><span style="font-size: 18.0pt;">4</span></u></div>
<u></u><br />
<div class="MsoNormal">
<o:p> </o:p><o:p> </o:p></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hej Marijane! – netko je viknuo – hej, zar nas više ne poznaš?!</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Okrenuo sam se i ugledao dvije skitnice kako su se privukli jedan uz drugog. Zaustavio sam tok misli, okrenuo se i krenuo prema njima. Kako sam se približavao primjetio sam kako je jedan od njih nosio kaput koji je nekada davno bio moj. Zar je to...</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Smeće staro, više nas ne poznaš otkako si se probio? – rekao mi je jedan od njih.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, on je sad gospon čovek, pogledaj mu odijelo! – odvrati drugi.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Dva brata po ulici, Mislav i Marko, stari znanci kad mi baš i nije išlo, jedini kučkini sinovi kojima nije bilo bitno tko sam i što sam. Vrijedio sam isto koliko i oni, ništa, i sam po tome bio vredniji od svih pogubljenih duša koje su nas gledale s prijezirom u očima. Svaki sitniš koji bi jedan od njih doneo radeći težak fizički posao i svaki siroti dinar koji bih dobio za par bezvrijednih listova koje sam pisao preko volje, trošili smo za jefino vino ispred točionice. Kad bi bilo zima, stara baba bi nam dozvolila da sjednemo unutra i grijemo se. Često bi zadigla suknju i jedan od njih dvojice bi obavio posao. Ja bih joj napisao pjesmu i pod teškom mukom izdržao poljubac starih i smežuranih usta iz kojih je izlazio nepodnošljiv smrad. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Momci, otkud vi tu, ne „patrolirate“ više u Kapucinskoj? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, otjerali su nas otamo, previše smo ružni za njihova lijepa lica – kaže Mislav.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Istina, tako i izgledate. Očito ne brišete šminku poslije ponoći, ujutro zna biti problema s trepavicama, kako to do sada niste shvatili?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A ti? Vidi se, jedva da si nas prepoznao, ne vidiš od tog odijela – Marko, oduvijek je mrgudao i gunđao, ali je prava duša od čovjeka. Žena mu je uzela sve, kuću, auto, klince i psa, ali je sirota životinja ipak odabrala njega. Tu i tamo mu se vrati, ali dobar dio vremena je na gasu. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čuj, kad ti nisi htio, netko je morao – uzvratio sam – nego, što sad, gdje ste, čim se bavite? Ima li kakvog posla sad po zimi? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Teško – reče Mislav – slabo će nas tko i primit, gadne su kazne za rad na crno. Danas je došlo vrijeme da i šljakeri trebaju škole. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nema nam spasa, svi letimo u provaliju! Bez posla nema ni para, a bez para nema ni kruva! – tužno i iskreno je zborio Marko. </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A jebemu, pa što sad? Gdje spavate, od čega živite? </div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Tu i tamo se prošvercamo u Crvenom križu, ali ni tamo ne možeš mule, svatko traži svoju pinku. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Gledao sam u svoja dva prijatelja i tuga je obuzela gornji lijevi dio mojih prsa. </div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>-Dođite za mnom – povukao sam Marka.</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gdje, kuda idemo?</div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Samo me slijedite.</div>
<br /></div>
Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-49595286285137557322012-01-26T01:04:00.000+01:002012-01-26T01:04:24.366+01:00Moja kći<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiP7MblJ-lMaWMDT5Hw6ytXNPtp0mIRRH6mTr30NDrTcb1M_CbeJQHb6F8hSLVHz2yKCavZSlfNMPp0y-cpG9Z0xbTWL8n97iHuSeMt0YjtqU6u_d6HXIt-z573culDeNWrv57GaF0RBpRB/s1600/2953243-161208-destroyed-the-old-cemetery-horror-place-children-s-grave-bw.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiP7MblJ-lMaWMDT5Hw6ytXNPtp0mIRRH6mTr30NDrTcb1M_CbeJQHb6F8hSLVHz2yKCavZSlfNMPp0y-cpG9Z0xbTWL8n97iHuSeMt0YjtqU6u_d6HXIt-z573culDeNWrv57GaF0RBpRB/s320/2953243-161208-destroyed-the-old-cemetery-horror-place-children-s-grave-bw.jpg" width="213" /></a></div><span id="internal-source-marker_0.4029161573064969"> </span><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Sviraj pjesmu, o bolnom gubitku,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">O dvoje ljudi i njihovom dobitku.</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Kćeri rođene u mjesecu Julu,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Prvorođene dok kiša je sijala,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">I hladna zemlja ju grijala.</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Sviraj, stranče, pjesmu o boli,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">O ljubavi koja više ne voli.</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Više zvuk tvoj ne dira,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Pa ni mene, čak i kad sviram,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Stara rana ne boli.</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Sviraj nešto, tek nek' se čuje,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Taj zvuk što uboge daruje.</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Osam nota u devet dana,</div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Kad ljubav moja </div><div class="MsoNormal" style="text-align: center;">Usnula je mlada. </div><div style="text-align: center;"><br />
</div><br />
<span><br />
</span><br />
<span><br />
</span></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-71436336302249744902012-01-15T15:34:00.000+01:002012-01-15T15:34:04.691+01:00Što li sam ja?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"> <br />
<div class="MsoNormal"><span lang="HR"><br />
</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><br />
</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Što li ja sam? Tek još jedna priča,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Nikada ne ispričana,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">U moru istih slika,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Istih riječi i tuđih snova,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Na zalasku još jednog dana.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Što li jesam, kako me zvati,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Ako ljubav nisam iskusio,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Jesam li i bio? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Jesam li je mogao dati?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Oči moje preko zida, </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Vidjele su njene ruke, blijedo lice</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">I haljine bijele,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Daleko od mene. </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Ruke moje grlit su htjele, </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">na trenutak, i na vječnost, </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">one raširile su svoje sjene,</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">ali više nije bilo Tebe. </span></div><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-43020072335023213442012-01-09T21:20:00.000+01:002012-01-09T21:20:32.796+01:00Marijane, zašto pišeš?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"> <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-6YcPjXli2z8RjDgBlRiXdhck6lac6MRR_3To6jrzTt7-VeYf8OB9aYQqAerDgsrDXvUw-nIa8bEtFlxUuAg9QOKSUuhHse0OKOvpQscQNsvnCIMlnR2Az_NEhk8SN9aeQmWy9mjU-jEX/s1600/443648892.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-6YcPjXli2z8RjDgBlRiXdhck6lac6MRR_3To6jrzTt7-VeYf8OB9aYQqAerDgsrDXvUw-nIa8bEtFlxUuAg9QOKSUuhHse0OKOvpQscQNsvnCIMlnR2Az_NEhk8SN9aeQmWy9mjU-jEX/s400/443648892.jpg" width="400" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moje ime je Marijan i ja sam pisac. Zašto sam postao pisac? Vjerojatno zato jer je masa to htjela. Pustio sam im svoj tekst kao psa s lanca, pa još jedan, nakon njega i pjesmu, pa još koji tekst i bili su oduševljeni, sretni. Nitkovi su se poistovjetili s mojom djecom. Konačno netko piše kako oni misle, pretvara njihove razvratne misli na papir i to radi tako očito i točno, da su svi bili oduševljeni, sretni. Prljave tajne izlaze na vidjelo i oni, neka vrsta ljudi, ih čitaju, poistovjećuju sa svojim jadnim i primitivnim životima. Užasne stvari, grozote koje se nalaze iza zatvorenih vrata spavaće sobe, zaključane u ormar dječje sobe i ispod kćerinog kreveta. Grozote koje sjaje punim sjajem kad na scenu stupa mrak.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Na kraju, to je jedini zid između mene i njih, štiti me, sve dok pišem zadnju riječ i ne stavljam točku. Čak i kad umrem, možda i poživim kroz svoje zidove, tko će ga znat. Uzeo sam svoje zidove, zacementirao ih i malo pomalo činio ih većima. Nisam vidio druge ljude i bio sam sretan. Nisam vidio ni psa ni mačku i bio sam sretan. Lice, ono najgore i najljepše, smežurano i ravno, nisam vidio, nisam ni osjetio. Sam sa svojim zidovima. Svake godine, moji zidovi su bili toliko visoki, da nisam mogao vidjeti ni božićno drvce. Poput slijepca, bio sam prisiljen osluškivati ljude kako se raduju, smiješe, pričaju jedni s drugima, iako su u zavadi. Vidio sam jedino nekog tamo pribijenog na križ, bez razloga. Za ljude, za masu, za meso i kosti bez ikakvog osjećaja za zahvalu. Vidio sam neke Njegove sljedbenike kako se potucaju, ljube pusta obećanja u zamjenu za nešto malo zelenih papirića. Bezvrijednost. Oduvijek su bili bezvrijedni, ti lupeži što tapkaju u mraku i boje se svoje vlastite sjene, a vražju mater bi preveslali kad bi mogli. Lupeži i lopovi, ministranti i svećenici, kurve i dame prve klase, oduvijek su ljubili to raspelo kad bi netko gledao. Kupovali su svoju ulaznicu za nebo. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moje ime je Marijan i ne idem u crkvu, moja crkva ne priznaje vašu. Gluhi ste i slijepi, vaši poslodavci u crkvama vas uče glupostima. Moja crkva je moj papir. Moj papir više je od moje crkve. Više od životinje, prljavštine, potrebe, objašnjenja, mogućnosti i raspela, hodanja, dobrote, natjecanja riječima i novcem, kreveta uprljanog dobrotom i nevinošću. Ja se molim svakoga dana, ali svome bogu, koji nije ni malo nalik na vašeg. Moj bog nema uši i ne čuje, nema srca i ne voli. On je jednostavno takav kakav je, ružan, gadan, prljav i užasno bezobrazan. Ali je moj i meni se sviđa, izgleda mi iskreno. Moj bog je moja duša, a ja njegova ovca. Možda me i žrtvuje, a možda me i pohvali, a možda me i ostavi na miru. Naš odnos je nešto više, vama nepojmljivo, bezvrijedno. Naš odnos ne košta ni jednog papira, ni kovanice, naš odnos je više od odnosa. Nekada sam ja njegov bog, a on moja ovca, a nekada smo obojica bogovi, a nekada ovce. Tu i tamo zapijemo, ševimo skupa, ulazimo u iste hladne hodnike bez svijetla, prepuni ponosa dok se kaljamo u mesu. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Njegovo ime ne postoji, on ga nema i velik je. Velik je jer nema ime, ni broj, ni ženu, ni dijete. Nema čak ni dom, a živi u svim domovima. Svi ga spominju i svi ga znaju, ali on i dalje nema ime i nema dom. Nema ni ženu, ni dijete. Moj bog, onakvim kakvim ga vidim, nema ništa, a ima nas sve. Mi smo jedno veliko ništa u odnosu na mog boga. Jer on ne treba crkvu, on ne treba Božić i raspelo, fizički oblik vjerovanja, krunicu i kupovinu nepotrebnih darova. Moj bog. On to ne treba, ali opet, ja trebam njega. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moje ime je Marijan i dobar sam otac, iako nemam djecu. Zapostavljanu djecu svojih prijatelja ja učim što je život, a što životarenje. Ja ih učim kako postati čovjek, iako znam da je to nemoguća misija, s takvim hohštaplerima za vratom, koji samo čekaju na jedan krivi potez. Ja ih razumijem kad ih vi ne shvaćate, ja im kažem toplu riječ kad ih vi tjerate u materinu. Ja ih razumijem kad traže pomoć, a nailaze na zatvorene ruke. Ja ih vidim kad vrište, a vi zatvorite oči da ne čujete. Ja ih želim zagrliti kad su sami, a vi ih tjerate od sebe. Vaša djeca su i moja djeca, jer ja svoje djece nemam. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Vaši zidovi vide se sa mojih zidova. Vide jedni druge i pozdravljaju se, popiju si koju i nastave dalje, svatko svojim putem. Neki su i veći od mojih, ali su tako nevidljivi. Čak i kad pokušaš pokoji srušiti, prođeš kroz zrak, nepostojanje i bezdan. Jedno veliko ništa, poput vaše vjere. Popunjeno prazninom i više ničim. Što su vam bliži, vaši zidovi su dalje od vas. Jer vi ne trebate zidove, vi ste slobodni ljudi. Vi ste slobodne životinje s ogromnim zubima i krvi na njima, truleži svakojake vrste između redova, između praznine, između zidova. Vaša trulež čini vas uspješnima u svijetu koji se svakodnevno ruši i nestaje, malo pomalo. Vaša trulež hrani se tuđom truleži, koja se hrani vašom truleži. I tako vi jedni druge činite lijepima i poželjnima, a noževi u leđima tek su došli na svoje. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moje ime je Marijan i ne volim ljude. To sam već rekao, ali očito nitko nije razumio, ili se pravio da ne razumije. Pokušao sam i napisati, više puta, ali vi ne čitate. To je ispod vaše časti, otvoriti knjigu i prolistati par stranica tuđih govana. Ili ne znate čitati. Ili se previše čitate, jedni druge, pa se bojite okrenuti novu stranicu. Možda na njoj bude baš vaše ime ili ime vaše ljubavnice, jedine osobe koja vas potpuno razumije. Možda na njoj, novoj stranici, bude ime vaše majke ili žene. Ili vašeg izgubljenog zida. Možda vaša majka, vaša žena i vaš izgubljen zid budu zajedno, bez vas, a nova stranica tek je počela. Ali ono što vam unosi tjeskobu u kosti i pore na licu, što vas noćima prikiva za besani krevet, što vam ne da mira i muči vas kao čavao zabijen u spolovilo, poput djeteta u majčinoj utrobi, najsigurnijem mjestu na svijetu, s pupčanom vrpcom oko vrata, ono što vas čini živim mrtvacima zapravo je strah da na novoj stranici ne postoji ništa. Ništa zasađeno, ništa obrezano, s plodovima, tek izniknulo, s par cvjetova ili ružno poput vas samih. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ta praznina.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">To veliko ništa.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ravna crta koja zapravo ne postoji.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moje ime je Marijan i neki dan sam hodao gradom, tek toliko da ubijem vrijeme. I nisam obraćao pažnju na nikoga, ali su nitkovi gledali mene. Postajem poznat, postajem trulež i nije mi drago. Da, znate moje ime i znate da mi nije drago, pogotovo imati vas pokraj imena svog. Najviše mi je mrsko imati ju pokraj mog prelijepog imena. Ana, pravo žensko i manipulator, zna kad treba skinuti haljine i objesiti ih o klin, prikazati se u svoj svojoj zlobi i zmijskoj koži, sirovom mesu. Jednom u životu napraviš pogrešku apokaliptičnih razmjera, kao da je sam Otac sišao s uma i pustio se tako nisko, na zemlju, obračunati s tobom. Jednom u životu se zajebeš, pa ispaštaš cijeli život. Upravo sam to i ja učinio s Anom,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>najukusnijom kurvom zlatne mladeži ovog Čistilišta, prekrasne žene izvana i bezbojne iznutra, s rokom trajanja. Kažu da je jednom jednom, ali dva puta je dva puta. Ja nisam ni jednom kako treba. Ščepala me prvom prilikom, udarila kao što kovač udara o užeglo željezo, svom snagom, svim željama i svim svojim oblinama, svim dugim maratonskim noćima kad sam ostavljao zadnji atom snage u svakom kutku sobe. Uzela me je kao pobjednika, princa na konju i od mene napravila magarca, konja prodala, a princ je ostao posran negdje tamo daleko, jako davno, kad je „<i style="mso-bidi-font-style: normal;">riječ koju ne želim izgovoriti</i>“ imala smisla. I više nema nazad. Hodajući užasnim gradskim ulicama što su poput zrcala pucale na sve strane unoseći sto godina nesreće u sve nitkovske živote, sjeo sam na usamljenu klupu i bivao sam. Kao što sam rođen, kao što sam ostavljen. Baš kao djetinjstvo. Samoća i sreća u jednom, par boca i tu i tamo koja kurva koja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zakuca na moja vrata u potrazi za malo noćnog nabijanja uz prozor mog stana. Bojim se i izgovoriti tu riječ, ne bih da me povezujete s nečim toliko užasnim. </div><div class="MsoNormal">Moje ime je Marijan i nekad davno bio sam lijep mladić s velikim jajima. Možda nije prikladna riječ za ovo doba godine, ali ne želim se cenzurirati, ionako više volite gadosti. Nekad davno, dok žene nisu bile toliko slobodne, mogao sam normalno hodati gradom i diviti se svoj užasnoj ljepoti s smiješkom na licu. Danas, istina je nešto bliža realnosti, mada bih i o tome mogao koju napisati. Danas je normalno trošiti, kupovati, bacati na sve strane, hranu, emocije, novac, alkohol i djecu. Ima se, može se, nabavit će se. Danas više ništa nema smisla, sve je odavno otišlo u vražju mater, rekao bih, negdje tamo kad smo svi, naočigled, postali jednaki. Bolje podjele od jednakosti nije moglo biti. Ako si i malo vukao prema dolje, sad si bio na samom dnu. Ako si, pak, vukao prema gore, udaran si dok ne padneš na samo dno. Drzniče. Danas su gore samo oni koji se znaju uvući u dupe, i kurve. Njima se uvlačiš u dupe, ali kako god ga okreneš, Njega ili sebe, one su opet iznad tebe. Bitnije, prihvatljivije. Poput sina čija krv teče majčinim venama, pauk što plete mrežu i stišće te, pa proguta, zmija koja te nježno miluje i za trenutak nestaješ u njenoj utrobi. One su zaraza, kao i ovi što izlaze iz dupeta prepuni hvale. Bolest. Krajnje nepotreban igrokaz, pogotovo nakon lučenja tekućine iz spolovila i tog masnog i prljavog ždrijela što neki nazivaju prelijepim organom. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Dobar sam muškarac i žene me trebaju, više no što trebaju svoje muževe i više nego što ja trebam njih. Tek trenutno zadovoljstvo s previše kapljica znoja na izbrazditom licu, dahtanja za vrat i krvavih noktiju u leđima. Pokušaj preobraćanja u njihovu religiju i zavijanje na svaku božju riječ koju izustim iz usta. Iako znam kako im podvaliti riječ hvale i uzdizanja, nekada jednostavno ne ide. Previše laži i utrobe progmiže preko mojih usta gledano s očima što se svakodnevno bore s preteškim kapcima, previše žrtve i kidanja mojih udova, za tako malo užitka. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Neki dan sjedio sam, po običaju, sam, naslonjen laktom na rub stolice i kroz prozor promatrao trulu kišu kako se bezosjećajno spustila na pustoš moje ulice. Tamo daleko, dok sam skapavao od gladi na rubu i prljavim ulicama Beča, dok sam se borio s nesanicom i vlagom koja se sve više uvlačila pod moje nosnice, dok sam jeo ostatke hrane s gospodskog stola, život je imao smisla. Ne više, ne malo više, prava riječ je IMAO. IMAO sam podsvijest, znate, ono nešto što raste u vama, nitkov koji uvijek ima nešto za reći, riječ koje se bojiš i progutaš ju kao gutljaj krvave sline. IMAO sam, uz njega, i svijest, još jednog dobrog drugara koji me je učio kada i na koji način se boriti za sebe. Uz dva najbolja prijatelja, tek ponekog brata s ulice s kojim bih dijelio loše spravljeno vino i jedno olinjalo pseto, IMAO sam dovoljno za život koji bi uglavnom bio ispunjen tamom i nesrećom, ali nisam se bunio. IMAO sam. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Danas, kad imam, nemam ništa. Sav taj novac, sve prodane knjige, raskoš i novi dvd uređaji u NAŠEM stanu, zavjese koje mi smetaju i upliću se u svaku moju odluku, veliki lcd ekran s programima kako smršaviti i kupiti proizvode koji nam zapravo ne trebaju, auto, pas, odijela, slike, mobiteli i računala. Danas nemam ništa, a to sve ima mene. I robujem, vidim kako me odvlači na sve strane, a ne činim ništa da prekinem to ljudoždersko ludilo. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moja žena, ona to voli. Voli ona svakako, ali najviše voli TO. Poznanstva, pozdrave i poruke, pozivnice za kristalne dvorane s lažnim sjajem, pod što ga je neki siromašni skot glancao svojim gladnim jezikom i plućima punim katrana, ona to voli. Voli i odostraga, ali više se ne sjećam, davno je bilo. Jednostavno, izgubiš se u drugim tijelima, nije mi za zamjerit, pogotovo kad su za klasu bolja od nje. Ne mogu si pomoći, draga ženo, previše si zamjenjiva i plastična, ucifrana, sa staklenim petama što bezbrižno gaze po oblacima, a visoko je. Ne mogu si pomoći, draga ženo, kad vidim tebe i pomislim „što je meni ovo trebalo, ovaj pakao, ova noćna mora zvana brak s modernom zvijeri?“. Da znaš, ne mogu si pomoći, draga mi ženo, ni kad odeš i ostaviš me s mojim rečenicama, bezvrijednim listovima i samoćom, jer znam da ćeš se poput bumeranga vratiti nazad, po još novca, po još moći. Ne mogu si pomoći, jer ti nikada nećeš vidjeti granicu, kraj, dosta, finito. Ne, u tvom rječniku to ne postoji.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Baš, kad sam već počeo s „neki dan...“, eto, neki dan sam upoznao prekrasnu ženturaču i od svega što je predstavila, najviše sam mrzio način na koji je razmišljala (baš poput mene). Priznajem, obeshrabrilo me je, bacilo niz ponor, stjeralo u kut i vilama od mesa izbolo gdje sam najmanje očekivao, po savjesti. U vražju mater i ona, pomislih, zašto? Što zašto? – pita savjest. Zato, kažem, tek toliko da ga maknem s uma. Mora postojati razlog! – drekne podsvijest. Nabijem vas obojicu! – odbrusim i zaklopim ih nastavivši hodati s novom ženturačom. Čudnih pogleda na život, činila mi se zanimljivom, više od samog trljanja, stoga sam joj odlučio dati priliku.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znači, gospodine Marijane...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dovoljno je samo Marijan – ispravim ju odmah.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- ...Marijane, nešto me zanima u vezi vas.</div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Nisi prva. </div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Ali jesam li prva kojoj ćete odgovoriti?</div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Možda, ako mi prestaneš persirat. Majku mu, nisam ti djed.</div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Tako, Marijane, zašto pišeš? </div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Zašto pišem? – čudno sam ju pogledao, a ona je ostala potpuno hladna, kao da me pitala što ću raditi danas, kao da očekuje neki nebitan odgovor. </div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Da, zašto, kome pišeš te svoje bilješke, knjige? Mora biti neka svrha toga. </div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Pišem sebi – čupao sam se.</div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">- Ali ti to već imaš, u glavi.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Dobra je bila.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Draže mi je držat papir dok sam u wcu, a kasnije ga i prigodno iskoristim.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Loš si lažov, Marijane, jako loš.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zato sam u drugim stvarima odličan.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne padam na to, morat ćeš se više potruditi – i dalje mrtva hladna u licu.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Majku joj, kako joj polazi za rukom ostati tako prizemljena? </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">- Pišem radi ljudi.</div><div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">- Ali ti prezireš ljude, zar ne? </div><div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">- Otkud ti to? </div><div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">- Marijane, čitala sam tvoje knjige, vidim to iz svake riječi, za kakvom me smatraš?</div><div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;">- Ne razmišljam o tebi, nemam mišljenje. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kažem ti, taj tvoj stil ne prolazi kod mene – zagrizla je na krivi dan, krivo vrijeme i krivo mjesto.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gledaj, ti...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nije bitno... – prekine me.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, ti, ženturačo, zar misliš da na temelju moje dvije knjige i nekoliko tekstova si možeš uzeti za pravo i postaviti mi dijagnozu? Za koga sad ti mene smatraš, budalom? </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Možda sam bio pomalo i grub, ali kad je krenula u igru, baš sam htio vidjeti do koje mjere će ići. Donekle, bilo je čak i zabavno, iako je mogla malo smekšati to lijepo lice. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, mislim da si veoma inteligentna osoba.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ja to znam, nije mi potreban netko da mi to govori. