Sviraj pjesmu, o bolnom gubitku,
O dvoje ljudi i njihovom dobitku.
Kćeri rođene u mjesecu Julu,
Prvorođene dok kiša je sijala,
I hladna zemlja ju grijala.
Sviraj, stranče, pjesmu o boli,
O ljubavi koja više ne voli.
Više zvuk tvoj ne dira,
Pa ni mene, čak i kad sviram,
Stara rana ne boli.
Sviraj nešto, tek nek' se čuje,
Taj zvuk što uboge daruje.
Osam nota u devet dana,
Kad ljubav moja
Usnula je mlada.
