I.
Danas sam opet usnio san u kojemu si bila ti. Kraći nego inače, snažniji nego ikada. S bolnim škripanjem zglobova ustao sam se i otvorio prozor. Hladnoća je ušla u sobu. Gotovo sam mogao pročitati ledeno hladne emocije što vijugaju zrakom u potrazi za novom žrtvom, skrivajući se u dobronamjernim željama. Fališ mi.
II.
Bacivši se na krevet, zagrlio sam jastuk misleći da grlim tvoje tijelo. Tako bih da si tu, da dijelimo ovo malo vremena što mi je ostalo. Tvoj miris i zvuk glasa kao signali u magli doveli su me do kraja puta i nemam mjesta okrenuti se i početi ispočetka. Teški trenuci, jauk i čud koja se više ne mijenja.
III.
Dok sam tako jedne večeri sjedio i pisao uz čašicu kratkog, bez imalo sjećanja na tebe osjetio sam tvoj prepoznatljiv miris u nonicama i zastao na trenutak. Nisam mogao vjerovati da nakon toliko vremena mene opija miris tvog tijela koji me naprosto vuče k tebi i baca u tvoj zagrljaj. To mi nije trebalo.
IV.
Uzeo sam si jedno mjesto uz Dravu, samo moje, čisto da mogu pobjeći od tuge koja me slijedi u stopu. Koliko je uporna, nikada neće odustati niti umoriti se. Dok sam gledao u vodu, tako sam poželio biti izgubljen duboko ispod površine što se prkosno vijuga. Nažalost, previše je ljudi kojima je stalo do mene ili mog novca, tražili bi me.
V.
Znaš, donekle mi je i drago što život bez tebe nema smisla. Kroz sve te zavjese što su vjesile u našem stanu, nikako nisam mogao razmišljati i pisati čiste glave, uvijek bih se zapetljao u jednu od mnogih. A one su dolazile češće nego inače, više no što bih i sam htio, dok si ti u to vrijeme bila tako zamijenjiva, prepuna nekog svog ponosa preko kojeg nisi mogla.
VI.
Jednom me dočekala odjevena samo u crne čarape. Majko mila, izgledala je božanstveno i vražje u isto vrijeme. Pokidali smo se u sekundi, jedva da smo se i jedanput poljubili. Bili su to dani kada smo slavili seks u svakom pogledu i svakom trenutku provedenom skupa. Nikada joj nisam rekao da sam mislio i na druge.
VII.
Od svih ovozemaljskih patnji, najviše se želim osloboditi ljubavi, ništa me ne sputava kao ljubav. Grize me svojim oštrim zubima i otkida ionako trulo meso satkano od dalekih snova koji nikada neće postati java, koliko god sam sebe lagao. I nakon svega rezala je moje nokte, skupljala crno ispod njih i zauvijek se nastanila pod mojom kožom. Više mi nije bilo spasa.
VIII.
Danas sam se probudio sa željom da se divljački ispraznim u nju, ali nije bila pokraj mene. Bilo bi mi iskreno žao da se netko drugi trenutno ne ispražnjava u nju, gubila bi na svrsi. Sva sreća da sam sam, pa kako bih izašao na kraj s tolikom srećom?
IX.
Jednom sam te prilikom prevario, što nije značilo da ću opet, ali ti to nikako nisi mogla prihvatiti, pa si mi se htjela odužiti. Više puta. A onda smo jednom prilikom ručali i konobarica mi je namignula. Tek kad smo došli kući, dobio sam jezikovu juhu. Tako vi branite svoj teritorij.
X.
Ogrnula si se mojom košuljom, baš kao u filmovima. Moram priznati da si dobro izgledala, čak sam poželio ponovno se mučiti s tobom. A ti si bila zaljubljena i bilo ti je stalo samo do ljubavi, iako smo skupa bili tek neko vrijeme, bez ikakvih obaveza. Kada si mi rekla da me voliš, prvo što sam pomislio bilo je kud baš mene.