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ali ti laska? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dalje.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Osjećaš se važnim?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dalje.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Diže ti ego?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dalje, dalje, dalje...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što, u krivu sam?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nažalost, jesi. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Zamislila se na moj odgovor. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nažalost? </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">I točno sam znao da će to reći.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, za početak mi djeluješ zanimljivom, ne samo izvana. To se nije dogodilo već neko vrijeme.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zaista? O, pa...počašćena sam, iskreno – konačno je promijenila hladan izraz lica.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, meni je svejedno.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Gledala me neko vrijeme, a onda uhvatila za ruku. „Hajde, pođi za mnom!“ – kao klinca me uhvatila i krenula u nepoznatom smjeru. Prihvatio sam i krenuo za njom. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- I, rekao si da ti je svejedno? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gledaj, ne mogu ja ovako razgovarat, pobogu, pogledaj gdje se nalazimo!</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Sjedio sam na drvenom konjiću koji je bio pričvršćen na ogromnu oprugu, pa se savijao na sve strane. Ona se njihala u njihaljci. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti nikada nisi bio dijete?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Moje djetinjstvo je bilo puno drugačije od ovoga.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ma daj? Pričaj mi o svom djetinjstvu – stala je i gledala u mene širom otvorenih očiju.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Imala je prekrasne duboke crne oči, pomalo tužne, ali nije to bila obična tuga, ovo je bilo nešto dublje, ozbiljnije, smrtnicima nepoznato. Gledajući u nju, imao sam osjećaj kao da kopamo jedno po drugom, tražimo prljavo rublje i iznosimo ga van, okaljano i smrdljivo, čisto iskreno. Ta prekrasna dva oka savršeno su se uklapala u pravilne crte lica s naglašenim jagodicama, poput kakve filmske dive iz pedesetih godina. Sjedila je ispred mene, na njihaljci i lagano, gotovo neprimjetno, njihala se čvrstim nogama. U kakvu li je gabulu ovo prekrasno djevojče upalo, baš me zanimalo.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što da ti pričam, djetinjstvo kao i drugo, ništa posebno.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mislim da nešto kriješ.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Krijem? – iznenadim se – što bih imao skrivati?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kad bih znala, ne bih te pitala – nešto budalasto je bilo u njenom osmijehu, ali opet, izgledalo je nevino i lijepo. Čudan osjećaj.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nemam što skrivati.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da li je to jer ti nisam rekla ime?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ime ništa ne mijenja. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Bojiš se? – kopala je po meni.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Pomalo sam gubio strpljenje, pogotovo što sam svako malo padao s prokletog konjića na opruzi. K vragu, netko bi trebao odgovarati za ovo! </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ovako, nemam nikakvih tajni, nemam se koga ili čega bojati, ako me želiš nešto pitati, pitaj, ne okolišaj – iskreno sam joj zborio.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da li ti se ja sviđam? – lice joj je opet postalo mramorno ozbiljno, a ja sam ostao zatečen, po tko zna koji puta u tako kratkom roku. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U kojem smislu?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čim se preispituješ, tu nešto ima. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zanimljiva si, rekoh ti, što bi sad trebao? Podignut ti spomenik? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ništa, dovoljna mi je činjenica da sam uspjela smotati Marijana Ortinskog, pisca.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nemoj me tako zvati.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što, piscem? Zašto ne voliš kad te nazivaju piscem?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zato jer ja to nisam, još. Otkud ti da si me smotala?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Možda se nisam dobro izrazila, ali kad si pristao ići sa mnom i sjediti ovdje na dječjem konjiću, zar to nije dovoljno?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Je, pripremi se, sad ću izvaditi zaručnički prsten. Moja si.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal">Nasmjehnula se i tuga s njenog lica je nestala. Kako da vam objasnim, to je neka druga vrsta tuge bila, prekrasna, graciozna, tuga kojoj bih se cijelog dana mogao diviti, opisivati ju i kititi, uspoređivati, davati joj imena, Eleonora, Brunhilda, tuga pred kojom bi Puškin skrio svoj bunt, Turgenjev pobjegao od majke Rusije, a Miller se odrekao svoje jedine June. Bilo mi je drago što sam joj izmamio osmijeh na lice. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zašto imaš potrebu biti u pravu? – upitao sam ju.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nije stvar u tome, samo te čitam koliko mi dozvoliš. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Onda loše čitaš. Zar si tako čitala i moje knjige? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Daj mi pričaj o svom djetinjstvu – nije se obazirala na moja pitanja. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zašto te toliko zanima to vražje djetinjstvo? Živ sam i zdrav, bilo je kako je bilo. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal">Rijetko kad bih pričao o tome, a i kad bi bilo prilike, ljudi bi se jednostavno ustali i bez pozdrava otišli od mene. Loš sam sugovornik bio, govorio sam sve što nisu htjeli čuti. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mislim da je ono jako bitno što si sad ovakav kakav si. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Vrijeđaš? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ni u kojem slučaju, ali me zanima. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Drugi puta draga – ustanem se – nemam ja vremena za ovakve igre.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što, kriza te hvata, moraš u pub? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, imam alkohola u svom stanu.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imaš svoj stan?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zapravo, od žene je, ali živim kod nje. Žena mi je, pa to valjda tako ide. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mogu s tobom?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gdje? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U tvoj stan, kod tvoje žene.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nisam siguran koliko će joj biti drago, malo si ljepša od nje. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- To nije problem.</div><div class="MsoNormal">Uzela je torbicu, izvadila pribor za šminkanje i nabacala hrpu kemije po prekrasnom licu. Nakon toga sve je izmuljala, ustala se, pogledala me i razvukla osmijeh od uha do uha. Priznajem da sam se i ja nasmiješio, imao sam osjećaj kao da sam s klinkom u parku. Doduše, obdarenom klinkom s kojom bih vrlo rado u kasnim satima popričao o utjecaju hrvatske politike na književnu pismenost Dalmatinske Zagore.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Evo – približi mi se svojim krupnim očima – valja ovako? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Suknja – pokažem prema njoj – iznad koljena je. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro – i rukama ju potrga, tako da je sad bila još kraća – valja ovako? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U vražju mater, na što sam ja naletio – rekoh si u bradu – naravno, svejedno je, Ana će svakako biti u svom filmu kad te vidi.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Super, krenimo onda prema tebi – veselo je zborila. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">I krenuli smo. Ja u odijelu, njegovan sa dvije boce viskija, nekoliko neprospavanih noći i par kutija cigareta, ona prekrasna razmrljanog lica, kratke potrgane suknje i uske krem košulje koja je naglašavala njenu besprijekornu liniju.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čime se baviš? – upitam ju.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ničim posebno, svašta po malo, da preživim.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Još gori si lažov od mene, znaš?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nekako smo si slični – pogleda me.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne toliko koliko bi ti to htjela, draga moja, iako se dosta dugo držiš, moram priznat.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Majmune! – nasmiješi se i lupi me po leđima – ozbiljno, nakon tvojih knjiga i ovog kratkog razgovora, nailazim na neke sličnosti, ti ne?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne uspoređuj moje knjige sa mnom, rekoh ti već. Ne znam, mogu se svakoj prilagoditi kako bih dobio što želim. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ja nisam svaka.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- To ti tako misliš. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Nastavili smo dalje u tišini. Došavši pred stan, zvonio sam, ali nitko nije otvarao.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana nije tu.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imaš li ključ? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imam. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Uđimo onda. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro – i ušli smo, nakon napete atmosfere i stiskanja u dizalu. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znači, ovo je Marijanovo skrovište? – gledala je slike po zidovima i unutrašnjost stana.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, upravo smo došli iz mog skrovišta, ovo je Anin stan. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gdje je tvoja soba? Moraš imati sobu za pisanje.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pravo pa lijevo, zadnja vrata. Jesi za kavu? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hm, kasnije... – još je nešto nerazumljivo govorila. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal">Stajao sam u kuhinji Aninog stana s djevojkom nepoznatog imena koja je bila duplikat mene, iako joj to nisam htio priznati. Ipak, iskustvo je prevladavalo, odnosno, njeno neiskustvo. Podsjetila me na mene dok sam bio mlađi, buntovan i nadobudan, kad sam mislio da svijet držim u šaci, a zapravo je bilo obrnuto. S tim, mene je svijet sažvakao i bezdušno ispljunuo na milijuntom kilometru od moja dva kompanjona, podsvijesti i savjesti. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijane.. – viknula mi je dok je išla iz sobe – Marijane, crni Marijane – zagonetno se nasmijala.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što je? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti si tako čudan!</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne bih baš rekao, ali znam tako djelovat na ljude.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ti nisi odavde, ne pripadaš ovom svijetu. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Jesi ti lupila glavom u sobi? Rekao bih da sam čuo neki udarac...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Šaljivđijo – opet me udari, ovaj puta u rame – kako ti polazi za rukom?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što – blage veze nisam imao o čemu ona.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znamo se koliko, pola sata?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, iako ti misliš da mene znaš puno duže.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, ali ja mi... </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Nije završila do kraja, a ulazna vrata su se otvorila. Ana, kao i uvijek prekrasno odjevena i pretjerano dotjerana, ušla je u stan ni ne primijetivši nepoznatu djevojku. Tek kad je krenula prema meni, shvatila je kako nisam sam. Zastala je, djevojka se okrenula prema njoj, na što se Ana uplašila. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Tko je ovo? – upitala me, gledajući u nju.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ja sam Marijanova prijateljica i upravo smo pričali o njegovim knjigama – prestigla me je. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ana ju je odmjerila od glave do pete i, naravno, s obzirom na moju ne baš pretjerano skromnu boemsku povijest, nije joj povjerovala ni riječ.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijane, tko je ova mala drolja, ha? Više nemaš stida, sad mi ih i u stan dovodiš? Moj stan?! – izderala se.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nisam imao ništa s njom – hladno joj odgovorim – djevojka je došla jer se htjela upoznati s mojim radom. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Najtužnije od svega je što sam i govorio istinu.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, radom tvojih bokova, smeće jedno muško! – sad me i ona počela lupati, ovaj puta s torbicom – kako mi možeš to učiniti, u mom domu, našem domu?!? – nije prestajala.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana, nemam veze s njom, čak ni ne znam kako se zove! – pokušavao sam ju smiriti, a nepoznata djevojka je zadovoljno promatrala Aninu scenu. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Daj, koja ti je vražja mater, smiri se! – uhvatio sam Anu za ruke i zaustavio ju – nemam ništa s njom, niti ću imati! </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gospođo, vaš muž je u pravu. Ja se također bavim pisanjem i došla sam na kratak razgovor s gospodinom Marijanom. Nemate razloga biti uplašeni, ovdje sam uglavnom zbog posla – kulturno je pokušala smiriti podivljalu neman.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Posla, kažeš? Znaš što? Marš iz mog stana, marš napolje dok ti nisam polomila sve prste, pa ćemo onda vidjeti kamo ćeš ići zbog posla! Marš napolje! – vrištala je na nju.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana, ne pravi mi scene, nemoj dok sam...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti šuti! Tvojih izleta i lova u mutnom mi je više preko glave! Tolerirala sam, ali ovo je prevršilo svaku mjeru! </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ana! – viknuo sam – ne pričaj gluposti, ne želim...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Molim?!? Marš i ti, konju jedan muški, marš napolje sa svojom droljom! Neću da te više ikada vidim ovdje! – nastavila je lupati po meni.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Maknuo sam se od luđakinje, otvorio hladnjak i izvukao bocu viskija. Uhvatio sam nepoznatu djevojku pod ruku i zajedno s njom krenuo prema vratima. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što ti to radiš?? – Ana me upitala, sva u čudu.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A što misliš? Ispunjavam ti želju – zalupio sam vratima, iako se ona i dalje derala. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Žena ti nije normalna – rekla mi je – kako možeš živjeti s njom? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Baš i nemam izbora, stan je njen, moramo se susresti, htio ne htio. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nemaš svoj stan? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zar bih onda živio s njom?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Sviđa mi se to.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znaš što? Dosta je o meni i mojim problemima, nisam baš raspoložen za tak...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U redu, daj mi bocu – prekine me, uzme mi bocu iz ruke i nagne – jack, kao da si znao što volim. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hm, ovo se neće dobro završiti – rekoh joj. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zar je bitno? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kradeš mi riječi iz glave, ne volim to, prestani. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Rekla sam ti da imamo previše toga sličnog. U redu, ja nemam ludog muža – nasmije se.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zato ja imam ekstra ludu ženu! </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što kažeš da odemo do mene, u moj stan?</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Opet mi je čitala misli.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nekako mi se sviđa tvoja ideja.</div><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-46958507622613858252012-01-03T21:47:00.000+01:002012-01-03T21:47:48.133+01:00Citati<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDiopeMhfiIN5iehwYtZBkvaEwutyDMEqQhqpWECcKX74uxA6Z90WwcEYlKHF46LXQ0MbHfjDHkTljZoTcM7M42HJ0IpK9sPC7KYSVVaUm3Gt5bA6M5FoZGQciuzP2Apj6arLYUSESfu2y/s1600/393436_2966555202076_1207533343_3450751_642200178_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDiopeMhfiIN5iehwYtZBkvaEwutyDMEqQhqpWECcKX74uxA6Z90WwcEYlKHF46LXQ0MbHfjDHkTljZoTcM7M42HJ0IpK9sPC7KYSVVaUm3Gt5bA6M5FoZGQciuzP2Apj6arLYUSESfu2y/s400/393436_2966555202076_1207533343_3450751_642200178_n.jpg" width="400" /></a></div><br />
<br />
-Tvoja djevojka me podsjeća na ženu koju sam nekada ljubio. Bila je nezasitna, baš kao i tvoja djevojka.<br />
<br />
<br />
-Rezala je moje nokte, skupljala crno ispod njih i zauvijek se nastanila pod mojom kožom. Više mi nije bilo spasa.<br />
<br />
<br />
-Ti si nešto prekrasno, nikada nisam vidio takvu ljepotu – iskreno sam joj se divio. Nije me ni pogledala.<br />
<br />
<br />
-1 riječ – 2 sekunde – 3 slomljena srca – 4 traga u snijegu – 5 boca vina – 6 dugih godina – 7 smrtnih grijeha<br />
<br />
<br />
-Bio sam očev sin, djedov unuk, stričev nečak i njezin muž. Od svega toga, ostalo mi je samo njezin.<br />
<br />
<br />
-Pao sam joj pod noge, a ona me podignula. „Nemoj, nikada te neću voljeti.“<br />
<br />
<br />
-Bili smo skupa neko vrijeme, bez obaveza, a onda je ona odlučila da me zavoli. Pa kud baš mene, pomislih.<br />
<br />
<br />
-Stari, u pravu si ti, ali kad se sve zbroji i oduzme, polupano srce nije bila opcija.<br />
<br />
<br />
-Nakon što si otišla, jedina zvijezda koju sam vidio bila je ona. Doduše, nije bila sjajna kao ti, ali tada mi je bila prijeko potrebna. Sad me voli kao što ja volim tebe i mogu ti reći da se dobro slažemo.<br />
<br />
<br />
-Kad sam prokrvario zbog tebe rekao sam si dosta. I prestao sam. Od tada samo pijem.<br />
<br />
<br />
-Na klupi sjedi dvoje klinaca, nekih 19 godina i ljube se pohotno. Priznajem da mi se svidjelo.<br />
<br />
<br />
-Kvrga na čelu od čaše kojom me pogodila nikako se nije smanjivala, čak i kad mi je rekla oprosti. Pa i da me voli. Riječima se ovo tijelo ne hrani.<br />
<br />
<br />
-Objašnjavao sam joj da se zaljubljujem mozgom, a ne srcem, ali me nije shvaćala. Vidiš draga, u tome se naša zaljubljenost razlikuje.<br />
<br />
<br />
-Danas sam se probudio sa željom da se divljački ispraznim u nju, ali nije bila pokraj mene. Bilo bi mi žao da se netko drugi trenutno ne ispražnjava u nju, gubila bi na svrsi.<br />
<br />
<br />
-Nije znala kuhat, nije znala peglat, nije znala čak ni veš mašinu upaliti, ali je dobro pljugala. Malo koja danas dobro pljuga.<br />
<br />
<br />
-Sva sreća da sam sam, pa kako bih izašao na kraj s tolikom srećom?<br />
<br />
<br />
-Kad bi susjed otišao na posao, kriomice sam kroz prozor gledao njegovu ženu kako se guzi drugom susjedu. Bio sam ljubomoran do zla boga.<br />
<br />
<br />
-Mrzio sam kada bih za vrijeme seksa morao misliti na druge žene.<br />
<br />
<br />
-Zalupila je vratima stana i kaput mi je pao na prljavi pod. Sad više neću imati nikoga da mi čisti.<br />
<br />
<br />
-„Odlazim, i ovaj puta zauvijek! –Dobro, a što si mislila, da ću te zaustaviti? Znaš gdje su vrata, zatvori da mi nije propuh.<br />
<br />
<br />
-Zar ti nije ni malo stalo?? –Više nego tebi, ja ne odlazim nikuda.“<br />
<br />
<br />
-Živjeli smo u zemlji snova, a onda sam se probudio i zauvijek zaspao na tvojim hladnim stopalima.<br />
<br />
<br />
-Dugo sam vjerovao da sam najsretniji muškarac na svijetu, a onda si mi počela govoriti da sam dijete i da nikada neću odrasti. Ajde, bar sam ostao sretan, za razliku od tebe.<br />
<br />
<br />
-Dan kada sam počeo piti usko bih povezao s tobom.<br />
<br />
<br />
-Sudbina, kažeš? –Da. -Ja bih rekao slučajnost. –Pa sve se poklopilo! –Da, mogao sam s bilo kojom, tebe sam slučajno odabrao.<br />
<br />
<br />
-Između tebe i slobode biram tebe. Svejedno ću ostati slobodan, a ti se možda dobro ševiš.<br />
<br />
<br />
-Ostavio sam si jednu tvoju sliku da me podsjeti zašto sam si upropastio život.<br />
<br />
<br />
-Ne osjećam ništa, ali fino mi izgleda to tvoje dupence.<br />
<br />
<br />
-Rastajemo se. Mislim da ćemo se od sada dobro slagati.<br />
<br />
<br />
-Pomirdbeni seks uvijek mi je bio mrzak. Podsjećao me na to da ćemo nakon njega opet slinuti jedno po drugom u mom stanu i pretvarati se da smo zaljubljeni.<br />
<br />
<br />
-Preko puta mene živio je klinac koji bi me svakog dana čekao i htio igrati nogomet sa mnom. Budio bi mi roditeljske emocije, što nikako nisam volio. Boljelo je.<br />
<br />
<br />
-Znaš ti da se ja nakon tebe više nikada nisam zaljubio? A mnoge su me voljele.<br />
<br />
<br />
-Vrtjeli smo se goli na krevetu, sve dok nisi odlučila da bi bilo dobro da te ližem dolje. Kad sam vidio koliko si ju zapustila, obukao sam se i otišao.<br />
<br />
<br />
-Raspadavši se od tuge i boli, stopio sam se s mrvicama na podu. Nešto dobro, poput kruha, bilo je u meni.<br />
<br />
<br />
-Nisam te želio kupiti, ali morao sam te nekako zadržati. Svijet je gorkog okusa, vjeruj mi.<br />
<br />
<br />
-U tvoja dva oka stala bi cijela tuga, i tvoja i moja.<br />
<br />
<br />
-Pokušao sam se zaljubiti u tebe, ali...<br />
<br />
<br />
-Neracionalnost prema hrani branila si neprežaljenom ljubavlju.<br />
<br />
<br />
-Jednom sam te prevario, što ne znači da ću opet, ali ti to nikako nisi mogla prihvatiti, pa si mi se htjela odužiti. Više puta.<br />
<br />
<br />
-Na ručku mi je konobarica namignula i primjetila si. Tek kad smo došli kući, dobio sam jezikovu juhu. Tako vi branite svoj teritorij.<br />
<br />
<br />
-Bože moj, zašto je ova kurva tako lijepa?<br />
<br />
<br />
-Nisam imao ništa protiv tuđih pogleda, ali me smetala pomisao da ti želiš s njima nešto više.<br />
<br />
<br />
-Ako sam sam, ne znači da to želim i biti. Slobodno sjedni.<br />
<br />
<br />
-Bilo je kasno i nisam mogao zaspati. Nisi bila ti u pitanju, mučila me ljubav prema Njoj.<br />
<br />
<br />
-Napravila si ručak koji ni pas s ulice ne bi pojeo, ali sam znao da poslije toga ide desert.<br />
<br />
<br />
-Ogrnula si se mojom košuljom, baš kao u filmovima. Moram priznati da si dobro izgledala.<br />
<br />
<br />
-Toliko sam se bio zaljubio u tebe, da sam u pauzama između seksa gledao tvoje slike.<br />
<br />
<br />
-A onda smo jednog dana zatajili jedno prema drugom. Kraj je bio neizbježan.<br />
<br />
<br />
-Čekala si me i kasnio sam pola sata. Nisi se bunila. Bilo mi je krivo što sam uopće došao.<br />
<br />
<br />
-Uskladili smo vrijeme pauze i otišli u ostavu. Živio sam za prljavi seks.<br />
<br />
<br />
-Lijepo lice prekrila si korom neumjesne šminke, pa izgledaš kao drugorazredna fufica i ocvala 60-godišnja kurva. Inače si zgodna, zaista.<br />
<br />
<br />
-Večeras me uhvatila želja za emocijama, pa sam se napio. Prvih nekoliko minuta sam plakao, a onda sam se smijao reklamama na televiziji.<br />
<br />
<br />
-Znam da postoje ljudi koji me vole, samo ne znam zašto ja njih mrzim.<br />
<br />
<br />
-Želim maknuti njene slike, ali me svaki puta netko prekine.<br />
<br />
<br />
-Nagrecao sam nešto sitniša, ali emocije su se prodavale za papirnate novce.<br />
<br />
<br />
-Čak i da sam ostao lijep, sumnjam da bi netko izdržao sa mnom toliki niz godina.<br />
<br />
<br />
-Pobudila je vatru u meni i prije no što sam se okrenuo, više je nije bilo. Nisam mogao vjerovati da mi je druga prilika išćeznula ispred očiju u gomilu smrdljivih tjelesa.<br />
<br />
<br />
-Kurve i ja uvijek smo imali o čemu pričati, makar to bilo i za vrijeme seksa.<br />
<br />
<br />
-Istina je da sam se volio kurvati, ali sam to radio na vrlo profinjen način.<br />
