Lezi pokraj mene, ne želim si bol.
Želim slušati tijelo tvoje, dah i gutljaj.
Lezi, ljubavi ću prekriti oči.
Danas budimo samo prijatelji, samo
Stranci u noći.
Gledaj me, kao neki daleki oblak,
Suviše blijed, ali čvrst, pomalo lagan,
Ali grub. Gledaj me, molim te,
jer ja sve više postajem lud.
Od previše lica, više se niti ne vidim,
I to me smeta. Postao sam nešto što
Ne želim, i neprimjetno nestajem iz
ovog svijeta.
Reci mi, da li sam i dalje lijep,
Ili to nikada nisam niti bio?
Reci mi iskreno, imam li na licu
Osmijeh, ili je i on išćeznuo?
Osjetim suze niz lice, ali nemam ruke
Da ih brišem. Pomozi mi, molim te,
Nečim stranim i crnim u sebi odišem.
Skini mi okove s nogu, jako me bole i stežu,
Daj mi svoje lijepe riječi bez kojih više ne mogu,
Iako me režu.
Usnama me okrijepi i natjeraj na dodir,
Pretvaraj se barem na sekundu, daj mi
Tu kap i njen nemir.
Hajde, lezi pokraj mene,
Želim se zaljubiti, ali bez tebe ne umijem.
Hajde, lezi pokraj mene, oduvijek te
Želim ljubiti, bez usana tvojim umirem.
Reci mi svoje dodire i teške noći, zauvijek
Ugušene u snovima i vrtlogu strasti.
Pokaži mi sebe, možda te i mogu vidjeti,
Izliječi me pogledom, još uvijek želim živjeti.
