Dan kad sam izgubio oca

Dan kad sam izgubio oca, njega jednog, a on mene isto, nas

Dvojica jedan drugoga. Izgubljen zauvijek tinjao je daleko.

Dan kada sam izgubio oca dogodio se spontano, ali je očekivan

Dugo vrijeme, obostrano. Nitko mu se nije protivio, nitko ga

Nije odbijao, prigrljen je s četiri ruku. Lijepih ruku.

Bio je to četvrtak, kao i svaki drugi, ali ovaj je duboko zarezan i

Sačuvan.

Dan kad sam izgubio oca, onog jedinog, dan kad sam ostao

Sam.

Bolno je sjediti pokraj oca, a biti mu tako daleko, poput dva

Udaljena svemira što se ne vide ni kao najsitnije zvijezde.

Čak i kad poželiš, nema ga.

Jedan je od onih dana kada ne želim s nikim

Razgovarati. Nemam ništa za reći, niti mogu. Mogu samo

Plakati.

Dan kad sam izgubio oca, onda je on zaspao. I nije se probudio,

Koliko god sam ga tresao i udarao.

Jedan dan kada se teško diše i dah ti svaki puta zastaje. Vene mi

Se ocrtavaju i gubim se. Dan kada požalim jer sam mu se

Svjesno protivio što me nesvjesno morio.

Dan kad sam izgubio oca usko je povezan sa propadanjem i

Truleži, crnim usnama i krvavim rukama.

Suze su isto negdje. Sakrivene.

Duge i teške noći, usamljene s prebiranjem misli i željom za

Vraćanjem vremena. Neke žene i par boca.

Dan kad sam izgubio oca izgubio sam sebe.