<br />
<br />
-Rekla mi je da sam joj prvi, uopće. Sad mi je jasno zašto je toliko lijepa.<br />
<br />
<br />
-Živjela je za seks sa mnom, ali ja sam više preferirao punije djevojke. Kad bih legao na nju, bojao bih se da ju ne polomim.<br />
<br />
<br />
-Jednom me dočekala odjevena samo u crne čarape. Majko mila, izgledala je božanstveno i vražje u isto vrijeme. Pokidali smo se u sekundi.<br />
<br />
<br />
-Stavit ga u drugu rupu i nije bio neki osjećaj. Njena rupa je imala tu čar da pobije ostale kučke.<br />
<br />
<br />
-Na svoj stari auto gledao sam kao na bivšu ženu. Kad god bi netko ušao u njega, mrko bih ga pogledao.<br />
<br />
<br />
-Trudila se ići mi uz ruku, a jedino što sam tražio bila je večer žestokog seksa ispunjena uzdasima, kricima, čupanjem i nabijanjem.<br />
<br />
<br />
-Mjesto za čitanje je samoća<br />
<br />
<br />
-Legao sam na krevet s ogromnim posljedicama unošenja alkohola u sebe i spoznajom da ću svršiti i opet ne osjetiti ništa. Tako sam se želio zaljubiti u nju, ali nije mi išlo.</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-82581506336713933552011-12-21T11:18:00.000+01:002011-12-21T11:18:51.659+01:00Pjesma 1<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div style="margin-bottom: 0cm;">Hej, pjesniče!</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Gdje su ti nestale riječi,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">tvoje tamne i ružne rime,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">par suza i grotlo sudbine,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">što moju dušu liječi?</div><div style="margin-bottom: 0cm;"><br />
</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Ti! Smrtniče!</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Izgubljen u tmini,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">zar više ništa nemaš svijetu za reći?</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Pod tamom djece koju oko sebe kupiš </div><div style="margin-bottom: 0cm;">sakrivaš isjeceno lice.</div><div style="margin-bottom: 0cm;"><br />
</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Stani! Broju!</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Ti što gmizeš po tijelima mojim,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">znoj moj što ustima piješ,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">krvi moje se napoji</div><div style="margin-bottom: 0cm;">i nastani se u me.</div><div style="margin-bottom: 0cm;"><br />
</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Čekam! Broju!</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Još jedan dan u snovima tvojim,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">da se jutrom Opojna budiš,</div><div style="margin-bottom: 0cm;">Kidaš me, kidaš kao nekada</div><div style="margin-bottom: 0cm;">kad voljeli smo moje pjesme.</div></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-52942100177673967762011-12-14T21:59:00.000+01:002011-12-14T21:59:11.522+01:00Mrtva ljubav<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPrnwezrFxFLpS8g9b8kg_F5QafjeXYt_YsCqkf0JJQ48wpzd-mRt-l2nMenBFD3YTvngC2pWhhmKLniKaroctSdT0nju59dk7FmkXZjjAqXY6-PLsrtfGOrkJqhtGmd6Recd_LVzX2zwI/s1600/tarkovsky_stalker.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="228" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPrnwezrFxFLpS8g9b8kg_F5QafjeXYt_YsCqkf0JJQ48wpzd-mRt-l2nMenBFD3YTvngC2pWhhmKLniKaroctSdT0nju59dk7FmkXZjjAqXY6-PLsrtfGOrkJqhtGmd6Recd_LVzX2zwI/s320/tarkovsky_stalker.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moja ljubav tebe lomi,</div><div class="MsoNormal">dok te ruka tuđa mije.</div><div class="MsoNormal">da čak i onda kad smo sami,</div><div class="MsoNormal">ova bol se ne prezire.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ljubav tvoja tek je nikla,</div><div class="MsoNormal">kroz boje i haljine bijele,</div><div class="MsoNormal">dahu mom je predaleka,</div><div class="MsoNormal">u njegovim očima nestaje.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Tek u noći, dok te gledam,</div><div class="MsoNormal">ti si divna, čak i mrtva.</div><div class="MsoNormal">Srcu mome tiha strepnja,</div><div class="MsoNormal">Bez nade za bolje sutra. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Usne tvoje, tako plave,</div><div class="MsoNormal">poljubac će zadnji sačuvati,</div><div class="MsoNormal">tražit mene u sred Tame,</div><div class="MsoNormal">ali nikada me pronaći.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-82545057377481052492011-12-03T16:52:00.000+01:002011-12-03T16:52:17.841+01:00Hvala<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8dxjUbTnf2LtiD6zPYM_xmtVdCdnlraHeNfnUtzgrzBwZw4tgKddMmdCrOGSli_RvKE5OTNwJD5FGX7xAm1k9a3JMsmGctYStRULGB_dc8Bko7YTT9zDyI_Q8jqq16iiHLPcCEoZdUFVr/s1600/ja.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8dxjUbTnf2LtiD6zPYM_xmtVdCdnlraHeNfnUtzgrzBwZw4tgKddMmdCrOGSli_RvKE5OTNwJD5FGX7xAm1k9a3JMsmGctYStRULGB_dc8Bko7YTT9zDyI_Q8jqq16iiHLPcCEoZdUFVr/s400/ja.jpg" width="400" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Postoji nekoliko trenutaka u životu za koje možemo reći da su prijelomni. Stvari se lome više neko inače, guraju nas i okreću prema nekim nepoznatim stranama, neproživljenim, stranim. Nekada to baš i nije divno iskustvo, ali, kako se kaže, sve to ide u staž. Čovjek uči dok je živ, a trudimo se živjeti što duže, neki i vječno. Možda nikada nećemo naučiti, ali ćemo sigurno zapamtiti. Barem ja, i to je sva bit svega, svrha, zapamtiti ono što me je promijenilo, učinilo ovakvim kakav sam, baš ovaj tren dok u 01:38 sjedim u Zagrebu i pišem tekst za koji ne znam kakav će mu biti kraj i hoće li ga uopće imati.</div><div class="MsoNormal"><o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Trudim se. Najviše se trudim ne stavljati točku na kraj rečenice, što se svakako vidi u mom pisanju. Prije par dana uzeo sam tekst koji sam napisao 13.12.2009. godine, kad sam si, za tada alarmantno stanje, uništio život. Dugo vremena nakon toga dana mislio sam da sam izgubljen, da sam došao na kraju puta ostavivši za sobom sve što mi je drago i osobe koje volim. Volim, ta ključna i teška riječ koja otključava srca i razdire ih. Volim je najsnažnija riječ kojom čovjek nepravilno barata, riječ koja ponos i predrasude gura u neku drugu dimenziju, crnu rupu bez kraja gdje bol dostiže vrhunac, a spasa nema iza zavoja, koliko god čekali. Tih dana odlučio sam zaključati srce na neko vrijeme, previše odsječenih osjećaja vjesilo je niz beživotne ruke i tiho kapalo na sve strane. Pogriješiš, pogotovo kad si mlad, srčan i neiskusan, najgora kombinacija koja se može sudariti s čvrstim stavom i prohtjevima s druge strane. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">A onda, gubiš se. Trebao bi dalje, život nije stao, ljudi se mijenjaju, i ne u potpunosti, ali to je tako teško za shvatit. Ne znam da li je u životu najbolje na najteži način utvrditi gradivo, ali tim putem sam išao, kad god je bilo prilike. Malo pomalo čeličiš se, okrećeš nove stranice, pišeš neka druga imena, ali ovaj puta razmisliš prije nego nalivpero umoćiš u tintu. Naravno, zalomi se, pa bude kao prije, srce lupa jače od razuma, ideš iz nevolje u nevolju, tražiš se, tražiš Ju, ono malo sjećanja na iskrenost i neke ljubavne igre koje si znao igrati, tako mlad i smotan.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Kažu da vrijeme liječi sve, i u pravu su. Tko god su Oni, skidam im kapu, šešir, torbu ili kaput. Vrijeme je novac. I tu su bili u pravu. Nepoznati ljudi, iskustvo koje ne stari i sve je pametnije i „ukusnije“, baš poput vina i zgodne starije gospođe što mi se neki dan nasmijehnula dok sam Ajkulom plovio bespućima Zagreba. Oni koji znaju, što se nazivaju Iskustvom, glas razuma koji nisam imao do 13.12.2009. godine, sve to platio sam i ostao bogat sa svojom samoćom. Tada još nisam shvaćao koliko sam sretan. Da se razumijemo, nije ni bilo za očekivati. Život lupi kad se najmanje nadaš, a vezivanje za jednu osobu je najmanji problem koji nas može pogoditi. Previše je sebično uništavati druge jer smo svojom krivnjom uništeni od strane izgubljene osobe. To se ne radi, preko toga se prijeđe, preboli, zagrize i zaboravi, zakuje čavlima u hrastovo drvo i zakopa duboko sa svim dobrim i lošim danima. Get over it. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Pisati. O ljubavi. Sreći. Tuzi. Emocijama. Mami i tati. Bolesti. Novim ljudima. Starim ljudima. Bratu. Djevojci s tržnice s cvijetom u kosi. Ljubavnom paru koji šeta promenadom. Nadobudnim klincima s užasnom furkom. Novoj knjizi koju sam jeftino kupio u antikvarijatu. Ajkuli. Ciletu. Suzi. Novoj nevolji s velikim apetitima i još dužim noktima. Mojim krvavim leđima. Boli u preponama. Boli oko Veseljka. Mojoj gitari. Sviranju. Psu. Livadama kojim koračam tako slobodno. Gradskoj gužvi s ogromnim zubima i nezasitnim prohtjevima. O slobodi. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">O svemu što hoda, gura i lakta se, o svim kućama, zgradama, automobilima i avionima napisane su knjige, neznane i znane, poput poglavlja koje ćete preskočiti jer ste se već susreli s njim. Šta susreli, proživjeli ga. O putu biciklom već su prije pisali, možda i bolje, ali to uopće nije bitno. Zar kvaliteta nastaje prvim pokušajem? Otkud to, kako biti najbolji i pisati rečenice zbog kojih će mi ljudi stisnuti ruku i reći – Ti super pišeš? Nikada nisam sjeo za laptop, otvorio dokument i počeo pisati tekst koji će se ljudima svidjeti. Sjeo sam, izvalio se na klupu, kauč ili na pod, uzeo papir i olovku, psa na lajnu i u leniju, slobodne ili zgužvane glave, prepun emocija ili poput hladnog kamena, upravo ostavljen i voljen kao zadnje živo biće na svijetu, ljubljen i izgubljen, sjeo sam i pisao. Čak i kad sam pročitao tekst, zgužvao ga i bacio, nastavio sam pisati. Možda još više, možda manje, o tome nikada nisam razmišljao. Tako nastaju prave stvari, tako nastaju moje stvari. Iskrena ispovijest s kombinacijom mašte koja može svašta. Sjesti i pisati, stvoriti Marijana, iskovati ga iz svih mojih neuspjeha i borbi za tim lakiranim cipelama zapravo je najbolja stvar koju sam ikada napravio. Znam, moje ime je Marijan i nije mi drago, nit' će mi ikada biti. Nemojte zapamtiti ili zapamtite, svejedno je. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Moja djela uvijek će imati svrhu i težinu. Tako će biti sve dok ih budem pisao na način na kojih ih pišem – potpuno slobodno kao što smo i svi nekada bili. Kroz svoja djela dajem vam priliku da me upoznate, pročitate mi dušu, svu moju bol i tugu, sreću i radost, sav bijes koji polako tinja u meni i izlazi na površinu. Čitajte me, po koricama, cijelom poglavlju ili tek jednom riječju. Ili me nemojte čitati, na vama je. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Na kraju, sve dođe na isto, ja ću opet sjesti i otići, pronaći svoj spokoj i mir, možda negdje tamo daleko, u Alpama, dalekim brdima i gustom šumom, tuđoj kući i bijelom njedru, a možda već na prvom kilometru. Nije bitna kilometraža, dužina puta, vrijeme, mjeseci slikanja i pisanja, bitan je taj osjećaj koji je gotovo nemoguće prenijeti na papir, ali, zaista se trudim i čini mi se da dopire do drugih. Sebično zvuči, ali do mene dopire, i drugo ništa nije važno. Iskrenost se prije cijenila, imam osjećaj kako je i sada ponovno u modi.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ljudi. Bitni su ljudi. Te vreće mesa i kostiju, lijepi ili ružni, pametni i glupi, zavidni, veseli i sretni, spremni podijeliti sreću i tugu s prvom osobom na ulici, svakakvi smo. Živimo u svom prostoru, 4 zida s nekoliko prozora, pa ih s vremenom i otvorimo i pustimo druge unutra. Osmijeh na licu, ključ koji otvara sva vrata i briše svaku suzu, onaj pogled „hej, konačno se upoznajemo“, stisak ruke i želja za zagrljajem, ali prvo stanka, ramišljanje i tek onda zagrljaj. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ljubav. To je bila ljubav. U zraku, čaši, lijepim riječima, dodirima, u meni. Osjetio sam kako kroz mene struji osjećaj pripadnosti, iako sam bio okružen ljudima koje znam tek nekoliko minuta. Brige, razmišljanja, nemiri, sve po strani, u ćošku, ostavljeno za samotne dane kad ću se sjećati kako dobrih ljudi na svijetu i dalje ima. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">Krotka ljubav tuži mi se jučer<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">kako joj danas budućnosti nema<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">kroz tek nekoliko misli i crnih puteljaka<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">ona se u nepoznato sprema.<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">Govori mi o tebi, nevolji s malim slovom,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">kako dugo čekaš na ovaj beskrajan dan,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">sa željom da crninu zamijeniš tijelom mojim,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">spremna si skočiti u bezdan.<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">Pa čak i kad je kraj, a ne želiš priznati,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">razapinješ me željama koje me hrane,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">vuku za tobom, pogledima dodiruju,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">od ljubavi me brane.<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">Čak i kad je kraj, kad se moramo rastati,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">zavijaš na moju Sjenu,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">tek prolaz mlak rukama kroz praznu dušu,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">ti nježno uništavaš u trenu.<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">Nekada sam hodao i govorio kako je lijepo<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">znati te i imati za druga,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">a sad kad više nemam nikoga, proklinjem sebe,<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">ja sretan sam kao nikada.<o:p></o:p></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-31676724347141261962011-11-29T10:49:00.000+01:002011-11-29T10:49:43.444+01:00Izgubljen u sebi, nađen u tebi<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiddVxUdWCDgFPThZ0V_KZrqmxzii10l-_qrBmTJIvygA8Eouub5JQXERPo6i_4hFrSuLwaVPA-xu4aQikqAiLpiCjOgVX-J4ee1x4lT4qD5mhwrngkoF83Zu3dlIAv_g8ecz7dRcqDSc_n/s1600/tumblr_ll8z4iNx921qefcrx_large.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiddVxUdWCDgFPThZ0V_KZrqmxzii10l-_qrBmTJIvygA8Eouub5JQXERPo6i_4hFrSuLwaVPA-xu4aQikqAiLpiCjOgVX-J4ee1x4lT4qD5mhwrngkoF83Zu3dlIAv_g8ecz7dRcqDSc_n/s320/tumblr_ll8z4iNx921qefcrx_large.jpg" width="320" /></a></div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;">Jednog dana rekla mi je da se zaljubljuje u mene, ničim izazvano, spontano. Količina osjećaja prema meni u njoj rasla je svaki dan, sve više i više. Rekla mi je to nekoliko puta, bez da sam ju išta pitao. Osjećala se posebno u mom društvu, ispunjenom i važnom, osjećala se voljenom, iako joj nikada nisam dao niti jednu naznaku da bi trebala. Izgradila je cijelo carstvo u kojem vladamo ona i ja, zaljubljeni i zagrljeni, a da ja to nisam znao. Pokušala je promijeniti moj život, moje stavove i moje želje, uplesti se u moju samoću s ono malo strasti kojom je odisala. Željela je osjetiti i voditi ljubav kroz moju i tako mi se predati, osuditi me na pakao i vječna lutanja u mračnim labirintima bez izlaza. Njena ljubav, iskrena i sjetna, do sada neokupana u tužnim rastancima, lažima i prijevarama, bezuvjetno je stavljena pred ovo suviše realno i sirovo tijelo moje, prekaljenog pokvarenjaka koji odjednom više nema volje mučiti mlada i izgubljena tijela u potrazi za osjećajima koji više ne postoje.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;">Mogao sam joj lagati, reći ono što želi, podariti lažnu nadu i prazne osjećaje. Mogao sam učiniti što me bila volja, reći da sam onaj koji nisam, da imam ono što nemam, da se radujem onome o čemu ne razmišljam. Mogao sam. Također sam mogao ljubiti druge, ništa manje i ništa više posebnije, ništa manje i ništa više toplije, jednako obgrljene mojim rukama u jednako pustim pričama i snovima, gdje smo zauvijek sretni i gdje nas nitko ne može rastaviti. Recimo, mogao sam joj čak i slagati da ju volim i da sam ju oduvijek volio, mogao sam joj reći da je jedina koja me istinski poznaje, moja ljubav i moj prijatelj, da je onâ s kojom želim i planiram djecu. Također sam joj mogao reći da se može pouzdati u mene i da ću uvijek biti tu za nju. A ja...</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;">Nisam ništa rekao, samo sam se maknuo, zažmirio i zaboravio, okrenuo novi list bez njenog imena. Izbrisao sam ju iz svog prostora, bacio u vjetar svog vremena i zauvijek prekrižio u svojim mislima, kao da nikada nije niti postojala. Potpuno razumljivo, s njene strane, da me zamrzila, pljuvala, kroz društvo rastezala i u novim momcima tražila. Izgubljena i nestabilna cijelim svojim bićem odavala je sveprisutni strah.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;">Ono malo sirovih stvari vezanih za nju ostavio sam onog trenutka kad si došla Ti, izmišljena djevojko, onog trenutka kad sam ti otvorio vrata i pustio te u svoje odaje. Presudila si mi svojim zaraznim osmijehom od kojeg mi se sledila krv u žilama, onim osmijehom koji me tjera da ti pričam gluposti i pravim budalu od sebe, kako bi se ti što više smijala. Pokosila si me pogledom sa svojim prekrasnim očima i unijela svijetlo u moj mračni kutak, moje hladne prostorije ispunila si svojih toplim uzdahom. Naslonjena na moje grudi, svojim krhkim tijelom, lomiš me po svim zakonima fizike, okrećeš oko svoje osi i stavljaš se u centar zbivanja. Polako, ali sigurno, uvlačiš se pod moju kožu i oblačiš u svoje golo tijelo, uzimajući mi i posljednju šansu danu od svijeta, tih beskrupuloznih ljudoždera koji nikada neće shvatiti pravu vrijednost ovih riječi. Unosiš slatku nervozu u mene i svijet koji sam gradio rušiš kao kule od karata, ispravljajući loše stvari kojima sam se do sada hranio i krijepio.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; text-align: left;">Nismo ni svjesni da se upuštamo u, po njima, nešto zabranjeno, zajedljivim pogledima silovano i zauvijek osuđeno na propast od naših najmilijih. Trudimo se ne razmišljati previše o nebitnim stvarima nametnutim od strane kukavica i prepustiti se vrtlogu osjećaja i emocija, tako ogromnim i gotovo nestvarnim da me nekada toliko strah upustiti se u ljubav s tobom, da se jednostavno skamenim. Izgubljen u sebi i nađen u tebi, može li biti bolje?</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-41432163257758064132011-11-15T20:13:00.000+01:002011-11-15T20:13:40.693+01:00Izlazak iz Delnica<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcLssXoRqNps56w6Fe5K3oPJOGYSs7RgP0XBMmX2TX5A4uvGSNrG5MqyLyD1Z4zMG_za3MlNjPacuUdgF0jRIzT292VBRLeqHMLzV5T8QKY9J9Ura0Y8fEy77GVGjYUxxV5j1zYxr1Sl5Z/s1600/delnice.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcLssXoRqNps56w6Fe5K3oPJOGYSs7RgP0XBMmX2TX5A4uvGSNrG5MqyLyD1Z4zMG_za3MlNjPacuUdgF0jRIzT292VBRLeqHMLzV5T8QKY9J9Ura0Y8fEy77GVGjYUxxV5j1zYxr1Sl5Z/s400/delnice.jpg" width="400" /></a></div><br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">Pogledavši prema Delnicama mogao sam ih u cijelosti uhvatiti sa svoja dva oka koliko sam bio visoko iznad njih. Prekrasan krajolik s brdima što su se nizala u daljini i nevješto sakrivala sad već pomalo izlazeće sunce, prizor koji mi je zaustavio misli i u trenu sam bio iznad svega, svakog kilometra, odvoženog i preostalog, svakog straha od nepoznate nemani što bi u bilo kojem trenutku mogla skočiti na cestu i zauvijek zaustaviti ne samo moj nego i život mojih bližnjih. Odjednom više ništa nije bilo bitno, u tom trenu niti jedna tajna više nije bila sakrivena, sve je bilo tako čisto i istinito, bez i jedne trunke laži i prenemaganja. Trenutak u kojem sam zaboravio na kremu riječkog korza, ljude koji nikada neće niti poželjet doživjeti ovakvu slobodu, pogled koji otključava unutrašnjost svake osobe i tjera na pronalaženje i suočavanje s „divljinom“ u sebi. Koliko smo zapravo ljudi, a koliko životinje, postoji li i dalje ta tanka granica po kojoj svakodnevno plešemo prljavi ples i ne marimo za sutra, za bilo koga osim za sebe? Sklopio sam oči i duboko udahnuo svjež zrak Gorskog kotara u potpunosti ispunivši pluća snagom za daljnim pedaliranjem. <o:p></o:p></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-22237539307945312802011-11-11T09:02:00.001+01:002011-11-11T09:08:00.897+01:00Nedostaješ<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm;"></div><div class="MsoListParagraphCxSpFirst"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhleVzCQ4Ee92nJqqe4dvZzgVzoMcqKJK0mhqm1WGV7qYR5iyG72WIQeRPGqtoljFHdEXvU5WRSywOxiWHIv9k4ECcMkfeTqfjnI363CtWR8k9krp8YQMzIau3v8LAWiPR9YIlleRbgWeYr/s1600/1d540e7194c40d7a_tumblr_lgb8hfZwys1qzr98mo1_500_large.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><img border="0" height="216" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhleVzCQ4Ee92nJqqe4dvZzgVzoMcqKJK0mhqm1WGV7qYR5iyG72WIQeRPGqtoljFHdEXvU5WRSywOxiWHIv9k4ECcMkfeTqfjnI363CtWR8k9krp8YQMzIau3v8LAWiPR9YIlleRbgWeYr/s320/1d540e7194c40d7a_tumblr_lgb8hfZwys1qzr98mo1_500_large.jpg" width="320" /></span></a></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Nedostaješ mi. I u sred tog nedostajanja, ja se ipak radujem, jer stalno pronalazim nove i nove vrste nedostajanja. Stidim se koliko mi nedostaješ i pitam se: Što će biti? Što će preostati od mene? Da li ću se uspjeti naći u nekoj novoj osobi ili ću ishlapljeti u zrak, kao da me nikada nije ni bilo?</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Nedostaješ mi. I u sred tog nedostajanja, ja se ipak veselim, jer na licu imam nešto što se ne briše tako lako. Pitam se: Koliko dugo? Da li će i taj osmijeh nestati? Hoće li me još netko povrijediti i ukrasti mi radost?</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOMU4soxb65wX7AF1dYn5vu-7jl_zTe_CnHZlEwD_b9LKVZQoI_S-291Mxmeb2x4werYx7mZ9HF5EBsLWW2k0Jc_6LVy9pysHcRcKRVJUEi3j90MqPB2dzB81loyVv1cVEUOI9ON6w4kON/s1600/tumblr_ljy49ySp1F1qdls7io1_500_large.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><img border="0" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOMU4soxb65wX7AF1dYn5vu-7jl_zTe_CnHZlEwD_b9LKVZQoI_S-291Mxmeb2x4werYx7mZ9HF5EBsLWW2k0Jc_6LVy9pysHcRcKRVJUEi3j90MqPB2dzB81loyVv1cVEUOI9ON6w4kON/s200/tumblr_ljy49ySp1F1qdls7io1_500_large.jpg" width="200" /></span></a></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Nedostaje mi ljubav. Znaš, ono kad ti žmarci igraju po stomaku, a ti misliš na mene. Znaš, ono kad se probudiš u mraku, i prvo pomisliš na mene. Fali mi ljubav, u svakom obliku. A danas je na tržištu baš ljubavna recesija, deficit osjećaja i mala kesa poljubaca koja se preskupo plaća. A moja je poderana. I kaplje iz nje.</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Nedostaješ mi. Iz dana u dan. Sve više i više. I ludim. Ne znam tko sam, što sam. Gdje sam. Ništa mi nema smisla, sve je protiv mene. Grizem se. Krivim se. I za ono što trebam, a još više za ono što niti ne znam. I tako iz dana u dan ti meni nedostaješ. Zašto?</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjj-4lz-ABZt8V6LTR_K1Fdhax0_YFkm9f-7rneiCtKm0pmlE0zQjKwV6SdMZlz12kXuGNdDTXBnRlKKIB08tMjmUouRDsav5-tdUORRfwYdvfPPTyc-6zYMxPuGlzxcjgZE5uPD4FvYtxx/s1600/loneliness_and_sky_by_LonelyPierot.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjj-4lz-ABZt8V6LTR_K1Fdhax0_YFkm9f-7rneiCtKm0pmlE0zQjKwV6SdMZlz12kXuGNdDTXBnRlKKIB08tMjmUouRDsav5-tdUORRfwYdvfPPTyc-6zYMxPuGlzxcjgZE5uPD4FvYtxx/s200/loneliness_and_sky_by_LonelyPierot.jpg" width="193" /></span></a></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Bojim se. Svakoga dana imam priliku, a ja se bojim. Svakoga dana mi se može dogoditi ljubav, čista, meka. Nevina. Može mi se dogoditi. S osobom koja me voli, a da nisam toga ni svjestan. Pretvaram se u tebe i lomim ih. Osjećaje. Bojim se. Svakoga dana imam priliku, a ja se bojim. Svakoga dana me pokušavaju istrgnuti od tebe. I uspjet će. Jednoga dana i hoće. Dok ti budeš daleko, sama. Potpuno sama.</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Čuješ li? Zašto me čuješ? Ne bi trebala. To nije život, to je smrt prije umiranja. Želiš tako živjeti? Zašto? Ja te na to ne tjeram, nemoj. Uvijek može bolje. Što? Ok, tvoja stvar. Nemoj me više zvati, ostavi me. Da, trunem. Tako želim. Kučko! Čekaj! Volim te.</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Toga dana i život je stao. Ugasile su se ptice pjevice, lišće je počelo opadati, pjevci se više nikada nisu oglasili. Taj dan, u meni je nešto umrlo i ostalo vječno trunuti, lagano izlazeći kroz moje pore, velike i široke. Da li je to ljubav, sreća, tuga ili radost? Što se to samoinicijativno odvojilo od mene, bez mog dopuštenja i zamrlo zauvijek, ugušeno u vrtlogu nemira i strahova, mojih najcrnijih misli?</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKWH4BGWmLrAvRrRE8wNMOKoNxTXJW7DLqVNlUg_WEKMPNCi3WqzDUu72izV38BG288rI6XdkYj6S3QaK76CsJU42dGI6t7WJiRgeR5tO4roWtKO_ZrrC4LwZTrIpC96kUlYSpPc5v9SP-/s1600/lonelyleague.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhKWH4BGWmLrAvRrRE8wNMOKoNxTXJW7DLqVNlUg_WEKMPNCi3WqzDUu72izV38BG288rI6XdkYj6S3QaK76CsJU42dGI6t7WJiRgeR5tO4roWtKO_ZrrC4LwZTrIpC96kUlYSpPc5v9SP-/s200/lonelyleague.jpg" width="180" /></span></a></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Jebeš ljubav! Kao da je to najvažnija stvar na svijetu. Bez ljubavi se može, uvijek. Nismo prvi ni zadnji, kaže statistika. Ona ne laže. Kod nje je sve točno, u dlaku. U milimetar, centimetar. Metar. Kilometar. Svakog dana sve dalje od mene. Ti.</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Nažalost. Mene nitko ne poznaje dobro kao ti. Nažalost. Ne bih volio to da izgubim zbog tamo neke ljubavi. Nažalost. Ja mislim da treba da ostanemo prijatelji, prijatelji do kraja života. Nažalost. I ti tako misliš. Nažalost. Više nikada nećemo biti skupa. Nažalost. Ni ljubav ni prijatelji.</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Na sreću. Volimo se. Ljubavi i dalje ima. Na sreću. Ima je, iskre frcaju, neosporivo, neusporedivo, nepostojano. Na sreću. Više nisi sama. Vidio sam te jučer. S njim. Na sreću. Drago mi je zbog tebe, stvarno. Sam sam si kriv. Na sreću. Još uvijek imam onaj štrik.</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMkkAeGPMEOw1Bx8b0aRCCsG3jkY3R49zo4coQKrxbOElWmUAcVp1Io2yUe4Ytx3-Ah3unMQUrQa3SUUt9gNmfaIQEYcM9REgRMzJnPPiAM7xL2MDnDIPqYMeHyPF-DMPcwSDxqCZ7HObI/s1600/11449_1266465870646_1499762080_30724895_4086058_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><img border="0" height="169" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMkkAeGPMEOw1Bx8b0aRCCsG3jkY3R49zo4coQKrxbOElWmUAcVp1Io2yUe4Ytx3-Ah3unMQUrQa3SUUt9gNmfaIQEYcM9REgRMzJnPPiAM7xL2MDnDIPqYMeHyPF-DMPcwSDxqCZ7HObI/s200/11449_1266465870646_1499762080_30724895_4086058_n.jpg" width="200" /></span></a></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">Plačem. Ali plačem od sreće, radujem se životu. Kroz tugu nešto lijepo progovara iz mene. Novi početak uvijek je lijep, koliko god težak bio. Radujem mu se i radujem se novoj patnji. Čak i ne gledam isto kao prije. Gledam kroz nove oči. Kristalno čisto. A tako sam slijep.</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;"><br />
</span></div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; text-align: left;"><span class="Apple-style-span" style="background-color: #666666; color: white;">I što drugo reći, nego nedostaješ mi. Budim se s njom, gledamo se. Ljubimo i spavamo skupa. Pišem joj, uglavnom lijepe pjesme. Voli me više no što bi trebala. I nikada me ne upita ni riječ za tebe, ali svjesna je da mi nedostaješ.</span></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-16573524927126090702011-11-10T21:18:00.000+01:002011-11-10T21:18:39.754+01:00"Fališ"<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEXOQILhao0ELVEZXZA1a7fbl9MbypEs__K-hmrSH7racxJBYryo9MEoZMEShmUTOO9vVtyGE0tvfhVzv2faEt2XjRbMPCqHtLTkPTJSdcD8gCnvUS-5Z9TbYU0b4uo7mYqG-TEmYJhvlI/s1600/Pivo.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEXOQILhao0ELVEZXZA1a7fbl9MbypEs__K-hmrSH7racxJBYryo9MEoZMEShmUTOO9vVtyGE0tvfhVzv2faEt2XjRbMPCqHtLTkPTJSdcD8gCnvUS-5Z9TbYU0b4uo7mYqG-TEmYJhvlI/s320/Pivo.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Naokn što smo odgledali Dinamovu tihu patnju s još jednom, na svu sreću, uspješno prijeđenom preprekom na putu za Euroligu, svatko se razišao na svoju stranu. Otišao sam u sobu bez prozora, uzeo četkicu, paradontax i ispred javnog wc – a četkao zube nekih 5 minuta. Pogledavši se u ogledalo u glavi su mi letjele mnoge stvari, ali niti jedna povezana s drugom. Nemir uzrokovan time da danas nisam sjeo niti jednom za laptop i makar otvorio prazan list papira bivao je sve ljući stežući mi se oko vrata i izlazeći kroz krvave kapilare iz očiju. Toliko toga danas je utjecalo na mene, a nisam niti jednu bilješku napisao. Ne volim takve dane. Isprah usta i uputih se prema restoranu. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Buraz i ekipa sjedili su i raspravljali o nekim meni niti malo primamljivim stvarima, tako sam poželio biti sam i uživati u samoći. Možda vam se ovo ne čini normalnim, ali ne mogu vam opisati koliko uživam kada sam sâm, nitko me ništa ne pita i ne gleda u mene dok sanjarim i opuštam se. Uzeo sam bocu pitke vode i uputio se prema plaži koja se nalazila 30 – ak metara od restorana. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Vani se spustila ogromna i gusta magla. Sjeo sam na kameni blok uz plažu i tiho pustio Rundekov Plavi avion dozvolivši mu da me vozi posvuda, dalekim i krivudavim prostranstvima u mojoj glavi, nekada previše kompliciranim, iako naoko jednostavnim. Sjedim i držim noge sklopljene, magla i dalje ne jenjava, pomalo je i prohladno, ali je ugodno, baš opušteno i usamljeno, kao naručeno. Dok se more lagano pjeni i baca valove na kamenu plažu, naslonjen na blok razmišljam o Njoj i njenim porukama koje mi je slala dok sam putovao. Ušao sam joj pod kožu, osjetim to i baš poput <i>Marijana</i> nije mi drago. Ne želim da se zaljubi u mene, ali bojim se da je već kasno, želja za mnom očitovala se kroz svaku riječ koju mi je napisala. Više mi nije bio drag osjećaj otkucaja tuđeg srca na mojim grudima, kad me netko uhvati za ruku, gleda u crni mrak ispred nas i kaže sve će biti u redu. Ta vražja zaljubljenost, samo otupi čovjeka i ne da mu razvijat se. Što mi je ovo trebalo – rekoh si u bradu – nevolja kojoj ne vidim sretan kraj. Otišao sam u sobu po laptop i uputio se na kraj kampa u restoran na plaži kod <i>lege</i> iz Osijeka. Sjeo sam u ćošak, naručio <i>tomislava </i>i otvorio laptop. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Vani je i dalje magla, a ja uz svjetlo laptopa i drugog <i>tomislava </i>čitam izbačeni dio svoje knjige i mislim si isto što i <i>Marijan</i>, što će biti s mojom knjigom? Dok sam bio kod kuće i tražio načine kako privući pažnju nakladnika jedino na što sam naišao je sputavanje i nestajanje nade i vjere da ću ju zaista izdati. Vražje provizije, nikako mi nije bilo jasno zašto pola kolača pripada toj gospodi kad se sam mogu pobrinuti za promociju, što upravo i činim.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> - Što te muči, Hrvoje? – za moj stol sjeo je lega, zanimljiv i dobronamjeran lik.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ništa posebno, samo neke životne stvari.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - E da, život baš zna biti zanimljiv i nepredvidiv.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Tu si u pravu, svakako.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ako netko to zna, to sam sigurno ja – u njegovim riječima očitovala se čežnja za domom.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Fali ti Osijek?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Fali li tebi? – upita me, na što sam ostao potpuno iznenađen i, izgubljen.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Fali li mi Osijek, moj prekrasan i jednobojan grad u kojem sam proveo najteže i najljepše dane u svom životu, dane koji će mi se zauvijek urezati u ovo kratko pamćenje što me tu i tamo služi? Fali li mi Osijek, ljudi u njemu, ceste i igrališta, cvrkut ptica u Retfali i tračnice što presjecaju Vukovarsku? Taj užegli asfalt što nikuda ne odlazi, samo ostaje i pamti? Kako bi mi falio sav taj promet i civilizirana džungla, kulturno uzdignute riječi iz poganih usta što su se ustala iz blata u srebrne cipele za kojima i sam tragam? Sva ta strka, nemir i zbrka, semafori, zebre, jednosmjerne ulice i ograničenja, okovi od zlata i činovnici što se trgaju za mojim kostima? Zapravo, pravo pitanje je falim li ja njima, mračnim spodobama kojima život nema cijenu, a tako lako ga prodaju, gospodare tuđim snovima i naslađuju se mojim neuspjesima?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> - Ne znam lega, iskreno, ne znam – tiho sam prozborio – u jednu ruku da, a u drugu se ne bih nikada vratio u njega.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - A kamo bi ti? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - To je dobro pitanje.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Iskapio sam još jednog tomislava i teturajući uputio se prema sobi koja mi se večeras činila predalekom. Opet misli, puna glava, egzistencijalni problemi i lica bez osmijeha. Zar se sve svelo na to, rodiš se, bivaš odgojen ili neodgojen, preživljavaš s nepotrebnim društvenim teretom na leđima i, dok se okreneš i izvućeš iz problema, ostariš i jednostavno čekaš kraj? Vražje pivo, uvijek me potakne na razmišljanje o (ne)bitnim životnim stvarima. Zaspao sam sa laptopom i svojim bilješkama u rukama kao s djetetom koje čuvam od svih zala, dok je u pozadini na repeat ostala <i>I could have lied </i>i Njena poruka "Fališ.".<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-84193515882061735222011-11-09T16:55:00.000+01:002011-11-09T16:55:06.254+01:00Deset dana<div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">I.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Danas sam opet usnio san u kojemu si bila ti. Kraći nego inače, snažniji nego ikada. S bolnim škripanjem zglobova ustao sam se i otvorio prozor. Hladnoća je ušla u sobu. Gotovo sam mogao pročitati ledeno hladne emocije što vijugaju zrakom u potrazi za novom žrtvom, skrivajući se u dobronamjernim željama. Fališ mi.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">II.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Bacivši se na krevet, zagrlio sam jastuk misleći da grlim tvoje tijelo. Tako bih da si tu, da dijelimo ovo malo vremena što mi je ostalo. Tvoj miris i zvuk glasa kao signali u magli doveli su me do kraja puta i nemam mjesta okrenuti se i početi ispočetka. Teški trenuci, jauk i čud koja se više ne mijenja.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">III.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Dok sam tako jedne večeri sjedio i pisao uz čašicu kratkog, bez imalo sjećanja na tebe osjetio sam tvoj prepoznatljiv miris u nonicama i zastao na trenutak. Nisam mogao vjerovati da nakon toliko vremena mene opija miris tvog tijela koji me naprosto vuče k tebi i baca u tvoj zagrljaj. To mi nije trebalo.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">IV.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Uzeo sam si jedno mjesto uz Dravu, samo moje, čisto da mogu pobjeći od tuge koja me slijedi u stopu. Koliko je uporna, nikada neće odustati niti umoriti se. Dok sam gledao u vodu, tako sam poželio biti izgubljen duboko ispod površine što se prkosno vijuga. Nažalost, previše je ljudi kojima je stalo do mene ili mog novca, tražili bi me.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">V.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Znaš, donekle mi je i drago što život bez tebe nema smisla. Kroz sve te zavjese što su vjesile u našem stanu, nikako nisam mogao razmišljati i pisati čiste glave, uvijek bih se zapetljao u jednu od mnogih. A one su dolazile češće nego inače, više no što bih i sam htio, dok si ti u to vrijeme bila tako zamijenjiva, prepuna nekog svog ponosa preko kojeg nisi mogla.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">VI.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Jednom me dočekala odjevena samo u crne čarape. Majko mila, izgledala je božanstveno i vražje u isto vrijeme. Pokidali smo se u sekundi, jedva da smo se i jedanput poljubili. Bili su to dani kada smo slavili seks u svakom pogledu i svakom trenutku provedenom skupa. Nikada joj nisam rekao da sam mislio i na druge.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">VII.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Od svih ovozemaljskih patnji, najviše se želim osloboditi ljubavi, ništa me ne sputava kao ljubav. Grize me svojim oštrim zubima i otkida ionako trulo meso satkano od dalekih snova koji nikada neće postati java, koliko god sam sebe lagao. I nakon svega rezala je moje nokte, skupljala crno ispod njih i zauvijek se nastanila pod mojom kožom. Više mi nije bilo spasa.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">VIII.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Danas sam se probudio sa željom da se divljački ispraznim u nju, ali nije bila pokraj mene. Bilo bi mi iskreno žao da se netko drugi trenutno ne ispražnjava u nju, gubila bi na svrsi. Sva sreća da sam sam, pa kako bih izašao na kraj s tolikom srećom?</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">IX.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Jednom sam te prilikom prevario, što nije značilo da ću opet, ali ti to nikako nisi mogla prihvatiti, pa si mi se htjela odužiti. Više puta. A onda smo jednom prilikom ručali i konobarica mi je namignula. Tek kad smo došli kući, dobio sam jezikovu juhu. Tako vi branite svoj teritorij.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;"><br />
</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">X.</div><div style="font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;">Ogrnula si se mojom košuljom, baš kao u filmovima. Moram priznati da si dobro izgledala, čak sam poželio ponovno se mučiti s tobom. A ti si bila zaljubljena i bilo ti je stalo samo do ljubavi, iako smo skupa bili tek neko vrijeme, bez ikakvih obaveza. Kada si mi rekla da me voliš, prvo što sam pomislio bilo je kud baš mene.</div><div><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-16691852435125886482011-11-06T22:37:00.000+01:002011-11-06T22:37:23.101+01:00Svi bismo mi htjeli biti Marijan<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi62FXClm1vluKdwT3u-p6xrOWJTJ4kjGUGtqxtJQLvjPUaqG9Li1SjunS0CoHIIF_5PeEvn1IwP-sH8BViHr_IZ5wsj-ECz5PbHwwmYYQE0j2tRhy2wgJuIt-PvgbTq1jYpc5KfdKW4_hW/s1600/DSC04263+%255B800x600%255D.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi62FXClm1vluKdwT3u-p6xrOWJTJ4kjGUGtqxtJQLvjPUaqG9Li1SjunS0CoHIIF_5PeEvn1IwP-sH8BViHr_IZ5wsj-ECz5PbHwwmYYQE0j2tRhy2wgJuIt-PvgbTq1jYpc5KfdKW4_hW/s400/DSC04263+%255B800x600%255D.JPG" width="400" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> "U ranim jesenjskim satima prepuštam se rosnim i drhtavim neznančevim pogledima, bez i malo nade da bi mogli potrajati. Prolaznost, laka probavljivost i ostatak razbijenih emocija jedva sakupljen u Njenim šakama previše bi me proganjali kad bih se druge trudile oko mene. Čak i kad bih lagao da ih volim, da su jedine, oduvijek i zauvijek, Njena kletva zakivena na moju savjest sustizala bi me poput đavolje kočije, dok bi konji glasno lupali potkovama o tlo..."</div><div class="MsoNormal"><o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Marjane - viknula je iz dnevne sobe - imaš li vremena? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"> Ignorirao sam njen kreštav glas.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal">"...rušeći ostatke moga bića. Čak i sam fizički odlazak od tog proždrljivog bića nije bio dovoljan, morala se nastaniti u svakoj mojoj pori, pukotini na goloj i prestravljenoj koži upijajući i hraneći se mojim riječima. Da je barem shvaćala dio onoga što bih napisao, ali ne, nije mogla izustiti ni riječ od pretrpanih usta zelenim papirima. Pokušao sam..."<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Marijane, dođi ovamo! - prekinula me ponovno.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> Duboko sam udahnuo, otpio gutljaj viskija i maknuo sve bilješke oko sebe. Dok sam išao prema dnevnoj trudio sam se primiriti misli, ovo je treći put da me prekinula. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"></div><div class="MsoNormal"> -Što je? nezainteresirano ja izašlo iz mene.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Mislim da bi bilo krajnje vrijeme da odemo do mojih.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Zbog toga me prekidaš, zar to nije moglo pričekati dok ne završim?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ti nećeš završit do sutra!<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Imaš pravo, onda neka pričeka do sutra.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ne može, želim sada! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ako imaš bolju ideju kako nas prehraniti, slobodno, ali dok živimo od mog pisanja, ne prekidaj me s vražjim upitima kad ćemo kod tvoje majke! - povisio sam ton i okrenuo se prema kuhinji.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Da, od tvog pisanja živiš samo ti i to za alkohol! Da nije moje majke umrli bismo od gladi! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ana, ne pričaj gluposti, nisam raspoložen za svađu, molim te! - pokušao sam smiriti ludu kučku.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Zašto onda odbijaš odlazak kod mojih? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Gledaj Ana, da i malo razmišljaš tom svojom lijepom glavicom shvatila bi da mi je potreban mir, jer se drugačije ne mogu izražavati. U redu? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Po cijele dane sam negdje vani i nisam u stanu s tobom, a kad želim da nešto skupa radimo ti me otkantaš! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> Otvorio sam hladnjak i uzeo bocu jacka nagnuvši gutljaj u suha usta.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - I kad će više ta tvoja knjiga, radiš na njoj već dvije godine, a ja nisam pročitala ni jednu stranicu! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Kao da bi i razumjela - zalupim vratima radne sobe.</div><div class="MsoNormal"><o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> Nekad bi me tako znala izbacit iz takta da je to bilo za ne povjerovat. Majka plaća režije? Vražju mater, kupuje joj bunde i skupe cipele, kao da ih nema dovoljno i svaki puta mi to nabijaju na nos. Tko im je kriv kad ne znaju živjeti normalnim životom. Baš kad sam krenuo nastaviti s pisanjem počela je rondati po kuhinjskim policama, kao da je ikada išta i skuhala. Definitivno nije bio dan za pisanje, morao sam pobjeći iz ovog prostora čiji su me zidovi počeli bezosjećajno pritiskati. Uzeo sam kaput i bez pozdrava krenuo van.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Idemo kod mojih?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ja idem kod svojih, a ti idi u vražju mater! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Marijane - vikala je za mnom, ali se nisam obazirao. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"> Kiša, hladan zrak i tek nekoliko pokislih pacova što su samo izdaleka davali oblik ljudskog stvorenja ugodno su upotpunili jesenjsku sliku ovog posrnulog grada. S pretrpanim mislima i sad već lagano natopljenom glavom kretao sam se Županijskom prema pubu kako bih kupio barem malo mira uz poneku čašu viskija. Došavši pred pub lagano sam otvorio vrata i pokušao ući nezamijećen, ali u ovako maloj sredini to je naprosto bilo nemoguće.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Marijane, dođi ovamo, hej, Marijane - vikao je Miklušek, direktor nakladničke kuće s kojom sam bio u dogovoru za knjigu. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> Nevoljko sam mu mahnuo i krenuo prema njemu i dotepencima koji su sjedili za stolom.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ovo vam je Marijan Ortinski, pisac o kojem sam vam pričao - predstavio me na što sam samo klimnuo glavom - sjedni s nama, bilo bi nam drago, zar ne gospodo?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Da, jako nas zanima što jedan uskoro pisac ima za poručiti svijetu - pomalo arogantno nastupao je proćelav i debeo lik. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> Uzeo sam stolicu i sjeo pokraj Miklušeka. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - I Marijane, kako napreduje knjiga, jesi li pri kraju? Ono što si mi poslao je odlično, čak je i gospodin Stjepan pročitao i oduševljen je - pokazao je rukom na trećeg za stolom.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Da, morao bih se složiti s Antunom, ali imao bih nekoliko zamjerki n...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ne zanima me - sasjećem, na što me svi osim Miklušeka čudno pogledaju.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Kako mislite, ne zanima vas? - upita me Stjepan pomalo uvrijeđeno. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Nije on mislio baš tako, Marijan radi na taj način da dok ne završi svoje djelo ne uzima u obzir kritike – Miklušek se svom silom trudio ublažiti moje ignoriranje.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Kad će sjesti neki novci na moj račun? - upitao sam ga.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Sjest će, svakako, ali nije baš vrijeme da o tome razgovaramo - sad se i crvenio.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Dogovor je bio drugačiji, zar ne? Treb...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Sve je u redu, pričat ćemo o tome - prekinuo me.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Meni se priča sada - bio sam uporan, na što je Miklušek ustao, uhvatio me pod ruku i odveo u toalet.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Što izvodiš, želiš me ocrniti pred gospodom? - potpuno druga osoba od maloprije unosila mi se u lice.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ja samo želim ono što je moje, ništa više.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - A što da ti ja sad kažem, ha, dobit ćeš? Kriza je čovječe, surađuj, budi primjer drugima! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - O čemu ti trabunjaš? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Nemam novaca sad, eto - okrenuo je glavu i spustio pogled dolje - kriza nam je, nitko nam ne plaća račune, a nama svaki dan novi stižu.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - I kakve veze moja knjiga ima s time?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Nikakve, ali strpi se, znam da sam obećao, ali sad nemam božje kune! – toliko je uvjerljiv bio da sam mu gotovo povjerovao.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Kad ćeš imati? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Ne znam, do kraja tjedna bih mogao nešto iskemijat.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - U redu, doći u do kraja tjedna i, Miklušek...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Reci?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Nemoj me ni pokušat preveslat. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;">Izašao sam iz toaleta ni ne pogledavši u samoprozvanu elitu i sjeo u kut šanka. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> -¸Može dupli jack s ledom u posebnoj čaši i to stavi na Miklušekov račun – kažem konobaru.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Oprostite, ali ne smijem to raditi - izgubljeno će klinac.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> - Upravo sam pričao s njim, gledaj sad - pozdravio sam Miklušeka dok je išao prema stolu, na što mi je uljudno i s maskom dobrog čovjeka uzvratio - vidiš? Nemaš problema.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"> Mali mi je donio viski i nevoljko se nasmiješio, a ja sam sjedio sam, s previše nemira u glavi koji se polako oblikuju u ogromnu neman goreći od želje da izađe na vidjelo. Što će biti s mojom knjigom i hoće li ikada ugledati svjetlo dana? Zažmirio sam i iskapio do kraja. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><span class="Apple-style-span" style="font-family: Calibri, sans-serif;"><span class="Apple-style-span" style="font-size: 15px; line-height: 17px;"><br />
</span></span>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-87250843423956151902011-10-27T17:08:00.000+02:002011-10-27T17:08:04.974+02:00Marijan Ortinski - necenzurirani dio<div class="MsoNormal"><b>TOG</b> dana kišilo je više nego inače, sunca nije bilo niti u mislima. Tek poneki far automobilskih svjetlala noćima bi obasjao ćošak na kojemu sam imao običaj sakriti se od svih. Razvikana i elitna prčija sa svim vrstama pive točila je najjeftiniji viski u gradu. Ne pitajte me kako sam došao do toga. Sjedio sam sam i gledao kako kiša neprestano pada i pada i pada, nikako da joj dosadi. Na trenutak poželjeh izaći van stajati na kiši, udahnuti svježinu zraka i odletjeti daleko iznad ovih cipela što mi već neko vrijeme bijahu tijesne. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ispio sam čašu do kraja lizajući joj dno i naručio novu rundu. Tih dana imao sam novca kao nikada do sada i uglavnom bih trošio samo na alkohol. Razlika između mene i dotepenaca nije bila velika, ali nikada nisam bio razmetan kad je novac u pitanju, ta trulež od papira. Jedino bih mogao piti u nedogled, što mi nije predstavljalo neki problem, dapače. Nakon što mi je konobar donio novu čašu osvrnuo sam se oko sebe – creme de la creme, u svojim uskim i nategnutim haljinama sa<span> </span>štrudlama sala oko struka izgledale su poput bureka smotanog u krug. Ni muška populacija nije bila nešto bolja, uglavnom karikatura do karikature. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal">Naslonih se na šank i lijevom rukom pridržah glavu da ne zaspem. Dosadna večer ispunjena prazninom i promašajima činila me nervoznim i napetim. S teškom spoznajom da niti večeras nema trljanja presporo sam se umakao u čašici dozvolivši viskiju da nagriza moje ispucane usne. Digoh glavu i krenuh isipati u preostali sadržaj čaše, a tada se na vratima pojavila nesvakidašnja slika. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Vitka i strukirana, plave poluduge i mokre kose taman do ramena elegantno je zatvorila vrata za sobom<span> </span>i uputila se prema šanku. Duga crvena haljina na bijele točke stajala je na njoj kao salivena. Lagano je hodala prema meni, a ja sam se trudio da budem neopažen, što u slučaju plave endemske ljepotice nije bio problem. Izgledala je pomalo zabrinuto i ljuto u isto vrijeme. Pretpostavljao sam da ju jedu ovozemaljski problemi bez adekvatnog rješenja – ljubav. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal">Sjela je za ravni dio šanka nekoliko mjesta od mene tako da sam ju mogao gledati nesmetano. Između nas nitko nije sjedio. Spustila je smeđu kožnu torbetinu nalik poštarskoj na stolicu i izvadila cigarete iz nje. Nije imala upaljač. Da se ponudim da joj pripalim, nisam namjeravao. Takve upade imaju samo idioti, kad se budem smatrao kretenom pokušat ću i to. Zatražila je konobara upaljač na što je mladić sav usporen hiperventilirao i po unutrašnjosti šanka preklinjao Rogonju da nađe upaljač. Našao. Pripalio. Nestao. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal">Promatrao sam ju s nekim odmjerenim tonom i shvatio da joj ništa i nitko ovdje nije zanimljiv. Pila je obojeni alkohol u sličnoj čaši kao što je i moja i pušila jednu za drugom. Mora da je bila u gadnoj frci. U tom trenutku okrenula je glavu u mom smjeru i, ne opazivši me, pogledala kroz prozor puba. Nebesko plave oči, duboke i tajnovite savršeno su se uklapale u nježne crte prekrasnog lica. Bože, kakav pogled – pomislim. Zamišljeno je gledala u mom smjeru, ali me nije doživljavala. Naručih još jedan viski i poslah i njoj isto zamoliši konobara da ne kaže tko je poslao. Kad joj je donio piće gledala ga je čudno. U tom trenutku okrenula se oko sebe. Nitko joj se nije niti obratio. Pogledom je tražila autora ove geste, ali ga nije nalazila. Tada se okrenula prema meni, a ja sam ju pogledao. Gledao sam ju ravno u oči pokušavajući joj time dati do znanja da sam zainteresiran. Dignula je čašu, klimnula glavom i to je bilo sve. Više me nije niti jednom pogledala, a ja sam na kraju ispao slika i prilika barskog jebača koji vreba mlade i nestabilne djevojke. Prekrasno.</div><div class="MsoNormal">Ispila je obje čaše, još jednu ili dvije, ispušila valjda cijelu kutiju cigareta i elegantno napustila pub. Cijelo vrijeme sam ju promatrao i gorio od želje da me ponovno pogleda. Svjestan da sam ispao idiot gestom koju nikada ne radim ispio sam još jedan viski i uputio se u stan.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Mokro govno padalo je i dalje teško udarajući u moju glavu kvareći mi mir i blagostanje. Lagano sam hodao prema stanu i razmišljao o plavuši. Ne bih se bunio kada bismo se opet sreli, negdje daleko gdje ulice i gradovi nemaju tolike zube, sami i prepušteni jedno drugom. Sam njen nastup zaintrigirao me je do te mjere da mi je bilo žao što joj nisam prišao i podijelio tugu s njom. Očito ju je nešto mučilo i k tome, još sam joj se i ja nakačio. Pretpostavljam da je bila oduševljena. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ušao sam u stan i bacio mokar kaput na krevet, upalio gramofon i pustio Erika Satiea. Lagano zavijanje i tjeskobno glasanje klavira produbljivali su nelagodu koju sam njegovao još dok sam bio u pubu. Sjeo sam uz prozor i mokre kose promatrao kako kiša pada. Mogao bih ovako danima, noćima i satima gledati u nepoznato, a u glavu bi mi navirala sjećanja na vrijeme provedeno u Norveškoj gdje sam bez i jedne kovanice ležao na hladnim i mokrim kolodvorskim klupama, gladan i umoran, a kiša bi potapala sve oko mene i nekolicine beskućnika. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><i>„Otrgnuti se i bez i malo brige o posljedicama, zabilježiti najstrašnije strahove susjedove žene, prevarenog čovjeka, ubijene majke, sve sam mogao, ali ne uvijek. Zašto nije lagano sjesti i pisati, skinuti blokadu i prepustiti mislima da čine svoje? Zašto mnogi pisci bijahu neshvaćeni od okoline i gotovo sve što im se u životu dogodi pretaču na list papira? Zato jer su usamljeni, izgubljeni u vremenu i prostoru od prevelikog uzdizanja od strane dvoličnih stvorenja čiju drugu stranu lica nije nimalo lako probaviti. Pisati njima i za njih isto je kao i zapaliti svoje bilješke, stranicu po stranicu, knjigu po knjigu. Pisati za one kojima je knjiga od 300 stranica pojam, a jedan iskreni list papira smeće pucanj je u prazno, ali najgore je što pisci upravo od takvih ljudi i ovise. </i><o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><i>Da je lagano i jednostavno, ne bi bilo toliko vrijedno. Sva mudrost u pisanju koja se vrlo vjerno može primjeniti na svim životnim područjima iskrena je koliko i sama djevojka kad priznaje momku da je nevina, neokaljana i zašivena.“<o:p></o:p></i></div><div class="MsoNormal"><i><br />
</i></div><div class="MsoNormal">Zagrnuh se debelom dekom i zaspah na usamljenoj postelji utonuvši u san i poput malog djeteta bez majke prepustih se sanjarenju o nekom boljem i ljepšem životu ispunjenim sa smijehom i zagrljajima.<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">-----------<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><b>PRVE</b> zrake sunca poluuspješno su se probijale u stan. Okrenuo sam se na drugu stranu i pokrio s svilenim jastukom na kojem je bilo gotovo svega – od krvave sline, alkohola, pa do ostataka hrane. Nekada bih ga samo okrenuo na drugu stranu, kad i ona ne bi bila prljava. Nikako nisam mogao zaspati, soba se okretala u svim smjerovima, a u glavi kao da mi netko istovremeno mahnito udara čekićem, buši pneumatskom bušilicom i struže kredom po ploći. Što sam bio stariji, teže sam podnosio alkohol, a kad se moje godine udruže s propalim pražnjenjem, onda bih sljedeći dan imao migrene toliko jake da bih mogao glavom rušiti zidove. Ovo jutro je očito bilo takvo. Dodatni ugođaj mom blaženom stanju dodao je i zvuk telefona koji valjda nije prestajao zvoniti otkako sam se iz fotelje prebacio u vodoravan položaj. Nikako da se sjetim isključiti ga, mater mu. Pogledah na sat i vidjeh da sam prespavao čitav dan, mala kazaljka bila je zaustavljena na 16 sati. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Ušao sam u kupatilo i zgrozio pogledavši se u ogledalo. Ispucane usne, sad već zeleno-plavi podočnjaci, bore oko očiju koje su svakog dana sve izraženije, neobrijano lice, morao sam nešto poduzeti. Pustio sam vodu neka curi i skupio ruke ispod slavine. Hladnom vodom umio sam svoje izgubljeno lice koje je na dodir s njom zadrhtalo. Napunio sam kadu punu vruće vode, istresao nekoliko kapi šampona i zalegao u nju. Osjećao sam se kao da lebdim iznad svog tijela i novim, čistim očima, prepunim šarenila i boje gledam na svijet. Namakao sam se tako u kadi nekih 30-ak minuta nakon čega sam uzeo laptop u ruke koji je uvijek bio pokraj mene, pa tako i uz kadu. Pročitah 2-3 puta sinoćnji tekst i zaključih kako bi trebao izaći iz vode, suviše sam se smekšao.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Obrisao sam tijelo i ponovno se pogledao u ogledalo, sada nešto blažeg izgleda karikature koja me je krasila nekih pola sata prije. Potpuno nag, s ručnikom oko glave, izašao sam na balkon i gledao ljude kako se šetaju ulicom, trče po travi, bezbrižne majke što djecu njihaju na ljuljačkama, ljubavni par koji sjedi na klupi jedno uz drugo i starca koji priča sam sa sobom. Kamo odlazi ovaj svijet, zapitam se, i okrenem se prema susjedima koji su sjedili na balkonu i ispijali svoju kavu poslije napornog im i radnog dana. Skroz u nevjerici gledali su u mene i moje spolovilo, baš kao i svaki puta kad izađem gol na balkon. Kad joj muž ne bude kod kuće, pozvonit ću joj da se pobliže upozna s njim, vidim joj u očima da je zainteresirana. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Stavio sam vodu u kuhalo s namjerom da si napravim kavu i ostatak dana provedem sam, ali mi to danas očito nije bilo suđeno. Malo bijelo govno opet je zazvonilo, a na iritantan mu zvuk opet sam se sjetio da ga nisam isključio. Nakon poziva ga bacam s balkona, definitivno. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Molim?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Gospodin Marijan, da li sam dobio stan gospodina Marijana? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, recite?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Pričam li s gosp. Marijanom? – uporan je bio nepoznat glas s druge strane.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, recite? – povisih ton.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span><span> </span>- Ovdje Miklušek, iz nakladničke kuće „Izvor“. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- A, vi ste. Pretpostavljam da me zovete u vezi knjige.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Miklušek je u nakladničkoj kući „Izvor“ bio nešto kao trgovački putnici za velike trgovačke centre, ali mislim da se spektar njegova djelovanja razlikovao iz dana u dan. Nisam volio toga tipa, nešto trulo i neiskreno se skrivalo duboko u njemu, ali nisam imao izbora. Jedini su uzeli moju knjigu na čitanje s velikom mogućnošću da će ju zaista i izdati. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Tako je, zanima me da li imate vremena da se navečer nađemo negdje i popričamo o njoj?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Imam, može za nekih sat vremena u pubu „Central“? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Može, baš imam nekog posla kasnije u tome dijelu grada.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Dobro, vidio se onda – poklopim.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Pomalo me hvatala nervoza jer ću konačno biti na čisto sa izdavanjem i cijelom sudbinom moga „djeteta“. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Ostavio sam kuhalo iskopčano iz struje, obukao se i uputio se prema pubu. Sunce je i dalje sjalo, za razliku od jučerašnjeg užasnog dana. Zastao sam na trenutak u pekari kako bih barem nešto pojeo prije no što sam nastavio s alkoholom. Sendvič od 3 dana stare kifle progutao sam kroz nekoliko minuta. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>U pubu je uvijek bilo isto – standardna ekipa za trećim stolom do zida igrala je belu, vlasnik je vječito slinio nad maloljetnicama koje ga nisu jebale pet posto, a mjesto za kratkim dijelom šanka gdje je bio aparat za kavu oduvijek je bilo moje i samo moje. Nitko nikada tu nije sjedio, možda zbog mene, a možda i zato jer bi aparat izbacivao paru prema gostima. Bilo mi je svejedno. Ušao sam i sjeo za svoje mjesto i naručio kratku kavu s duplim jackom. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Samo što sam izvadio papir i olovku iz kaputa koji je na nekim dijelovima i dalje bio mokar u pub je ušla upravo ona plava djevojka što me je sinoć izignorirala do zla boga i nazad. Gotovo mi je ispala čaša iz drhtave ruke. Imala je na sebi svjetlo-plave rifle i sivu majicu. Tamno-smeđi kajiš okomotala je oko struka, a u lijevoj ruci držala je istu poštarsku torbu od sinoć. Ovako suha, kosa joj je izgledala puno ljepše, kao da je njegovala neki nježan stil. Lijep primjer nogu, morao bih priznati, držala je do sebe. Ponovno sam zinuo prema njoj sa željom da me pogleda, a kamoli da mi se obrati. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Sjela je na isto mjesto kao i sinoć i ponovno smo bili u istoj situaciji. Otpio sam gutljaj viskija i stisnuo očima. Zagrizlo me je, žestoko. U pozadini su svirali Doorsi <i>Been down so long</i>, tako prigodno za moje trenutno stanje. Već neko vrijeme nisam napisao ništa sebi za dušu, sve za druge koji se nisu niti trudili pikriti lažno oduševljenje. Gledao sam ju kako polako izvlači cigarete iz torbetine i ovaj puta sama si pripali. Nisam ni to planirao, jednostavno ću se držati po strani. Moš' si mislit.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Okrenula se prema meni i pozdravila me. A ja sam i dalje gledao kao idiot, izgubljen u vremenu, prostoru i svojoj glavi. Kako ja nisam reagirao čudno je smrknula obrve i nasmiješila mi se. Iz petnih žila izvukao sam valjda zadnji primjerak osmijeha i uzvratio joj. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Okrenula je glavu, a ja sam ispio cijeli jack i zatražio još jedan dupli. Gotovo da sam i njoj zvao rundu, ali se onda sjetih da neću praviti nepotrebne gluposti. Mladi konobar mi je donio čašu i rekao da je ovo na račun gospođice za šankom. Nitko osim nje i mene nije sjedio za šankom. Uzeo sam čašu, duboko udahnuo i odvažio se za napad.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Lagano sam se ustao sa stolice i krenuo prema njoj. Gledala je u suprotnom smjeru od mene i to me je živciralo. Što da napravim, da ju potapšem po ramenu, uštipnem za dupe? Zašto se, pobogu ne okrene? Došao sam do nje i prije no što ću zboriti i jednu riječ okrenula se.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>- O, to ste vi? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Slobodno? – prije no što ću se opet zamrznuti nekako sam izgovorio.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Probajte – reče i makne torbetinu na drugu stolicu.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Otkud to da ste se odlučili poslati mi piće? – totalno retardirano započeo sam razgovor.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Pa, nisam imala priliku odbiti sinoćnje piće, pa sam vam se odlučila odužiti.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ja inače ne šaljem piće curama, ali činilo mi se kako ti je bilo prijeko potrebno.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Možda i je, a možda i nije, tko će znati! – nasmiješi se<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Zanimljiv i zarazan osmijeh obasjao joj je ionako prekrasno lice. U vražju mater, zašto tako dobro izgleda? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Mudro zboriš. Često si tu?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Kako kad, ali sviđa mi se ovo mjesto, mogla bih češće zalaziti ovamo.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Mjesto kao mjesto, bitniji su ljudi s kojima si.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Više – manje, u zadnje vrijeme mi ne paše gotovo ničije društvo.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Ova djevojka je bila potpuno identična kopija mene, samo nježnijeg i ljepšeg izgleda. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Da se maknem onda? Nije problem, samo reci.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ne, u redu je. Ne odgovaraju mi naporni ljudi koji se trude biti zanimljivi.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Uf, najgora kombinacija.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- A ti si često ovdje? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Pa, mogao bih reći da jesam, ali smucam se svuda, ovisi od raspoloženja. Ovdje mi je ugodno jer me nitko ne zamjećuje i ne dosađuje mi.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, poprilično je ugodna atmosfera. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Dok smo tako ugodno čavrljali vrijeme je brzo prolazilo, tako da nisam primjetio kako je Miklušek već stigao u pub. Poput spodobe pojavio mi se iza leđa i uplašio me. Trgnuo sam se. Nisam volio njegov smisao za humor. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Bok Marijane, opet si u društvu lijepih žena? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Bok Miklušek, bok – popizdio sam na njega.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Onda, nećeš me upoznati s prijateljicom? – poput manijaka gledao je u nju.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Nema potrebe, ja upravo odlazim, tako da se vi dečki možete družiti – izleti iz nje prije no što ću išta reći. Sada sam još više pizdio na Miklušeka i gledao sam ga ljutito, dok ja ona pokupila svoje stvari i ustala se – bilo mi je drago, Marijane – izusti, okrene se i napusti pub. Dok je odlazila gledao sam kako je usporeno zabacila kosu preko ramena i lagano išćeznula iz ove jame. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Neka nova? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Tek smo se upoznali – gotovo mu rekoh idiotu, što ne bi bilo daleko od istine.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Dobar si, svaki puta s nekom drugom te vidim. Kakve su ovako, jel se dade šta nabacit?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- E, ne da mi se o tome, nervozan sam, pričaj mi o knjizi! – pokopao sam ga.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- A da, knjiga. Što reći, šef je oduševljen, čak ju je i osobno pročitao! To je dobar znak.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, to je dobar..što si rekao, znak? – ništa mi nije bilo jasno.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Pa...još nije sigurno da li ćemo ići u tiskanje. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Kako nije? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Vidiš, složen je to proces koji ne ovisi samo o nama, pogot...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ajde ne seri, reci mi iskreno, u čemu je problem? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Znaš, dosta stvari bi trebalo cenzurirati, a ako stavimo 18+ drugačije su procedure oko plaćanja...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Mljeo je i mljeo, a ja ga ništa nisam razumio. Osjetio sam kako me pokušava prevariti i izvući veću proviziju od one što smo dogovorili.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Gledaj ovako – prekinem ga – u još nekoliko nakladničkih kuća zainteresirani su za izdavanje, pa ako se vi dvoumite oko uvjeta koje smo dogovorili, nije problem, samo recite! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ne, nemoj tako, krivo si shvatio...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Kako krivo – opet ga prekinem – zar mi upravo nisi rekao da je plaćanje drugačije? U Profilu mi uopće ovakve stvari nisu spominjali. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ma, još ja budem razgovarao sa šefom, pa ću ti se javiti – izvlačio se.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- A što kažeš da se ja osobno nađem s njim?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Znaš, on je sad dosta zauzet...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Dogovori mi sastanak što prije ili odlazim u Profil – zapovijedih mu, iako me nitko osim njih nije čitao. Morao sam igrati prljavo. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Dobro, vidjet ću što mogu učiniti.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Učini sve – odgovorih i izgubih se iz puba. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Iako me je Miklušek totalno izbacio iz takta plava djevojka neznanog imena zavladala mi je glavom. Nisam ni o čemu razmišljao, čak niti o knjizi. Ludim. Bitnija mi je nepoznata djeva od surovog egzistencijalnog pitanja. Glupo muško. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Vratih se u stan, skinuh svu odjeću sa sebe i bacih se pod tuš. Topli mlaz vode lagano je čistio nečistoću nakupljenu u svakodnevnom općenju s pizdunima poput Miklušeka. Tuširah se nekih pola sata u vreloj vodi, nakon čega sam standardno izašao potpuno nag na balkon. Na njihovu sreću, susjedi se nisu zatekli na blakonu. Duboko sam uzdahnuo s spoznajom da mi se opet javlja – blokada.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Dok sam pisao knjigu često bi mi se javila, ali tek kad bi me nešto vrlo važno prodrmalo i bezobrazno mi se nastanilo u glavu. Vrlo vjerovatno da će i sami čitatelji to primjetiti dok ju budu čitali, ali tako valjda mora biti. Vratih se u sobu i nastavih i večeras s Erikom na gotovo potrošenoj gramofonskoj igli. Natočih si čašu viskija i zavalih se u fotelju dozvolivši mislima da i danas lelujaju na teškom zraku s kojim se oboje mučimo. Bez i jedne napisane riječi i večeras se sruših u krevet s željom da što prije ponovno ugledam plavu djevojku.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">-----------<o:p></o:p></div><div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><br />
</div><div class="MsoNormal"><b>NEDOSTATAK </b>inspiracije uspješno sam njegovao spavanjem do ranih popodnevnih sati, tako da sam se i danas probudio oko 3 popodne. Pospan i čemerski raspoložen obavih kupatilo, srknem čašicu i u istoj odjeći zaputih se prema pubu. Noćas sam jedva zaspao koliko sam razmišljao o njoj. Poput nepoznate nemani igrala se s ovo malo ionako razapnutog uma što se vinuo na teškom i slabom jedru prkoseći moru i valima što ga bacaju na sve strane. Strašne i oštre hridi prkosile su mi na sve strane dok sam hrabro kroz maglu plovio prema nepoznatoj osobi pokušavajući ju uhvatiti ju za ruku i pogledati duboko u oči. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Hodajući prema pubu pomislih što ja to radim. Nije bilo odgovora. Nakon što sam poslao knjigu nakladniku moj život je postao dosadan. Više mi ništa nije bilo zanimljivo, ostadoh prazan, skamenjen, potpuno iskorišten i ostavljen da trunem. Da li je ovo tek trenutna zanimacija ili slamka spasa za koju se bezobzirno hvatam? Što mi preostaje osim nadati se da će i danas biti u pubu. I sutra. A za dalje ću se osobno pobrinuti.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Ušao sam u pub, ali nje nije bilo za šankom. Tužna pogleda i zbrkanih misli sjedoh na svoje mjesto. Konobar me više niti ne upita što želim, samo donese. Popio sam nekoliko čaša viskija i dvije kratke kave nakon čega sam se osjećao potpuno mlitavo. Glava mi je bila preteška, a kapci su se sami od sebe sklapali. Moram prestati piti kavu, loše utječe na mene. Nastavio sam piti viski, ali nje nije bilo. Već je prošlo 17. Uzeo sam olovku i papir i ostavio joj poruku:<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span><i>Draga neznana djevojko, <o:p></o:p></i></div><div class="MsoNormal"><i>Svratih u pub u nadi da ću te i danas vidjeti, ali od tebe ni traga ni glasa. Često tako djelujem na ljude. Zanimljiv razgovor smo započeli koji bih vrlo rado nastavio. Bit ću opet na istom mjestu u isto vrijeme.</i><i><span> </span>Marijan</i></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> Napravih malu kovertu i presavih list papira na koji napisah poruku. Ostavih ga kod mladog konobara i rekoh mu za koga je. Priložih i 20 kuna, za svaki slučaj. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Izašao sam na sumorno osječko vrijeme i besciljno šetao ulicama prepunim vode i lišća s drveća. Mislim da se već dugo nisam osjećao ovako izgubljenim, nigdje pripadajućim, s ogromnom željom da me netko zaustavi i zagrli. Makar bio neznanac na cesti, pas ili kurva, bilo tko. Rijetko kad bih se osjećao ovako usamljen, ali nemogućnost gledanja i upijanja prekrasne djeve bacala me je kroz prostranstva instaliranim duboko u mom mračnom umu. Cijelo popodne do kasnog predvečerja šetao sam se bez da sam išta stavio u usta osim alkohola. U jednom trenutku oblili su me hladan znoj i štrepavica. Zaustavih se ispred nekog restorana i odlučih se pogostiti ručkom obilnijim od siromašnog sendviča na kojem sam živio zadnje vrijeme. Čobanac i pohana piletina, svjedno. Može. Izrezano. Progutano. Hvala lijepa. Do viđenja. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Vrzmala mi se cijelo vrijeme po glavi i jedino što mi je preostalo je vratiti se u pub provjeriti je li tamo i da li je možda vidjela poruku. Upitah konobara da li je proteklih par sati za šankom sjedila vitka djevojka plave kose i plavih očiju, na što me samo pogledao i hladno rekao – Ne!. Mater ti, pomslih. Nakon toga okrenu se i upita da li je moje ime Marijan. Da – odgovorim i klinjo mi proslijedi poruku na kojoj je pisalo <i>Iva. </i>Iva, znači, to joj je ime. Pa čak joj i pristaje, složio bih se. Otvorih poruku:<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span></div><div class="MsoNormal"><span></span><i>Dragi Marijane,<o:p></o:p></i></div><div class="MsoNormal"><i>Danas sam u velikoj strci, pa nisam stigla svratiti do puba. Naravno da bismo trebali nastaviti razgovor, makar te otkantala. Večeras na istom mjestu u 21 h? <o:p></o:p></i></div><div class="MsoNormal"><i><span> </span>Iva<o:p></o:p></i></div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Koliko je sati? – nervozno upitah klinca.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- 20:19 h, gospodine. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Kao naručeno – prozborih.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Molim – čudno me pogleda klinac.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Mali, daj mi dva dupla jacka i po kocku leda u svaki. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Sjedoh na svoje mjesto, a klinac donese piće. Pijuckao sam viski i nervozno očekivao Ivu da se pojavi. Moglo bi biti vrlo zanimljivo, pomislih. Nakon nekoliko trenutaka ona se i pojavila, puno prije dogovorenog vremena. Potpuno sakrivena u crni kaput ušla je u pub i odmah pogledala prema mjestu gdje sam sjedio. Nasmijehnula se i krenula prema meni. Opet je nosila ogromnu poštarsku torbu, ali ovaj puta zelene boje. Ne razumijem kakav joj je to stil, ali očito je dosljedna u njemu. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Primio si moju poruku?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Kao i ti moju.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Zanimljivo. Znaš, došla sam popodne u pub i ne znam zašto, ali očekivala sam da ćeš sjediti na svom mjestu.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ja sam bio u tri sata nacrtan ovdje! – iscerim se.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ma, imala sam neke obaveze pa nisam mogla ranije. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Ušli smo u priču kao da smo se već prije dogovorili kako se trebamo naći. Sviđao mi se tok kojim se razgovor odvijao, svakako mi je išao na ruku.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Eto nas. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, eto nas.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ovaj, moje ime je Marijan, kao što znaš, ali mislim da bi bilo u redu da se i službeno upoznamo – pružih joj ruku.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Naravno, ja sam Iva i drago mi je – nježno mi stisne ruku.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Pa, Iva, čime se baviš? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Profesorica sam engleskog na Filozofskom fakultetu, radim već skoro godinu dana.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- A da? Baš lijepo, zanimljivo zanimanje – ne znam otkud je ovo izlazilo, ali „baš lijepo“? Totalno netipično za mene.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- A ti? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ja...kod mene ti je malo komplicirano, ne znam kako da se izrazim... – mrzio sam samu pomisao na zanimanje pisac.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Trenutno si „između poslova“? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ne, nikako, baš suprotno. Ja ti trenutno čekam nakladničku kuću da mi jave kada će mi izdati knjigu. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Pogledala me, odmjerila i zamišljeno se zagledala u mene. Odvalih se smijati.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Sad bi bilo dobro da nešto kažeš – prekinem ju u razmišljanju.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Oprosti, ali pokušavam te svrstati u koju bi kategoriju išao.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Kategoriju?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, kakve stvari pišeš.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ma, nemoj se zamarati, kad izađe knjiga, vidjet ćeš. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Zanimljivo, nikada nisam pričala s nekime tko se bavi pisanjem i izdaje knjigu.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Eto, sad imaš prilike. Pitaj me sve što te zanima – pomalo mi je bilo drago. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Što me zanima? Da vidimo – nasloni glavu na dlan i probire riječi – da li je istina da ste svi vi pisci boemi? Oprosti, ali to mi je prvo palo na pamet.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- U mom slučaju možda i da – nasmijah se – ali za druge nisam siguran, možda se nekome i posreći. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Zanimljivo zboriš.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Imam svojih trenutaka.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Što smo sve više pričali gledala bi me u uči, a ja bih se trudio da uzvratim istom mjerom. Čudno, ne bih ju mogao nigdje svrstati. Ponašala se u nekim situacijama tipično muški, nekako, kao i ja. Zbunjivalo me to, ali sam uživao u razgovoru s njom, a vidim da ni ona nije ostajala ravnodušna. Zanimljiva djevojka. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Već je bilo kasno kada smo odlučili krenuti kući, ali ne bismo još krenuli da nas konobari nisu ljubazno zamolili da napustimo pub. Zadnji smo ostali. Izašli smo van i još neko vrijeme pričali.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Eto, Iva, drago mi je da si odgovorila na moju poruku i da si došla. Baš mi je drago.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- I meni isto, iako nisam niti približno razmišljala da bismo se mogli ovako slagati. Si ti svjestan koliko mi u nekim situacijama slično razmišljamo?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Pa, naravno, mogla si i vidjeti da sam u nekim trenucima ostao potpuno bez riječi.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, i ja isto.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Mislim da bismo trebali ponoviti ovu večer, ako se slažeš? – upitah ju, iako sam znao kakav me odgovor čeka.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Naravno, kad god ti bude odgovaralo. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Sutra? – nasmijem se, ali iskreno pomislih.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Sutra? Imam neke obaveze, ali bih mogla. U isto vrijeme? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Može. Vidimo se onda sutra.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Može, vidimo se. Čuvaj se, bok! – pozdravi me i krene u suprotnom smjeru.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Hej Iva! – viknuh za njom.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Reci? – okrenula se.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Laku noć, ti luda curo! <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Budalo! – nasmije se – noć, pišće zajebani!<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Nekoliko dana svake večeri u 21 sat nalazili smo se u pubu i pričali sve dok nas konobari nisu zamolili da napustimo lokal. Čak smo i vani još neko vrijeme pričali, ali ni jedno od nas nije se odvažilo pozvati ovo drugo k sebi. Te večeri sam bio ispunjen nervozom, ali ona pozitivna nervoza, kao kad očekuješ dobru vijest. Sjedili smo u pubu i pričali neobavezno i u jednom trenutku pogledi su nam se susreli i nisam više mogao izdržati.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Iva, što kažeš da sada odemo do mene? – ispalio sam kao iz topa.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Sada? <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Da, ovog trenutka. Ja se više ne mogu suzdržati gledajuću u tvoje prelijepo lice i ne misliti bludno. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Gledala me je kao da sam pao s Marsa. Očekivao sam da me ošamari i zauvijek otiđe od mene.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Mislila sam da nikada nećeš prdložiti. Idemo odmah! – uhvatila me za ruku i brzinom svjetlosti našli smo se ispred puba s kaputima u rukama. Držali smo se za ruke i hodali prema mom stanu. Smiješno smo izgledali, moram priznati. Našli smo se ispred vrata, a ja sam po džepovima kaputa tražio ključ. Privila mi se uz leđa i pružila mi ruke ispod ramena uhvativši me čvrsto za prsa. Zastao sam i duboko uzdahnuo pokušavši se pribrati i konačno naći jebeni ključ. Mater mu, uvijek ga zagubim kad ne bih trebao. Dirala me je toplim rukama i naslonila glavu na moja čvrsta leđa umilujući se o mene. Tako je bila nježna. Konačno otvorih vrata i doslovno sam ju uvukao unutra. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Pobacali smo kapute dolje i zagrlili se naslonivši lice o lice. Jedan milimetar dijelio nam je usne, suhe i meke usne željne ljubavi. Poljubismo se, lagano i nježno, gotovo usporeno. Nastavili smo se ljubiti sve više i više, poput manijaka prožimajući rukama mokra tijela. Rastrgao sam sve dugmadi na košulji i bacio ju iza sebe. Naslonila mi je ruke na prsa i stala me dirati po cijelom torzu.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ovo nisi trebao napraviti! – tiho mi šapne.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Čekaj, još nismo niti počeli – odgovorim.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Svukoh joj majicu, i jednu i drugu i treću. Odvalismo se smijati kao klipani. Nešto dobro i emocijama nabijeno kuhalo se u zraku. Otkopčah remen, svukoh hlače i ostadoh samo u kariranim boksericama. Bacih i njih. Dok je skidala crne tajice privinuh je prema sebi. Sada smo „ravnopravni“, potpuno goli i znojni stojimo jedno uz drugo, pripijeni kožom što se trlja jedna o drugu. Pustih ruke na njenu čvrstu stražnjicu i stisnuh ju jako podigavši ju u zrak. Svinula je noge, obgrlila me njima i uhvatila rukama za vrat. Ljubih ju i nosih prema krevetu. Gotovo da smo pali kada sam zapeo za mali stolić, mater mu. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Lagano sam ju spustio na krevet i poput gladne zvijeri kretao se oko nje. Gledali smo se i milovali pogledima prepunim plamena koji bi mogao vječno gorjeti. Raširih joj noge i lagano se spustih cijelim tijelom na nju, ljubeći ju po vratu i prolazeći rukama po kosi. Tiho je dahtala. Osjetio sam kako joj se tijelo uvija i kako nepravilno diše. Ni ja nisam bio bolji. Već dugo vremena ne osjetih ovakvu strast što me probudila iz neživih, opila i spojila s prekrasnom djevom. Ljubih ju po licu, usnama, nosu, liznuh bradicu, gricnuh uho...cijelu sam ju ljubio...<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Malo pomalo spuštao sam glavu dolje, ljubeću ju po grudima, jedna pa druga. Zaslinih ju cijelu, trljajući lice o njih. Nježnjim pokretima usana spuštao sa se sve niže u niže, dok mi je u glavi bila samo jedna želja – što prije ući u nju. Pretpostavljam kako smo dijelili i ovu želju. Ljubeći ju po stomaku osjetih kako joj je koža meka i plaha. Rukama mi je prelazila preko kose i pritiskala ramena, opuštajući me sve više. Koliko se uživih imao sam osjećaj da ću vrlo skoro svršiti. Konačno se pustih dolje.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Gledajući u Nju poželjeh cijeli ući unutra i raditi pizdarije. Uhvatio sam ju rukama za bedra i čvrsto držao, dok sam joj ljubio noge, prvo jednu pa drugu, pa okolo, pa preko Nje. Stresla se, osjetih kako joj trnci vladaju tijelom, potpuno prepuštena trenutku. Sviđalo mi se. Ustadoh se naglo, unesem joj se u lice i divlje ju poljubim nekoliko puta. Uzvraća, Ponovno se vratih dolje. Ostala je izvan sebe. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Polako sam se sve više približavao središtu njenog vrela ljubeći i slineći svuda oko nje. Vidjeh kako se polako sokovi spuštaju niz ovu prekrasnu padinu vabeći me mirisima. Bože, imam osjećaj da ću popizditi i eksplodirati. Više se nisam mogao suzdržati. Primaknuo sam Joj se skroz i laganim potezima jezikom gore—dolje liznuo ju. Tiho i snažno je uzdahnula, kao da je jedva čekala da to napravim. Liznuh opet, gore – dolje i pogledah prema njoj. Otvorila je usta i zabacila glavu uhvativši me čvrsto za kosu. Volio sam barem malo žestine u ovakvim trenucima.</div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Pričekaj – rekoh i ustadoh se. Čudno me je gledala, a ja sam iz dnevne sobe donio gramofom i uključio ga u struju.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Sjajno, odlična ideja – kaže.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Pustih Claptonovu <i>Have you ever loved a woman</i> neka lagano probija ovaj debeli zrak. Vratih se na nju i poljubih ju nekoliko puta u usta. Mazila me je rukama po leđima. Spustih se dolje i bez i malo milosti napadnem svim raspoloživim sredstvima na Nju. Lizah ju gore – dolje, lijevo – desno, preko usana, unutar nje, poljubih ju punim usnama, trljah lice o nju, sve što mi je moglo pasti na ovu perverznu pamet učinih. Nije krila oduševljenje. Uvijala se sve više, do te mjere da sam ju morao rukama zadržati. Prošao sam joj gustom bradom preko samog otvora, na što je glasno uzdahnula i zatražila još. Prođoh opet. I još jednom. Uzdiše glasno. Sad se trljah bradom o Nju, dok su mi se sokovi lagano natapali po licu. Claptonova režanja blues gitare pridonosila su ovoj prekrasnoj atmosferi. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Ustadoh se u potpuno mokrog lica poljubih ju. Nije se bunila, štoviše, ljubila me je kao da sutra cijeli svijet nestaje, kao da nam je svaki trenutak dragocijen i posljednji. Okrenuh se na leđa, a ona se privije uz mene ljubeći me po licu i prolazeći mi prstima kroz kosu. Odahnuh, sklopih oči i prepustih se milosti i nemilosti prekrasne djevojke. Svirala je Double trouble. Tijelo mi je obuzimala čudna sila, nekakav isprekidani osjećaj zadovoljstva koji ne osjetih neko vrijeme. Trljala je svoje golo tijelo o moje i ljubila me pohotno. Prekrasno, potpuno se opustih. Dah mi postade usporen prepun vlage što je kolala u zraku iznad nas. Disao sam nepravilno, nekako u skladu s njenim trljanjem. Rukama sam joj obgrlio leđa i lagano masirao išavši rukama gore – golje. Hmm, meka i čista, prekrasna je bila. Maknula je kosu na stranu spustivši se na moja prsa i ljubeći ih tu i tamo zagrizla. Ženo božja, što to radiš – pomislih – ja sam gotov. Osjetih kako mi se tvrdi kurac trljao o njen stomak dopustivši jednoj kapljici da izađe na vidjelo. Neumorljiva bijaše, potpuno luda i nestašna. Ljubila me sve više i kako se puštala dolje grebala noktima po prsima. Ostale su crte. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Lagano je podigla glavu i prstima nježno prolazila kroz sitne dlačice na stomaku i prsima. Zavalih se u jastuk i osjećah blaženo. Spustila je glavu dolje i gledala Ga, kružila oko njega i u jednom trenutku uhvatila u ruke. Čvrsto ga je stisnula i osjetih kako mi se srce spustilo dolje kucajući u njenim rukama. Gore – dolje, polako je išla rukom. Meškoljio sam se i lagano vrzmao nogama što joj je izmamilo prekrasan osmijeh na lice. U tom trenutku spustila se dolje i nježno ga poljubila. Spoj vlažnih usana i mog Gospodina gotovo me izbacilo iz kreveta od količine zadovoljstva koja me toga trena opila. Ljubila ga je, sa jedne strane, pa druge, pa gore...i malo pomalo stavila u usta. Bože dragi, osjećao sam se prejebeno dok je sve više nestajao u njenim ustima. Fino je znala posao, ne bih mogao prigovoriti niti riječi. Dok je spuštala glavu skroz se naguzila tako da sam mogao vidjeti bijelo dupe kako se zaoblilo poput srca. Poželjeh joj istog trena doći po zadi i snažno nabijati. Uhvatih joj kosu i u ritmu njenog pomicanja prelazih prstima preko glave. Kako dobar osjećaj. Nastavila je sisajući ga bez i trenutka odmora. Bijah vrlo blizu. Podigao sam joj glavu i povukao ju snažno prema sebi poljubivši ju. Clapton je i dalje svirao. Sjela je na moj stomak i lagano se primicala Njemu. Pokušao sam Ga uzeti u ruku i naciljati, ali mi nije dozvolila.Lagano je vrtjela stražnjicom i „tražila“ ga. Našavši Ga trljala je svoju mokru picu o Njega. Trljala se o njega neko vrijeme mičući dupe u svim smjerovima. Uhvatih ju nježno za struk i podignem na što Ga je uhvatila i naciljala. Lagano ju spustih na Njega i polako prodirem u Nju. Vidjeh joj na licu zadovoljstvo, baš kao i na mom. Lagano je klizila gore – golje pridržavajući se rukama o moja prsa. Ubrzamo. Oboje smo teško disali i glasno uzdisali. Fino sam ju nasadio. Kako se ne bi umorila prebrzo rekoh joj sa čučne na Njega i prepusti se. Nakon što je skupila noge i malo se podignula stadoh ju udarati kao spojen na stroj. Jedva se suzdržavala glasno uzdisati. Gledao sam joj u lice, a ona je sklopila oči i prepustila se mom štemanju. Bome sam ju stvarno dobro nasadio. Lupao sam i udaranje čvrstih nogu o njeno dupe davalo je glasan zvuk. Uhvatih ju za noge kako bi bar donekle bila stabilnija. Naslonila je ruke na mojei pogledala me. Udarao sam, štemao, držao ju i gledao. Potpuno mokri. Zario sam ga nekoliko puta do samog kraja, na što je glasno uzdahnula. Usporih i raširih joj noge. Još neko vrijeme sjedla je na meni i trljala se.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ovo je baš dobro – prizna mi.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- O da, osjećam se odlično – rekoh.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- I ja. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Sišla je s mene i legla pokraj naslonivši se na moja prsa. Poljubili smo se nekoliko puta, a onda je rukom zabacila svoju prekrasnu kosu i nastavila me gledati. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Čekaj – rekoh. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Ustao sam se i donio laprop. Smijala se.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Pa ti ćeš donijeti svu tehniku. Nadam se da ovo ne koristiš za snimanje.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ne, imam nekoliko glazbenih.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Glazbenih? Može, sviđa mi se.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Pustih Lennya i <i>I belong to you.</i> <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>-Odgovara, svakako – nasmiješi se, potpuno naga i prekrasna.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Znaš, lijepo ti stoji ovo što trenutno nosiš na sebi – nabacih kompliment.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- A da? Ajde, hvala..ni tvoje odijelo nije loše.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Vratih se na krevet i legnem na nju. Obgrli me oko vrata i nježno poljubi. Ljubili smo se neko vrijeme, a onda sam opet ušao u Nju. Nisam se mogao suzdržati od žestokog nabijanja ne obazirući se da li joj je prebrzo. Nie ništa rekla, samo je glasno uzdisala i čvrsto me držala objema rukama za vrat. Obgrlih joj leđa rukama i stadoh nabijati i nabijati. Glasno mi je uzdisala na uho, što me još više napalilo. Nisam stajao, samo sam nabijao i udarao, a ona me noktima uhvatila za guzu pritiskajući ju u nemirnom ritmu kojim sam štemao. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Pogledah ju u oči i poljubim u usta. Svirao je Erik Satie. Nastavismo se stravstveno jebati dok je cijela plahta na krevetu bila mokra od naših znojnih tijela. Podignuh se i okrenuh joj lijevu nogu preko ramena spojivši ju s desnom. Bila je bočno okrenuta, a ja sam stao udarati i dalje. Teško je uzdisala. Osjetih kako joj se tijelo izvitoperilo pod mojim ulaženjem. Udarao sam još dugo, možda i predugo, a u jednom trenutku samo je glasno uzdahnula i naslonila ruku na moj stomak. Nisam stao. Osjetih kako je svršila i bilo mi je drago. Okrenuh ju i naredih za doggy style. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Prodirao sam lagano u nju držeći ju za čvrstu stražnjicu. Tiho je uzdisala. Malo pomalo sve jače sam nabijao prolazeći joj rukama preko potpuno mokrih leđa. Uhvatih ju za ramena i nastavih udarati svom snagom. Spustila je glavu i mrmljala. Kosa joj je potpuno bila mokra. Nastavih udarati sve brže i brže. Zadignula je glavu, a ja sam ju uhvatio za vrat i približio k sebi. Stavih joj prst u usta na što ga je gotovo odgrizla. Uhvatih ju drugom rukom za kosu i lagano držah, kao na uzdi. Nabijajući ju odostraga, s jednom rukom na vratu a drugom u kosi osjećao sam se kao da vladam njenim nježnim i lijepim tijelom. Pretpostavljam da je i ona to osjećala. Približih ju sebi još bliže i nastavih lupati pokušavajući ju poljubiti. Slinio sam joj po uhu i obrazu, ali nisam mogao dohvatiti usta. Prebrzo sam lupao, osjećao sam kako mi se tijelo grči i sva krv mi se slijeva dolje. To je to, gotov sam uskoro. Naslonih glavu na njenu uhvatih ju rukama za grudi. Osjetio sam kako mi blažena tekučina prolazi kroz kurac i pod ogromnom erupcijom eruptira izravno u Nju. Nabio sam do kraja s glasnim uzdahom. Curilo je iz mene. Čvrsto sam ju uhvatio rukama i privukao uza se, imao sam osjećaj da ću ju polomiti. Stresao sam se cijeli i sav mokar naslonio na njeno tijelo. Ovo je bilo intenzivno.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>Legla je na stomak, a time i ja na nju. Još neko vrijeme sam bio u njoj. Nježno sam joj dahtao na uho što je izmamilo prekrasan osmijeh na umornom licu. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Ovo je bilo jebeno – kroz jastuk mi kaže.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Definitivno – zadnjim atomom snage odgovorim.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Moram na wc.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Čekaj, samo sekundu – teškom voljom maknuo sam se iz finog i toplog mjesta. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>Otrčala je u wc i ostala neko vrijeme tamo. Ja sam na leđima ostao ležati na krevetu potpuno mokar i premoren. Vratila se i nježno prstima prešla preko mog stomaka. Naslonila se na mene i pokrila nas oboje.<span> </span><o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Znaš, već dugo vremena ne iskusih ovako nešto –rekoh joj.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Potpisujem u cijelosti tvoju izjavu.<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Mogu li ti nešto reći, ali da me ne shvatiš krivo?<o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Naravno – podigne svoju plavu glavicu i pogleda me nebesko plavim očima od kojih mi je zastao dah. Da li da budem iskren ili da povučem sve što sam mislio reći? Nakon ovoga više neće biti povratka, barem na stare stvari. Odlučih se, pa što bude. <o:p></o:p></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span>- Iva, mislim da mi se sviđaš, ali još nisam siguran. <o:p></o:p></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-12197065907263036832011-10-08T17:20:00.000+02:002011-10-08T17:20:20.548+02:00Dissolve<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE2wR0BSDwLyJ4dZzLC7T_s8AdQij0WyWAIeR1v-aImzF_EVsfdzvGekiOVsHgYRZ61_Znuh_WIdf0JEbBC8myO-uMldf9_y5Es8mQWevMUrYxRCqAGzZfHsm8dD6Jmz5ZT4OI9QiPYneB/s1600/4404785947_c587f6e5e1_z_large.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjE2wR0BSDwLyJ4dZzLC7T_s8AdQij0WyWAIeR1v-aImzF_EVsfdzvGekiOVsHgYRZ61_Znuh_WIdf0JEbBC8myO-uMldf9_y5Es8mQWevMUrYxRCqAGzZfHsm8dD6Jmz5ZT4OI9QiPYneB/s320/4404785947_c587f6e5e1_z_large.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> - Halo? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marko, jesi li to ti? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Jesam, još uvijek.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zašto mi odbijaš pozive, gdje si, što se događa?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U stanu, tko je to? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kako tko je, pa Mislav, nema te već par dana na poslu, zabrinuli smo se!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro sam Mislave...zapravo, nisam, uhvatio sam neku prehladu i sad skapavam na krevetu.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marko, opet piješ, zar ne?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Pokušao sam iz prepune glave izvući bilo kakav izgovor, ali bezuspješno.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></span><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, znaš da ne pijem više.</span></div><div class="MsoNormal" style="margin-left: 35.25pt;"><span lang="HR"> - Marko, jučer sam bio ispred tvog stana i kucao, ali nitko mi nije otvarao.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Spavao sam – iako se ne sjećam gdje sam jučer bio.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Danas dolazim kod tebe, bolje ti je da govovoriš istinu! </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro Mislave, vidimo se – poklopim.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Osvrnuvši se oko sebe shvatio sam da ležim na prljavom i ljepljivom podu pokraj razbijene boce vina. Staklo i nekoliko praznih boca oko mene, zgužvan pokrivač na kojem sam očito spavao i jastuk natopljen vinom. Na podu su se nalazile i lazanje, tko zna otkuda. Zaklopio sam oči i osjetio kako mi je glava preteška. Jedva nekako ustao sam se i krenuo u kupaonicu hodajući bos po komadićima stakla. Odraz u ogledalu već nekoliko dana davao je istu siluetu – naborano lice, ogromni plavo-zeleni podočnjaci, neuredna kosa i užasan zadah. Ne sjećam se kad sam se zadnji puta okupao.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ušao sam u tuš kabinu i pod pritiskom vruće vode skidao sloj po sloj naborane kože. Cijelim tijelom prolazili su me trnci, kao da sam na odvikavanju od akohola i sličnih poroka. Sklupčao sam se poput djeteta u majčinom stomaku ispod vrućeg mlaza i ostao sjediti neko vrijeme natapajući rane.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR">Postoji li mjesto gdje se mogu osloniti samo na sebe, bez da me itko zove, traži, dosađuje? Ma ni da me itko voli, ljubav je danas preskupa. Previše suza je proliveno nizašto, a toliko je boli i bijesa oko mene. Krv koja nije crvena, izgubljena tijela, puna žudnje i osjećaja koji su zalutali u jednosmjernu ulicu. Više ništa nije normalno. U glavi ne mogu uhvatiti sliku normalne djevojke da me podsjeti na Nju. Ne želim to. Ne želim biti u takvom okruženju, toj forsiranoj patnji, ali, kamo god krenem kao da sam magnet za bezglava slomljena srca. Niti se trudim upoznati neku novu. Čak i kad me u prolazu dotakne netko poput nje maknem se ustranu, bez obzira koliko u meni vrišti požuda za Njom.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Neki dan mi je bilo preloše. Sjedio sam u potpuno praznom stanu koji je bio pun sjećanja na minulo vrijeme /<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Now playing John Frusciante – Time tonight</i>/. Kroz prljavo staklo gledao sam kako se nespretna plavokosa djevojka <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>s kišobranom bori protiv vjetra. Nikada nisam volio kišobrane, pogotovo u zadnje vrijeme kada je kiša pljuštala. Izašao bih na ulicu i samo stajao, u nadi da će isprati ove metastaze u mom tijelu. Znam, ne vide se, ali su tu. Itekako. Ta djevojka, dok sam ju gledao potpuno bespomoćnu, okrenula se u mom smjeru.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Tada sam prestao disati. Šok i količina krvi koja se slila u moj zbrkani um gotovo su me poslali k svetom Petru. Trajalo je milisekundu. Ta djevojka je bila ista, ista Lucija! To lice, te oči, mali nos, to, to se ne zaboravlja. Nikada! Ali, ne razumijem, Lucija nije plava, čisto sumnjam da bi svoju prekrasnu crnu kosu uprljala plavom bojom. U trenutku sam zgrabio kaput i otrčao dolje niz stepenice. Kiša je padala, baš kao i jučer. I prekjučer. I cijeli prošli tjedan. Pogledom sam ju tražio dok sam rukama gurao ljude oko sebe. Svi su bili u žurbi, izgubljeni u vremenu i prostoru.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Nisam znao na koju bih stranu krenuo. Sve je bilo protiv mene, ali ovaj puta kao da sam dobio novu priliku, s novom Lucijom. Znam da zvuči perverzno i bolesno, ali nemam snage za još jedno kajanje tipa što bi bilo kad bi bilo. U smrdljivoj gužvi svojim slijepim očima tražio sam ju. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ni traga ni glasa, samo prljave ulice lakirane prozirnom čistoćom. Tek tu i tamo koje pseto i previše ljudoždera s grbama na licu. A ja sam se osjećao tako utopljen u njih, kao da sam dio truleži. Gledao sam na sve strane, okretao se, gurao i laktao, otvarao usta i izdahnuo, ali nju nisam ugledao. Gdje si nestala – pomislim. Svaki kap sumorne kiše produbljavao je pore na mom licu i sklapao umorne kapke. Ispunjen novim razočarenjem pognute glave krenuo sam prema stanu s još jednom izgubljenom prilikom, obrisanim slovom na vlažnom papiru. I onda sam ju ugledao.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR">Stajala je ispred bankomata i promatrala ljude oko sebe. Lijepa plava kosa savršeno joj je padala niz prekrasno lice, baš kao i Lucijino. Promatrao sam ju neko vrijeme ne obazirući se za prolaznike pa ni za pogled koji mi je uputila, ostao sam skamenjen. Lagano je izvukla karticu iz ogromne smeđe torbe i ubrzo se maknula od bankomata. Otvorenih ustiju promatrao sam ljepotu koja je krenula prema meni, zaobišla me i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zaputila se prema trgu. Tako je sličila na nju. Kosa je bila nevjerovatno ista, malo iza ramena, raspuštena, ali plava. Ma kako plava – pomislih - ne, to nije ona - rekoh si, ali sam ipak, poput uhode, krenuo za njom.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR"> </span><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Nakon nekoliko desetaka metara uhvatio sam korak s njom. Oprezno sam ju odmjeravao od glave do pete pokušavši u sebi pobiti činjenicu da bi to mogla biti ona. Ne – rekoh – nema šanse! – ali opet, tako su bile iste. Taj ubrzani hod, držanje, glava prema naprijed, torba, stil odijevanja, potpuno identično! Haluciniram, gubim se, više nisam normalan – proleti mi u glavi – ovo nisam ja, ne bih trebao to raditi. Djevojka je i dalje užurbano hodala, a ja sam se trudio vidjeti joj lice. Sve se, osim boje kose, podudaralo s njom. Prošla je trgom svojim užurbanim hodom i skrenula u županijsku. Pratio sam ju sa zadrškom dok je vjetar nosio moj raskopčan kaput, a kiša bezbrižno natapala gustu crnu kosu.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Čak i nakon šest mjeseci otkako sam prestao živjeti sjećanje na prošle i sretnije dane javljalo bi mi se u najgorim trenucima. Kad bih najmanje očekivao uhvatilo bi me za glavu svojim grubim i hrapavim rukama i bacalo na sve strane unutar sivih zidova moga stana. Usamljene večeri uz prazne vinske boce prelazile su u dane, a dani su nestajali u svakom pokušaju hvatanja zadnje slamke spasa i povratka u stvarnost, bez obzira koliko mi se ona nije svidjela. Kako nisam imao izbora jedva sam našao način da prezimim u ovoj ljušturi što se polako počela raspadati. U tako kratkom vremenu srozao sam se u potpunosti, više nisam bio ni preslika nekdašnjeg prekrasnog i naočitog mladića. A zašto? Nikako nisam mogao razumjeti kako su svi osim mene prihvatili njezin odlazak i pomirili se s činjenicom da je više nema, samo sam ja ostao zatrpan do vrata u jamu prepunu tužnih i neuzvraćenih pogleda što nestaju u magli. Muka i bol, tuga i strah, previše istrošena i izlizana ploča s obje strane zavijala je zvuke trule i pohabane unutrašnjosti. Tu i tamo bih se osjećao odmorno kad bi alkohol učinio svoje, ali to je trajalo tako kratko. Kamo god bih okrenuo glavu iste slike javljale bi mi se i ništa nisam mogao učiniti. Pa ni nakon što sam pobacao sve fotografije, sva fizička sjećanja na nas, ostajalo bi u meni i vraćalo se poput suicidnog bumeranga, opet i opet, svakoga dana i noći, bez da pokuca na vrata i pita da li je slobodno.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Slijedio sam nepoznatu djevojku po kišom natopljenoj županijskoj ulici do hotela Waldinger, gdje je ušla u kavanu. Nagnuo sam se na prozor i pogledom ju tražio po unutrašnjosti kavane, kad me netko zaskočio.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti imaš običaj slijediti ljude? – plavokosa djevojka stvorila se glavom i bradom ispred mene.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pa, ne, nisam ja... – pokušao sam se izvući, ali mi nije uspjevalo.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nisi što? – odlučna je bila.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ne radim ovo nikada, vjeruj mi!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Neko vrijeme gledala je u moje iskrene oči iz kojih kao da je klizio očaj.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marko, zar ne?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Molim? Otkud ti znaš moje ime? – iznenađeno ću.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti si jedan od direktora Eko-gradnje? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pa, da, ali...</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hajde upadaj unutra, pokisnut ćeš cijeli – ljubazno me pozove.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Polako i u čuđenju ulazio sam u kavanu prolazeći prstima kroz natopljenu kosu. Pokušao sam se sjetiti tko je ona i kako me poznaje, ali s obzirom da mi se glavom cijelo vrijeme motala Lucija nisam imao previše uspjeha. Nemir i nervoza rasli su sve više. Tko je ona, kako me zna i zašto toliko liči na Luciju? Sjeli smo za slobodan stol i naručili piće. Promatrao sam ju neko vrijeme i kad me pogledala spustio pogled dolje.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Neka ti ne bude neugodno, doživjela sam slične stvari, iako su sve redom bili manijaci. Nadam se da nisi jedan od njih.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, ti, kako se već zoveš...</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Iva – predstavi se.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- ...Iva. A otkud se mi poznajemo, Iva? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ti se stvarno ne sjećaš? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Iskreno, nemam blage veze.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pokušat ću ti osvježit pamćenje. Prije tri mjeseca stupili smo u kontakt u vezi nabave tegljača, ako se sjećaš. </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Tegljači, tegljači...čekaj malo, ti radiš za TBG? – polako mi je nadolazilo.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Bingo! – osmijehnula se.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Bože moj, pa da, Iva, s tobom sam sklopio ugovor o tegljačima! Joj Iva, ispričavam se, stvarno mi je neugodno!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U redu je, ljudi smo! – opet se osmijehnula.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znaš, slučajno sam te ugledao i podsjetila si me na nekoga, ali nisam bio siguran da li je to ta osoba.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Aha, pretpostavljam da ja nisam ta osoba na koju si mislio? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, te osobe više nema – tiho sam izgovorio.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A, joj, oprosti, nisam znala.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- U redu je, sve pet – kiselo se nasmiješim – ti imaš nekog posla ovdje ili?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Došla sam se odmorit od posla, danas je bila ogromna gužva, jedan od onih dana bez kraja!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, znam kako je to. Hoćeš onda ostati sama? – osjećao sam se kao dosadni priljepak.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne, nikako, ne treba mi samoća, ali treba mi mir od posla, samo ti sjedni.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Nevjerovatno ljubazno se ponašala i sve više me podsjećala na Luciju.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Smijem biti iskrena?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Naravno.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne izgledaš baš normalno, jesi sigurno u redu?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Što da joj odgovorim na ovo?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">- Ma jesam, neke sitnice na poslu zbog kojih baš i nemam normalan san, ali uskoro će i to biti gotovo, nadam se.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nadam se da nije do nas..</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ma ne, s vama je sve u redu, ponude su na stolu, moram ih samo poslat. Ti već dugo radiš za TBG?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dvije godine, moram ti priznati da mi nije loše. A ti?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pa, Mislav i ja smo osnovali firmu, tako da...</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ma da? Super, nisam znala. </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Neko vrijeme smo oboje šutjeli, a meni vrag nije dao mira.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Iva?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Reci Marko? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da li bi se ljutila kad bih te pozvao van, na večeru? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pa, pretpostavljam da ne bih – kao da je očekivala – ovisi gdje?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kod mene? – odvažio sam se.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kod tebe? Misliš, kod tebe u stan?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da, znam da ti ovo zvuči pomalo direktno, ali nemam nikakve loše namjere. </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znaš, možda i bih, ali ne znam koliko dobro kuhaš.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mislim da još uvijek nisi probala ovako dobru kuhinju kao što je moja! - otvarao sam si put prema njoj.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zanimljivo, a što si mislio kuhati?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Neka to za sada bude iznenađenje.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hm, zvuči primamljivo. Mislim da ću pristat, ali imam jedan uvjet!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Reci?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Da poslije večere idemo u moj stan.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Pomalo sam bio iznenađen njenom ponudom, ali što se loše moglo dogoditi?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što ćemo ondje?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Neka to za sada bude iznenađenje – nasmiješi se zamamno.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ako je to uvjet, pristajem!</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR">Sjedili smo neko vrijeme i ugodno pričali o nebitnim stvarima. Cijelo vrijeme zamišljao sam kako pričam s Lucijom, kako ju opet gledam, osjetim i udišem zrak koji izdiše. Nakon što smo izašli iz kafane i oprostili se požurio sam prema stanu kako bih ga izračio i pospremao nagomilan nered.</span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR"> </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sipajući preljev preko zadnjeg sloja završio sam sa pripravljanjem lazanja i spremio ih u pećnicu, kad je zazvonilo zvono. S pregačom oko struka užurbano sam krenuo prema vratima i otvorio ih, a Iva me čekala naslonjena na štok.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Evo i tebe, baš na vrijeme!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dogovor je dogovor! – nasmije se i uđe.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR">Skinula je kaput i ostala u tankoj crnoj haljini do koljena, poprilično hrabro za ovo doba godine.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"> </span><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Opa, moram ti priznati da prekrasno izgledaš – nabacih iskren kompliment.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hvala, ni tebi ne stoji loše ta pregača, vidjet ćemo ima li smisla.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Baš sam stavio laz...ovaj, stavio sam u peć.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što to?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Vidjet ćeš, ne budi nestrpljiva. Nego, hoćemo mi u dnevnu? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Može. Ti zbilja imaš ogroman stan, kako to da živiš sam u njemu?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Odgovara mi samoća u zadnje vrijeme – lagao sam – a imam i previše posla.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Fino je uređen, sviđaju mi se slike na zidu – i pokaže na onu koju je Lucija donijela.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Aha...može vino, ili ćeš prije toga nešto kratko?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hm, daj vino, kakvo god samo nek je crno.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Imaš u vitrini nekoliko butelja crnog vina, slobodno odaberi.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Dok sam ju promatrao iz kuhinje ustala se i lagano krenula prema vitrini s vinima. Uzak struk, čvrste noge i tanke ruke, imala je prekrasno tijelo. Na trenutak sam ostavio sve iza sebe i gledao u budućnost, u mislima mi je bio krevet na kojem se oboje prevrćemo. Uzeo sam čaše i sjeo pokraj nje.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marko, ti imaš jebeno dobar stan i prejebeno je uređen!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hvala, što drugo da ti kažem.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kad sam te danas vidjela nisam baš pomišljala da će ti stan ovako izgledati.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zar sam toliko loše izgledao?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Očajno loše i ne vjerujem ti da je samo posao u pitanju, ali trenutno me to ne zanima, vidim da si dobre volje.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kad si u ugodnom društvu sve je drugačije – izgovorim i sipam vino.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Uzet ću sebi zasluge.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- I trebala bi.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Gledali smo se neko vrijeme razotkrivajući se očima. Nešto se događalo, kemija, povezanost među nama nastala u trenutku kad me je pozvala u kafanu sad je bila još jača. Gotovo sam ostavio čašu na stolu i krenuo prema njoj.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marko, koliko još do završetka jela?</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobrih sat vremena, zašto? – jedva joj odgovorim.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dolazi ovamo! – prigrli me rukama oko vrata i povuče prema sebi.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Raširila je noge i uhvatila me rukama oko leđa. Naslonio sam se na njeno tijelo i osjetio kako joj bilo ubrzava, baš kao i meni. Gledali smo se ravno u oči i nesvjesno spojili usnama. U tom trenutku tijelo mi je protrnulo, nakon mnogo vremena osjećaj spojenosti s drugom osobom tresao mi je tijelo i tako sam se dobro osjećao. Jedan poljubac pa još jedan, još par i više nisam mogao prestati. Ljubili smo se sve brže i brže skidajući odjeću sa sebe. Pogledavši njen savršen struk uhvatio sam ju rukama o leđa i podignuo prema sebi. Ljubio sam ju po stomaku sisajući joj kožu i išao prema vratu. Zarila mi je nokte u leđa i ispuštala tihe uzdahe zadovoljstva. Ljubio sam ju po ustima, nosu, jagodicama, cijelu sam ju izljubio.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Lucija... – izgovorim.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Molim – makne ruke s mene i ozbiljno me pogleda.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kako si me upravo nazvao? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kako misliš, nisam ništa rekao.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marko, nazvao si me Lucijom, svojom bivšom ženom! – oči su joj se žarile od ljutnje.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Otkud ti ona sad i otkad ti znaš za nju? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A tko ne zna za vas dvoje? – ljutito će – makni se s mene, mogla sam si i misliti!</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Čekaj, pa što sad nije u redu? </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nije u redu što si me zvao u svoj stan i nazvao me imenom svoje bivše žene! </span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR"> - Iva...</span></div><div class="MsoNormal" style="text-indent: 35.4pt;"><span lang="HR"> - Marko, ne znam što ti je u glavi, ali očito još nisi rasčistio sa bivšom.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Jesam, pa to je bilo prije šest mjeseci! Ej, što sad radiš, čemu ovo? – ustala se s kreveta i podignula haljinu.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marko, sladak si, pametan i zgodan, ali meni ne treba netko tko je izgubljen i ne zna što hoće. Oprosti, ali ne mogu ostat na večeri. Nekom drugom prilikom kad budeš bio svoj i znao što želiš.</span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Iva čekaj, nije tako kako misliš, slučajno mi je izletjelo, glupa navika! – pokušao sam ju zadržati iako sam znao da nemam previše šanse. </span></div><div class="MsoNormal"><span lang="HR"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Znaš, ja dobro znam kako tvoja bivša žena izgleda i, Marko, nije u redu praviti me budalom. Do viđenja! – zalupila je.</span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span lang="HR">Otvorenih usta gledao sam kako su mi se zbog Lucije zatvorila još jedna vrata, još jedna prilika da se vratim u ovaj svijet. Okrenuo sam se prema kuhinji, uzeo bocu sa stola i lagano nageo strovalivši momački u sebe. Gorak vinski okus koji gotovo nisam više osjetio klizio je niz moje grlo šireći se ispucalim venama u cijelo tijelo. Ne opet, ne još jedna – ljutito je izašlo iz mene. Izvadio sam sirove lazanje iz pećnice i bacio ih na pod. Sadržaj poude razletjeo se po podu kuhinje, a ja sam nageo još jedan gutljaj. </span></div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-32368765136796095902011-09-08T11:19:00.000+02:002011-09-08T11:19:27.010+02:00Dvije, tri o pisanju i ostalim nebitnim stvarima...<b></b> <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-F7IlpjW6YwXxW6X-3k70Rgb3hyphenhyphen7JPeafFcP6Nij0PY9om_19XsKgvRlKZ2g0WSPL8tYXGAkdbbtLqzOCcACUj74JvYIT4UpkAK7L6Z84LQQTTVT1f6d9PasQQ7EjS6mNXpwirxxMnsCz/s1600/DSC07523+%255B1024x768%255D.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-F7IlpjW6YwXxW6X-3k70Rgb3hyphenhyphen7JPeafFcP6Nij0PY9om_19XsKgvRlKZ2g0WSPL8tYXGAkdbbtLqzOCcACUj74JvYIT4UpkAK7L6Z84LQQTTVT1f6d9PasQQ7EjS6mNXpwirxxMnsCz/s400/DSC07523+%255B1024x768%255D.JPG" width="400" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Danas sam po prvi puta nakon mora odvozio dužu rutu otišavši u Đakovo i nazad, nekih 40 – ak kilometara. Začudo, ništa me ne boli. Promijenio sam unutrašnje gume na ajkuli, ostavio bisage i skinuo neke dijelove mašinice, sad je doslovno „letjela“ cestom. Eh, kad bi mogao tako i na sebi, pomislio sam.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Dani mi nekako prebrzo prolaze, a nisam stigao zaršiti ni prvi dio putopisa kako sam planirao. Moram vam priznati, sve sam počeo pisati ponovno, jer mi se ova struktura i forma pisanja nikako nije svidjela. Problem je u meni što, kad krenem pisati bilo kakav duži tekst, natrpam se knjigama, pa sam u ovom slučaju pročitao Šalkovićev Nulti meridijan (po drugi puta), Darwinov Putopis jednog prirodoslovca i upravo čitam Džunglu Davora Rostuhara. Čitajući njihove putopise došlo mi je da se pokrijem ušima i ovo malo kose. Ima li smisla raditi nešto što nikada nisam radio, a znam da se ne može mjeriti s ovakvim djelima? Onda sam se smirio, napravio kavu i pustio Rundeka. Pomaže.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Ipak, iskusniji su od mene, ali ni njima to iskustvo nije palo s neba. Istini za volju, meni ništa što posjedujem nije palo s neba, tako da sam navikao boriti se za sve što imam. Tada sam, baš kao i na putu kada bih zapao u krizu, pogledao sliku biste dr. Franje Tuđmana i nastavio dalje. Ozbiljno sam razmišljao kako bih trebao staviti prava na tu sliku, nadam se da ju ne koristite previše.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Bilo je popodne, neka tri sata i uzeo sam laptop u ruke kako bih pročitao što sam tijekom noći napisao. Pisao sam cijelu noć, sve do 7 ujutro kada više nisam imao snage i poput balvana strovalio se na krevet. Nekoliko dokumenata, dobrim dijelom nezavršeni stajali su otvoreni i čekali moje tanke prste da se obračunaju s njima. Srknuo sam gutljaj kave, prebacio na nešto divlje (Lust for life, mislim) i nastavio s pisanjem.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Sve što sam tada napisao završilo je u smeću.</b></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Što se tiče pisanja imam još jedan problem, ne mogu pisati po danu. Iritirajuća navika koju njegujem od početaka pisanja sve više je dolazila do izražaja. Možda to čak i ne bude loš tekst, ali osjećao bih u sebi kako to nije to i onda bih ludio i ljutio se sam na sebe. Pokušao sam i na silu, ali tada bi bilo još gore. Rečenice koje bih napisao bile su toliko nepovezene da ni u najluđem snu ne bih shvatio što je pisac time htio reći. Tako sam se pomirio s time da, ako hoću napraviti pravi tekst, moram pokucati na vrata treće smjene. Vrlo često znam budan dočekati oca koji se tek probudi i ide na posao. Uvijek bi mi gunđao, a ja rijetko registrirao što bi on rekao. Kad bi došao doma o tome ne bismo pričali, kao da se nije dogodilo, iako sam znao da razmišlja o tome. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Čitao sam tekst pete dionice između Rijeke i Pomera kad sam došao na ideju da od svega napravim priču. Bože moj, to mi nije trebalo. Ideja je super, ali kad bi ju i pokušao realizirati, to bi se odužilo na minimalno još mjesec dana pisanja, a obećao sam sam sebi (a i drugima) kako ću putopis završiti što prije, kako bih se na miru mogao posvetiti obvezama oko knjige. </div><div class="MsoNormal">Nakon što sam ovu ideju ostavio za dane kad budem u mirovini pobrisao sam naslove nekoliko tekstova i radio na izgledu putopisa, pa sam došao na pravu ideju kako će on zapravo izgledati. Upravo sada gorim od želje da vam sve napišem, ali neću, držat ću vas u neizvjesnosti. Ne zbog neke satisfakcije, nego zbog iznenađenja. Mislim da bi vam se mogao svidjeti koncept i čemu to kvariti. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Tekst.</b></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Dok sam neki dan čitao tekst putopisa toliko mi je bilo dosadno da sam u isto vrijeme pratio program nove tv. Morao sam nešto poduzeti, ne želim si napraviti fijasko prije izdavanja knjige. Pročitao sam prve tri dionice nekoliko puta i shvatio da se dobrim dijelom sastoje od „<i style="mso-bidi-font-style: normal;">danas sam se ustao u toliko, radio to, to i to, bilo je vruće, teško mi je, imam malo vode i pojeo sam svu hranu“. </i>Lagano sam pizdio, pa ne mogu to predstaviti kao putopis. U vražju mater, pomislih, moram nešto pod hitno napraviti. Tada sam otvorio neka poglavlja koja sam izbacio iz knjige i pročitao ih nekoliko puta. I kao da sam htio, „ubacio“ sam se u ulogu Marijana, glavnog lika knjige i napisao nekoliko „kosih“ redova, tek toliko da putopis bude zanimljiviji. Ili da se nazove putopisom. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Nakon što sam pregledao nekolicinu od 1000 slika uslikanih tijekom putovanja riječi su navirale same od sebe. Za takve dane živim – noć, debelo iza ponoći, hektolitri kave uz jeftine napolitanke, lagana glazba, laptop i ja, izgubljeni klinac koji svakodnevno i iznova piše i piše, ostavlja svoj otisak na papiru, na masnoj i istrošenoj tipkovnici maštajući o tome kako bi bilo lijepo da i drugi na isti način dožive rečenice kao što ih i ja sam doživljavam. Inspiracija je gadna stvar, s njom nema hoću – neću, ne bira trenutak i ako ju ne njeguješ, s vremenom se izgubi. Na svu sreću, ja nisam imao takvih problema, pa mi zaista malo treba da se opustim i razvežem razigranu maštu prosipajući bisere po praznim listovima papira. Vrlo vjerojatno ste zaključili kako mogu pričati (oni koji su me nažalost upoznali) i srati o svemu i svačemu, zašto onda to ne bi i zapisao?</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Večer. </b></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Sjedio sam sa precima i ispijao kavu, pokazivao ocu Rostuharovu Džunglu i majci pokušavao objasniti kako su misteriozno „nestale“ njene rejbanke pod kotačima nepoznatog kamiona koji mi se nije niti ispričao. Priča nije prošla, moram joj kupiti nove. Sjedili smo neko vrijeme i otac je otišao na spavanje, a majka ostala i nastavila priču. I dalje ju je zanimao put, pa sam joj pričao dogodovštine, čak i o tome kako nisam imao gdje spavati, pa i kad me vozač autobusa istjerao van, kad sam se bojao voziti sablasno tihim jutrom kroz Gorski kotar po povratku kući...Raspričasmo se majka i ja, nakon čega joj je očito bilo dosta priče za ovu večer pa je otišla na spavanje. Ostao sam sam. Iskrao sam se polako u dvorište gdje sam ostavio šator i priredio ga za postavljanje. Sigurno se sada pitate jesam li normalan, ali pokušat ću vam objasniti, nemojte letjeti sa zaključcima. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Večer je bila predivna, vedra i topla, prepuna zvijezda, puhao je lagani povjetarac, idealno za kampiranje. Kroz nekih 10 – ak minuta postavio sam šator u svom dvorištu, tiho da ne bih nekoga probudio, sproveo produžni kabel do njega i ponio sa sobom termosicu kave, 2 litre vode, nešto hrane, laptop i slušalice. Da, kampirao sam u svom vlastitom dvorištu. Zašto? Evo, sad ću vam objasniti.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Mir i tišina, svjež zrak, osjećaj slobode i „divljine“ nikada se neće moći usporediti sa golim zidovima kroz koje prolaze instalacije, svim hi-fi uređajima i internetom. Jednostavno sam morao pobjeći iz svega toga, makar 20 metara. Sva tehnologija i ovisnost o istoj polako mi je išla na živce, zar sam toliko osuđen na nju? Da mi baterija na laptopu valja ne bih koristio ni produžni. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Sjedio sam tako u „divljini“ svog dvorišta i čitao stranice budućeg putopisa. Potpuno sam oslobodio svoje misli koje su ponovno teško disale pod nebitnim teretom nabacanim od strane nebitnih ljudi i prepustio se pretakanju misli u djelo. Napisao sam polovicu drugog dijela putopisa za samo nekoliko sati, bez i jedne riječi cenzure, samo sam pisao i nisam se obazirao na ništa. Ispunjen zadovoljstvom nisam reagirao na umor i teške kapke, forsirao sam se baš kao i u Gorskom kotaru ili na Gornjem jelenju. Išao sam do kraja, zagrizao do kosti u srž sjećanja na povratak prema kući, rute na kojoj mi ništa nije išlo od ruke, a opet sam se snašao i živ i zdrav stigao kući. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Gledam u rečenice, smijem se sam sebi u bradu i ne mogu vjerovati da sam zaista sve to sam prošao. Kad sad malo bolje razmislim, definitivno bi bilo zanimljivije da je još jedna osoba išla sa mnom, ali onda ne bih doživio put na isti način. Ovo iskustvo pokušat ću vam što vjernije prenijeti i pisati iz prvog lica kako biste se osjećali kao da ste u mojoj koži, kao da kroz mene proživljavate svaki događaj koji mi se dogodio i iskreno se nadam da ću uspjeti ;). </div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-49413436054933227962011-08-28T16:07:00.000+02:002011-08-28T16:07:41.032+02:00Dragim prijateljima, članovima grupe, followerima i drugima...Sjedim uz drugu kavu i laptop, nekoliko otvorenih dokumenata i sevdah na drugom, provjeravam tekst za portal i osjećam kako me umor mori. Tek sada sam svjestan koliko kilometara prijeđosmo zajedno - 287 članova grupe, nekoliko desetaka followera na twitteru, čitatelji portala osijek031, bikemyday.com i Glasa Istre, svi moji prijatelji što su mi se svakodnevno javljali, rodbina, stari i stara, buraz, jedna draga osoba, ajkula i ja, mladi zgubidan u potrazi za samim sobom, s još uvijek neizdanom knjigom u ruci čije me pisanje gotovo uništilo u dugim i usamljenim noćima kada sam znao pričati sam sa sobom, staviti se u žensku perspektivu kako bi što bolje "izradio" lik Lucije, prisjetio se teških i ludih dana kako bih Marku, drugom liku, dao pravu crtu suicidnosti i, u konačnici, nastavio dalje kroz lik Marijana, glavnog lika svijeta u koji sam se sakrio ispred tuđih pogleda, zadiranja u intimu i pobjegao kako bih radio nešto što najbolje znam, nešto što volim i što me ispunjava - pisao.<br />
<br />
Hvala vam svima na podršci tijekom putovanja, svakom sms-u, pozivu ili 2-3 riječi u inbox i DM. Možda ne pokazujem, ali mi svakako znači svaka vaša riječ potpore ili sugestije. Kako bih vam se svima odužio kompletan putopis moći ćete naći na internetu, uz slike koje nisam stavljao na Facebook i to potpuno besplatno. Iskustvo koje sam proživio kroz ovih nekoliko tjedana jednostavno nema cijenu i vrlo rado ću podijeliti sa svima vama.<br />
<br />
Čitajmo se ;))<br />
<br />
<br />
Hrvoje Jurić<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRYTl449-KXrZ3uQwnJSR51xCYg49h-6Plr_E2qJlZxn4ZqZVKXLV3ZmQzgqOi4UNIs_3FMvb8OU6kZmFwkBceNi_gh6wzK0MRAvA4nbGf5WNRMWPBXcEQtGnLg3gruCLywBXPsq3Q5oVv/s1600/DSC07953.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRYTl449-KXrZ3uQwnJSR51xCYg49h-6Plr_E2qJlZxn4ZqZVKXLV3ZmQzgqOi4UNIs_3FMvb8OU6kZmFwkBceNi_gh6wzK0MRAvA4nbGf5WNRMWPBXcEQtGnLg3gruCLywBXPsq3Q5oVv/s400/DSC07953.JPG" width="400" /></a></div><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-45060051676437995112011-08-15T19:38:00.000+02:002011-08-15T19:38:38.138+02:00Marijan Ortinski - O upoznavanju žene<!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:TrackMoves/> <w:TrackFormatting/> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:DoNotPromoteQF/> <w:LidThemeOther>HR</w:LidThemeOther> <w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian> <w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> <w:SplitPgBreakAndParaMark/> <w:DontVertAlignCellWithSp/> <w:DontBreakConstrainedForcedTables/> <w:DontVertAlignInTxbx/> <w:Word11KerningPairs/> <w:CachedColBalance/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> <m:mathPr> <m:mathFont m:val="Cambria Math"/> <m:brkBin m:val="before"/> <m:brkBinSub m:val="--"/> <m:smallFrac m:val="off"/> <m:dispDef/> <m:lMargin m:val="0"/> <m:rMargin m:val="0"/> <m:defJc m:val="centerGroup"/> <m:wrapIndent m:val="1440"/> <m:intLim m:val="subSup"/> <m:naryLim m:val="undOvr"/> </m:mathPr></w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267"> <w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/> <w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
</style> <![endif]--> <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyg2_9DDqkdTZe9uEsYLLn_JNJZ9FouIn-ovhTnfr3h4Ih1mAeDDyNjPSuPO3AthiVoXwBeD0Danj4mhyphenhypheniNhUWPt48sTo6A9PoGtUlbqUCn4AKjTPqotUeZMoSdsMgdwhrg86CGQ8wplji/s1600/writers-block+%255B1024x768%255D.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyg2_9DDqkdTZe9uEsYLLn_JNJZ9FouIn-ovhTnfr3h4Ih1mAeDDyNjPSuPO3AthiVoXwBeD0Danj4mhyphenhypheniNhUWPt48sTo6A9PoGtUlbqUCn4AKjTPqotUeZMoSdsMgdwhrg86CGQ8wplji/s320/writers-block+%255B1024x768%255D.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span> </span></div><div class="MsoNormal"><span> </span> Skitajući se od jednog mjesta do drugog nikako nisam mogao naći mir. Doduše, nisam siguran što sam zapravo tražio, ali nešto u meni vuklo me dalje i dalje. Kada bih pomislio da mi je baš ovdje ugodno, stvar bi se okrenula naopačke i nikada nisam bio zadovoljan. Ljudi. Mrzio sam ih. Nikako mi nisu davali mira, sve ih je zanimalo. „Odakle ste? Koliko ostajete? Volite li zapečeno ili srednje pečeno?“ Pustite me na miru! Ne razumijem zašto se toliko trude ugoditi jednom nepoznatom čovjeku koji ih sve može ugušiti na spavanju. Pretpostavljam da je i sam Jeffrey Dahmer, inače sjebanih živaca, poludio od ljubaznosti i nasumce počeo ubijati ljude. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Za čime tragam, kojim tragovima se vodim? Ne znam. Ali u meni gori i vapi za novim, nepoznatim i mom oku nedodirnutim prostranstvim. Za ljudima? Pa i za njima, vjerovatno, ali ne bih mogao reći da je to ljubav, još nikada nisam bio zaljubljen. Možda i jesam, ali ljubav prema psu puno je veća i zahvalnija nego prema ženama, tim nevjernim spodobama. Izgubiti glavu zbog rupe koja će kad tad poprimiti veličinu čarobnjakovog rukava nije mi imalo smisla. Često sam u nevjerici gledao koliko je ljudska destruktivnost uzrokovana ljubavlju zapravo bezvrijedna. Nevjerovatni su mi oni zanesenjaci što su spremni ostaviti cjeli svoj život i poći za njom u nepoznati svijet s povezom preko očiju. Izgubljeni slučajevi. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Nemojte me krivo shvatiti, ja ne mrzim ženki rod, naprotiv. Mislim da nema većeg ljubitelja žena od mene. U prometu, na ulici, u kuhinji ili bolnici, svaki puta kada ugledam nešto što vrijedi pogleda, prepustm se i povežem, makar u mislima. Činim sve kako bih došao u kontakt s njom i ponovno se vidjeli, popričali i na koncu poševili. Uživao sam ulazeći u njih, grleći ih i ljubeći, ali ih nikada nisam mogao gledati u oči. Nikada. Dosta dugo mučio me taj problem, a onda sam upoznao Nju. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Mamina i tatina jedinica, kći razmetnica s magistarskom diplomom u ruci jednoga dana prošla je pokraj mene lagano me okrznuvši. Okrenuh se za njom, a duge vitke noge nabadale su po vrućem i užeglom asfaltu na kojima je čvrsto stajala prćasta guza prkoseći silama gravitacije. Otovorih usta i dok se udaljavala pohotno promatrah stražnjicu. „Bože mili“ – izustio sam. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sjećam se toga dana kao da se dogodio prije nekoliko trenutaka. Nosio sam stare hlače na crtu i bijelu kratku košulju na zelene pruge. Cipele su mi bile gotovo nove, pa sam se osjećao ugodno u njima, pomalo važan. Krenuo sam prema njoj i odlučio ju slijediti. Hodala je brzo, prebrzo za moj ukus. U to vrijeme nisam bio nešto atletske građe, ali sam bio lijep. Njegovao sam izgled zamamnog ljepotana i gotovo uvijek mi je polazilo od ruke. Kurve i neatraktivne ne bih brojao, zadovoljstvo su mi oduvijek davale žene na visokoj nozi, prebogate i snobovski izgubljene u potrazi za bilo kakvom slikom emotivnog lika koji će ih voljeti i ujutro nakon katastrofalne spoznaje da je sve ono bila šminka. Neke od njih su bile i lijepe, neke čak i zanimljive, a neke i teško zamjenjive. Ona mi se činila jednom od njih, odmah na prvi pogled.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Uske hlače na crtu u koje su jedva stale utegnute noge tako su lijepo hodale pustošima ovog grada i tjerale me da Ju pratim. I pratio sam. U jednom trenutku mi je bilo gotovo pozlilo od hodanja, kao da sam obišao cijeli grad za Njom. Tada je stala i ušla u nekakav restoran. Hvala Bogu, više nisam mogao. Približih se i kroz staklo Ju pratih. Sjela je sama. Gledao sam po džepovima i pronašao nekoliko sitniša, danas mi je svjetlost dana uvelike naklonjena. Otvorih vrata i zavalih se za šank okrenut licem prema njoj. U crnom odijelu nedavno donešenim sa čišćenja izgledao sam predivno. Trodnevna brada i zalizana gusta crna kosa odavale su me na kilometar. Magnet. Jesam, to sam i njegovao. Raskopčah košulju i skinuh kravatu. Prema meni prilazila je mlada konobarica nelošeg izgleda, vrlo simpatičnog osmijeha. Imala je također utegnute hlače, ali sakrivene grudi. Zašto – pomislih – zašto skrivati toliku ljepotu kad će muške oči svejedno bježati na njih. Ljubazno me pozdravila i uzela narudžbu. Naručih sebi viski i poslah ju da i nepoznatoj ljepotici odnese što god želi. Djevojka me čudno pogledala i napravila kako sam rekao. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Gledao sam kako mrda stražnjicom dok je odlazila do Nje i prstom pokazala na mene. Ona se okrenula i nešto joj rekla, nakon čega se mlada konobarica vratila do mene. Dok je hodala prema meni mogao sam ocrtati kako joj se grudi njišu svakim korakom. Zašto ih skrivaju – opet pomislim, ali ovaj puta na kratko, previše sam bio nervozan Njenim odgovorom. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Oprostite, gospođica je rekla da ne želi ništa, ali joj se možete pridružiti u doručku. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Krenuh prema njoj sav zatečen gestom zbog koje mi je postajala sve draža. Jedva da sam mogao platiti i svoje. Laganim korakom došao sam do Njenog stola i pogledao joj u oči. Prekrasan par smeđih očiju, poput kestenja odmjeravao je moju karikaturu od pete pa sve do glave. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Slobodno? – upitah.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Naravno, zato sam vas i zvala.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Zanimljivo, ne želite ništa, ali želite moje društvo – rekoh i lagano se zavalih u stolicu.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Nisam sigurna koliko bi me skupo koštala vaša gesta, gospodine...?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Marijan, drago mi je. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Gopodine Marijane. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- A vaše ime je? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Moje ime nije bitno,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pretpostavljam da će se čovjek poput vas pogubiti u tolikom moru imena koja mu se svakodnevno upliću u život. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>S nevjericom sam gledao u ovo prekrasno biće koje me je čitalo poput otvorene knjige. Želja za spajanjem s njom u meni je bivala sve veća i veća, pospješena njenom slikom i prilikom.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Rekao bih da donosite krive procjene kada su drugi u pitanju, barem na prvi pogled.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Mislite? Ja ipak mislim da ste vi opaki igrač, primjetila sam to otkad ste odlučili pratiti me.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Pratio? Krivo, ja ovdje svakoga dana doručkujem, pitajte osoblje.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Kako to da vas onda inače nisam prije uočila?</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne ističem se toliko.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Aha, a danas ste ipak odlučili to učiniti? </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Što? – pravio sam se glup.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Isticati se, u odijelu, raspuštene košulje, izgledate kao neosvojivi don Juan. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Hvala na komplimentu, ali imao sam poslovan sastanak. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Lažete – nasmiješi se.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, ne da mi se više. Sve pada u vodu, do sada, ništa nije istina i zapravo nema razloga da bih vam je i rekao. Zašto ste me zvali kod sebe?</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Bio sam izravan. Pogledala je prema meni s još jednim odmjeravanjem, ovaj puta zureći u moje oči, pokušavši pročitati moj pogled. Uživao sam gledajući ju kako se pati i ostaje poražena. Daj ženo, takve kao ti jedem za doručak. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ne znam. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Vidite, ja znam...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Možemo i na ti – prekine me.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Vidiš – nasmiješih se – privukla me je tvoja figura, a čini mi se da bi me mogla privući i tvoja pamet, naravno, ako je imaš. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Gledala je u mene i razmišljala. Poželio sam joj ući u glavu i vidjeti da li mislimo na isto.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Previše sam pametna da bih pristala na vašu igru.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Dobro, onda...</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ali sam također labilna kada su u pitanju ovakvi muškarci – prekine me još jednom.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Nasmijehnula mi se i potaknula na razvijanje scenarija. Gledao sam i upijao njene oči, usnice, kosu što bi rukom zabacila, tanke i nježne prste. Gledao sam ju kako vadi cigarete iz torbice i instiktivno pripalio.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>- Ovo će biti veoma zanimljivo – skupih oči i lagano izgovorih. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>-</div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-10519754859927789632011-08-08T09:13:00.001+02:002011-08-08T09:18:00.112+02:00Hej, znaš, gledaj, vidiš, zapravo...<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEid2ckgVHcNZZ0U_FzFfJv6OV6u2y1igvqZMp5tAWm27gP9bKSlhv4arAgprd9FK2c8M3qUjWiZCl3bpVAAfPnACpo-TxBoS5cY6cocm5VYkgzkck4NzlVqFyffWR8IR058ggRlSBHdyx1K/s1600/tumblr_ll8z4iNx921qefcrx_large.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEid2ckgVHcNZZ0U_FzFfJv6OV6u2y1igvqZMp5tAWm27gP9bKSlhv4arAgprd9FK2c8M3qUjWiZCl3bpVAAfPnACpo-TxBoS5cY6cocm5VYkgzkck4NzlVqFyffWR8IR058ggRlSBHdyx1K/s320/tumblr_ll8z4iNx921qefcrx_large.jpg" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Hej, moram ti nešto reći, ali stidim se. </div><div class="MsoNormal">Znaš, već dugo razmišljam o tome i bojim se.</div><div class="MsoNormal">Gledaj, nešto mi se događa i strah me je.</div><div class="MsoNormal">Vidiš, tako je povezano s tobom i boli me.</div><div class="MsoNormal">Zapravo, bit ću direktan, stvarno je.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Hej, pogubio sam se u moru riječi i stidim se.</div><div class="MsoNormal">Znaš, odmorio sam srce i bojim se.</div><div class="MsoNormal">Gledaj, zborim ti istinu i strah me je.</div><div class="MsoNormal">Vidiš, u pitanju si ti i boli me.</div><div class="MsoNormal">Zapravo, drago mi je što je tako, jer stvarno je.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Hej, poljubio bih te sada, ali stidim se.</div><div class="MsoNormal">Znaš, dao bih ti priliku, ali bojim se.</div><div class="MsoNormal">Gledaj, volio sam jednom i strah me je.</div><div class="MsoNormal">Vidiš, slomili su mi srce i boli me.</div><div class="MsoNormal">Zapravo, zaljubio sam se u tebe i stvarno je.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7482454159567932797.post-62585437102513458752011-07-26T10:06:00.000+02:002011-07-26T10:06:48.889+02:00Charles Bukowski - Žene<!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:TrackMoves/> <w:TrackFormatting/> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:DoNotPromoteQF/> <w:LidThemeOther>HR</w:LidThemeOther> <w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian> <w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> <w:SplitPgBreakAndParaMark/> <w:DontVertAlignCellWithSp/> <w:DontBreakConstrainedForcedTables/> <w:DontVertAlignInTxbx/> <w:Word11KerningPairs/> <w:CachedColBalance/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> <m:mathPr> <m:mathFont m:val="Cambria Math"/> <m:brkBin m:val="before"/> <m:brkBinSub m:val="--"/> <m:smallFrac m:val="off"/> <m:dispDef/> <m:lMargin m:val="0"/> <m:rMargin m:val="0"/> <m:defJc m:val="centerGroup"/> <m:wrapIndent m:val="1440"/> <m:intLim m:val="subSup"/> <m:naryLim m:val="undOvr"/> </m:mathPr></w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267"> <w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/> <w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/> <w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
</style> <![endif]--> <br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIBPgT1HGrQ0YpHdQ4z06TMTFS2el9uM0do2FlSDdAbj47kv-PbMkkgPwiCXErREmjNRP1J90pJLfPz_BgC4TjbKcFdWvIh7QTWN2RvU89ja4zketA4jTKAMOh4M66pZ6J7GmFbEEOddoQ/s1600/charles-bukowski_5304.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIBPgT1HGrQ0YpHdQ4z06TMTFS2el9uM0do2FlSDdAbj47kv-PbMkkgPwiCXErREmjNRP1J90pJLfPz_BgC4TjbKcFdWvIh7QTWN2RvU89ja4zketA4jTKAMOh4M66pZ6J7GmFbEEOddoQ/s320/charles-bukowski_5304.jpg" width="266" /></a></div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span> </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> Uzeo sam svoju glavu i stavio je u auto. Odvezao sam se od Lydije i stavio joj je na stube. Nisam pozvonio. Već sam krenuo da odem. Uto je izašla. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Zašto si takav konj?“ upitala je. Okrenuo sam se.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Pa baš i nisi probirljiva. Tebi je svejedno s kim si. Ne mislim žderati tvoja govna.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Ni ja tvoja!“ zavrištala je i zalupila vratima.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Otišao sam do auta, ušao i upalio ga. Ubacio sam u prvu. Nije se ni pomaknuo. Pokušao sam s drugom. Ništa. Vratio sam ga u prvu. Provjerio sam da vidim je li ručna slobodna. Nije se htio ni pomaknuti. Pokušao sam s rikvercom. Auto je krenuo natrag. Zakočio sam i opet pokušao s prvom. Auto se nije ni pomaknuo. Bio sam se jako naljutio na nju. I pomislio, u kurac, odvest ću to bijelo smeće kući natraške. Onda sam pomislio na murju, kako će me zaustaviti i upitati kakva ja to sranja izvodim. Pa mislim, murijo, povađao sam se s curom, i samo tako mogu doći kući. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Nisam se više toliko ljutio na nju. Izašao sam iz auta i otišao do njenih vrata. Već mi je bila unijela glavu. Pokucao sam. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Otvorila je vrata. </div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Čuj,“ rekoh, „da ti nisi vještica?“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Ne, nego kurvetina, zar si zaboravio?“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Moraš me odveti kući. Moj auto vozi samo <i style="mso-bidi-font-style: normal;">natraške.</i> To se smeće začaralo.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Jel ti to ozbiljno?“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Dođi pa ću ti pokazati.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Pošla je za mnom do auta.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Mjenjač je radio savim u redu. A onda je, najednom, mogao voziti samo natraške. Pa ću se tako i odvesti kući.“ Ušao sam u auto. „Sad gledaj.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Upalio sam auto pa ubacio u prvu i otpustio kvačilo. Skočio je naprijed. Ubacio sam u drugu. On je prihvatio i krenuo još brže. Ubacio sam u treću. Lijepo je išao dalje. Okrenuo sam se i parkirao sa druge strane ulice. Lydija mi je prišla.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Čuj,“ rekoh, „ moraš mi vjerovati. Prije minutu auto je vozio samo natraške. A sad je sve u redu. Molim te, vjeruj mi.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Vjerujem ti,“rekla je. „To je Božje djelo. Ja u to vjerujem.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„To očito nešto znači.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„I znači.“</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Izašao sam iz auta. Ušli smo kod nje.</div><div class="MsoNormal"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>„Skini košulju i cipele,“ rekla je, „pa lezi na krevet. Daj da ti najprije istisnem prišteve.“</div>Hrvoje Jurićhttp://www.blogger.com/profile/05777642764804424699noreply@blogger.com0